Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Girly-Sound to Guyville


Bookmark

Data

Released Svibanj 2018
Format Kompilacije
Vrsta Indie rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock / Lo-Fi
Dodano Srijeda, 04 Srpanj 2018
Žanr Rock
Length 3:29:52
Broj diskova 3
Edition date Svibanj 2018
Država SAD
Etiketa Matador
Edition details Datum objave: 4. svibnja 2018.
Tags Matador Liz Phair

Review

Iza ovoga naslova krije se četverostruka kompilacija – remaster debut albuma Liz Phair „Exile In Guyville“  za njegovu 25-godišnjicu i tri remastera kaseta pod zajedničkim nazivom „The Girly-Sound Tapes“ koje je snimila u svojoj spavaćoj sobi prije potpisivanja za Matador i objavljivanja svog debuta. Bogata je to kompilacija koja će nekima poslužiti kao podsjetnik na 1993. kad se Liz Phair eksplozivno pojavila na sceni a nekima možda kao uvod u njezinu glazbenu priču i karijeru.

Kad se pojavio te sad već davne 1993. „Exile In Guyville“ podigao je veliku prašinu i mnoge publikacije proglasile su ga jednim od, ako ne i najboljim albumom te godine. Razlozi su brojni – rane devedesete predstavljale su rođenje alternativne rock scene u koju se Phair tako dobro uklopila, kao i u novi val feminizma koji je krenuo preplavljivati glazbeni svijet. No, više nego išta drugo, svih njegovih 18 pjesama, bez iznimke, dokaz su golog talenta Liz Phair kao kantautorice. Spojivši lo-fi, DIY  i klasičniji naratorski kantautorski pristup glazbi snimila je jednu zaista sjajnu, punokrvnu, bogatu indie rock ploču, na kojoj traži svoje mjesto u svijetu, svoje mjesto na glazbenoj indie sceni kojom su tada dominirali muškarci i svoju poziciju kao žena koja se ne srami svoje seksualnosti, što je element koji je vjerojatno i najglasnije odjeknuo prilikom objavljivanja albuma. Da, Liz Phair ovdje ima oštru jezičinu i ne libi se ništa izreći u svojim pjesmama, spontana je, jasna i direktna, pa ne začuđuje da su pjesme poput samoprijezirne „Fuck and Run“ i posebno iznimno eksplicitne „Flower“ podigle mnoge obrve u to vrijeme, a vjerojatno bi im to uspjelo još i danas: „I want to be your blowjob queen“ i „I'll fuck you till your dick is blue“ samo su neki od izazovnijih stihova koje Phair ovdje isporučuje, kao žena koja je oslobođena svih okova, koja otvoreno i bez zadrške izražava svoju seksualnost i koja stoji u potpunoj opreci sa tada poprilično sterilnim indie rock svijetom. Njezin feministički pristup ogleda se i u pjesmama u kojima komentira čikašku glazbenu scenu  na koju se tada probijala, kao što to čini u electro-folku „Help Me Mary“. Naravno, nekakav šok koji je time izazvala bio bi samo prolazan kad ostatak ploče ne bi bio prepun sjajnih, iskrenih, intimnih narativa – i Phair je nemoćna kad su prave emocije u pitanju – u „Mesmerizing“ i „Shatter“ susreće se s pravom ljubavi, dok u „Divorce Song“ savršeno opisuje raspad jedne veze. U laganoj „Gunshy“ izražava strahove o „malom“, stereotipnom životu, životu u kojem se nikad ne boriš za velike stvari, u pomalo psihodeličnoj „Stratford-On-Guy“ njezina mašta let iznad Chicaga pretvara u nadrealistično iskustvo. Takvi su mali dragulji razasuti po cijeloj ploči, ploči koju su ona i njezin tadašnji producent Brad Wood u potpunosti sami snimili, dajući raznolike teksture i raspoloženja bazičnim lo-fi gitarskim melodijama. Jedina je iznimka predivna „Canary“, u kojoj Phair sjeda za klavir za još jednu konfesiju o podčinjenosti.

Ono što je mnoge iznenadilo, kako obožavatelje, tako i kritičare, činjenica je da je „Exile In Guyville“ jedan potpuno zaokružen album, album u kojem ne pratimo odrastanje Liz Phair u kantautorskom smislu, već je njezin talent tu već u potpunom cvatu. Objašnjenje će dati „The Girly-Sound Tapes“, tri kasete koje je Phair snimila kod kuće i čije su se pjesme često pojavljivale u obliku bootlegova, no nikad kao ovdje službeno u jednom izdanju. Naime, one pokazuju izranjanje, brušenje i njegovanje toga talenta – Phair je dugo prije nego što je potpisala ugovor s izdavačkom kućom vrijedno pisala, snimala i nastupala. Mnoge od pjesama pojavile su se i na „Exile In Guyville“ i na njenih sljedećih nekoliko albuma u izmijenjenim aranžmanima. Ovdje su potpuno ogoljene, u njima su samo Phair, njezin nesavršeni glas i nesavršena električna gitara ali i njezin čisti talent.

„The Girly-Sound Tapes“ bit će zasigurno poslastica za sve obožavatelje Liz Phair, a sveukupno, ovo kompilacijsko izdanje bez sumnje je jedno od najzanimljivijih ovogodišnjih reizdanja. Njezina glazba stari dostojanstveno i bez problema odolijeva zubu vremena, čineći se jednako svježom danas kao i prije 25 godina. Uz svoje suvremenice Tori Amos i PJ Harvey, Phair je svojom glazbom raskrčila put mnogim kasnijim a i današnjim kantautoricama, u vrijeme kad glazbena scena još nije bila naviknuta na snažne, neovisne, iznimno talentirane žene.

 

Danaja Glavičić

Hits 339

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42