Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Høøp


Bookmark

Data

Released Svibanj 2018
Format Albumi
Vrsta Indie / Experimental / Electronic
Dodano Petak, 25 Svibanj 2018
Žanr Indie
Broj diskova 1
Edition date Svibanj 2018
Država Hrvatska
Etiketa Samostalno izdanje
Tags Rolo

Review

Čovjek se probija dok je mlad, kasnije pazi da se mladi ne probiju. Rølø je mladi bend koji je ovim  drugim albumom prisutan na splitskoj glazbenoj sceni koja je, nota bene, šarolika, zanimljiva i brojna akterima, ali je nedvojbeno ispod metropolskog radara (kao uostalom i mnogo toga), dobrim dijelom hendikepirana pomanjkanjem, ili bolje rečeno neadekvatnošću prostora glazbenih klubova od kojih su velika većina de facto pivnice, kafići -  mjesta na kojima se kroz redovne svirke brusi ne samo uigranost, kohezija, već se stječe  uvijek potrebna inspiracija, kao i vrši regrutacija slušatelja/fanova.

Hoće li ekipa iz benda Rølø (ime je odabrano po jednom od likova iz TV serije Vikinzi) jednog dana paziti da se neki drugi mladi ne probiju pitanje je izgradnje takvog, uobičajeno teško ostvarivog  statusa na osnovu njihove inspirativnosti, originalnosti, upornosti, kao i bezbroj drugih faktora na koje sami ne mogu utjecati. Oni su:Mišo Komenda, gitara i vokal (svirao u Leut Magnetiku, Lažnim Brkovima, Studio Frendo); Karlo Kazinoti na bubnjevima i elektronskim gadgetima (također Leut Magnetic) i Marko Kušeta na basu.

Osim glazbom Mišina i Karlova prikrivena, a možda i prva ljubav je dizajn, naslovnica albuma „No Room For Us“ Lovely Quinces, Mišin je autorski rad, s Karlom je dobio Porina za izradu omota grupe Libar, dok je Karlo  autor  vizualnog identiteta vrlo uspješnog i među Splićanima omiljenog Festivala Mediteranskog Filma Split, kojeg uporno i s uspjehom promovira i ostvaruje njegov direktor Alen Munitić.

Rølø su poznati po pomalo eksplicitnom (po nekim dušebrižnicima), no u suštini totalno benignom spotu za kompoziciju „Zva' ću te“ s prvog albuma, autora Rina Barbira, a koja je skinuta s nacionalne televizije.

Očito sretan spoj različitih umjetničkih afiniteta čiji je jedan od rezultata i fantazmagoričan lik/maskota imenom Koviljko s njihovog prvog albuma (ako Iron Maiden imaju Eddiea, zašto mi ne bi imali našu maskotu, kažu članovi benda) nastavljen je kroz glazbu koja je produkt njihova nemirnog i istraživačkog duha. Dokaz, pa upravo činjenica da su bili aktivni u više netipičnih, gore navedenih bendova kroz koje su poput pravih pustolova tražili nove doživljaje, nove zaplete, nove spoznaje.

Inače trendovski modno aktualna, njihova glazba mješavina je (kako sami kažu) indie/elektronskih/eksperimentalnih utjecaja koje ovaj trojac,makar na prvo slušanje isporučuje na sasvim simpatičan i pomalo ironičan način. Nije to glazbena otmjenost koja bježi od vulgarnosti u strahu da bude dostignuta, priča je to prepuna elektronskog minimalizma bez izrazitog trendovskog spoja buke i bijesa, sa gitarskim akordima punim jeke koje ponekad podsjećaju na zvuk Shadowsa ili recentnijih Bamby Molestersa („Siesta“, „Bebo ja te volim“), dok makar mene „Sol i postole“ podsjeća na atmosferu prvih glazbenih koraka Jure Stublića, dok će vas „Bliski susreti“ natjerati i na mrdanje. Ukratko album ima koncept u kojem pojedini dijelovi ipak ne otvaraju ili sugeriraju neki drugačiji glazbeni odmak koji bi  se trebao dogoditi u budućnosti.

Iskreno, stihovi su samo u funkciji da kompozicije ne budu instrumentali od početka do kraja, a i vokal neće biti zapamćen za sva vremena, što mu u ovakvom konceptu i nije svrha.

Materijal je dobro posložen, bez upadljivih crnih rupa od kojih mnogi nisu imuni, ovaj album dokaz je njihove kreativnosti pretvaranja osobnog umjetničkog odraza u jedan za sada relativno zanimljiv izraz (makar što se splitske glazbene scene tiče). Izraz čiju dodatnu verifikaciju bi trebali potvrditi kroz koncertnu aktivnost (možda već ovog ljeta u okviru manifestacije Evo ruke).

Što će budućnost donijeti, to treba sačekati uz preporuku: ponavljanje je majka učenja, ali je smrtni neprijatelj stvaranja.

Đorđe Škarica

Hits 506

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42