Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Kad me pogledaš


Bookmark

Data

Released Travanj 2019
Format Albumi
Vrsta Pop / Sunshine Pop / Dalmatinski pop / Europop
Dodano Petak, 10 Svi 2019
Žanr Pop-Rock
Length 1:23:41
Broj diskova 2
Edition date Travanj 2019
Država Hrvatska
Etiketa Mosquito Records
Edition details producent: Dino Damir Pleština
Tags Ocean Mosquito Records Dino Damir Pleština

Review

Glazbenik zbog svog osnovnog nagona skoro uvijek ima nezahvalnu ulogu pustolova, neprestano traži nove doživljaje, spoznaje i zaplete. Glazbenike koji zbog raznih objektivnih i subjektivnih razloga nisu te sreće/nesreće uobičajeno zovemo oponašateljima. Na prvi pogled, nezgodno obilježje, no činjenica je da se glazbena kultura među ostalim načinima promovira, širi i oponašanjem.

Pala bi teška riječ kada bih splitsku grupu Ocean nazvao oponašateljima, iako će mnogima ta asocijacija nakon slušanja ovog dvostrukog CD-a prva pasti na pamet, ja bih ih nazvao, ne baš kapetanima ili „kapima od makinje“, prije iskusnim mornarima koji znalački brode oceanima splitske/dalmatinske uvijek prepoznatljive i pamtljive glazbe prepune zaraznih melodija i poslovično dobre svirke.

Kostur benda čine: Dino Damir Pleština (gitara, glavni kompozitor i producent); Stjepan Radić (glavni vokal); Marica Vilibić (glavni vokal, violina); Gordan Bulić (glavni vokal i akustična gitara) uz dodatnu studijsku i koncertnu pomoć Josipa Žaje (bas gitara); Darka Aljinovića (klavir) i Jana Ivelića (bubnjevi).

Osim subjektivno obojenog lokal patriotizma ovom albumu me privukla i objektivna znatiželja potencirana činjenicom da na njemu sviraju i pjevaju zaista poznati i vrsni splitski glazbenici: Miro Alduk (Waveform), Zlatko Brodarić (ex Metak, Trio Brodarić) i pokojni Mladen Magut (grupa Dalmatino) na gitarama, Željko Milić (Otprilike ovako) i Siniša Kovačić – Kemija (svirao je s Dalekom obalom, Dinom Dvornikom, Haustorom, Ivom Amulićem) na saksofonu, Jan Ivelić - Pele (Waveform, ex Čuvari svirala, Dalmotion jazz bend) na bubnjevima, Vinko Didović (harmonika, klavir); dok su ionako odlične vokalne harmonije dodatno obogatili neizbježni back vokali Brankice Brodarić, Vesne Ivić i Tea Brajčića. Produkcije su se uhvatili Sefi Carmel (radio je Simple Mindsima i Rod Stewartom); Phil Anderson (Power Studio); Peter Dowset (Abbey Road Institute).

Praksa koju je među prvima uveo Carlos Santana daleke 1999 godine na albumu „Supernatural“ uvodeći u svoj glazbeni svijet brojne gostujuće glazbenike, popularizirana je kasnije kroz brojne projekte, ponekad uspješno, ponekad s katastrofalnim učinkom. Na poznati „featuring“ obrazac očito nisu imuni ni u Oceanu, s tim da je takva suradnja ispala sasvim dobro, a naročito je apostrofirana kroz bravurozne dionice odsvirane na saksofonu („Fibra“, „Kada tebe nema tu“) koje se protežu cijelim prvim CD-om dajući na momente dojam jedinstvene izvrsnosti. Ništa čudno, dva meštra od saksofona odradila su to inventivno i pamtljivo. Zlatko Brodarić također je obogatio glazbenu sliku svojim prepoznatljivim minijaturama u pjesmama „Kada tebe nema tu“ i „Vrata sna“ u odličnoj naizmjeničnoj igri sa saksofonom.

Predstavljeni materijal, simpatična je to, odlično odsvirana melodijska matrica, koja poput jajeta, tek što se otvori već ima krila. Na njoj možemo pronaći 20 kompozicija koje pripadaju širem spektru splitske glazbene scene sa dominantnom i uvijek prepoznatljivom atmosferom u kojoj se mogu prepoznati očiti tragovi Olivera (naročito u otvarajućoj „Ostani uz mene ti“ koju bi s lakoćom mogli smatrati njegovom neobjavljenom/izgubljenom pjesmom, sa zaista odličnim dvoglasnim žensko/muškim vokalima), grupe More, Zorice Kondže, Meri Cetinić,Tedi Spalata, Giuliana, Dragana Lukića –Lukyja.

Materijal nema „jednostavnost“ i jedinstvenost Runjićevog rukopisa, materijal je to s neospornim radiofonskim potencijalom, urbanizirana (ma što to značilo) su to glazbena odijela odlično skrojena, odlično prezentirana bez vidljivih mana, bez hitoidnih momenata, što i ne predstavlja značajan nedostatak, ali sa zavidnom prosječnom kvalitetom obojenom uglavnom ljubavnom tematikom.

Na drugom CD-u nalazimo i nešto bržih ritmova uz potenciranje ženskih vokala koji uvijek cjelokupnoj zvučnoj slici dodaju dodatnu dimenziju zanimljivosti. „Voodoo Toy“ u odnosu na ostatak materijala predstavlja ugodno iznenađenje svojom atmosferom koju bi mogli prikačiti Dinu Dvorniku, a valjajući ritam lako bi pronašao mjesta u katalogu Simple Mindsa. Pametno odabrani završetak.

Ovaj dvostruki uradak ne predstavlja kamen temeljac popularne glazbe, zato bez dileme zauzima sigurnu poziciju u domaćoj pop glazbi, čiju verifikaciju bi bilo interesantno čuti u živom nastupu.

Ako bi se tražila mana, ona bi se (makar po meni) očitovala u broju CD-a, pa tako posredno i u broju pjesama. Je li to predstavlja eruptivni kompozitorski poriv, isticanje ambicija koja je kroz brojne primjere mnoge ljude primorala da budu neiskreni, brzopletost koja može rezultirati mučnim očekivanjem narednih albuma – pokazati će samo vrijeme kao nepogrešivi kritičar.

Đorđe Škarica

Hits 581

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42