Review
Malachai su duo iz engleskog Bristola upečatljivog zvuka koji se sastoji od mješavine semplova i ritmova te specifičnog glasa pjevača koji bi se mogao svrstati pod tipično nenormalno-psihodelične. Što je naravno poželjna osobina. Za Malachai se pročulo 2007. godine kada su objavili svoj prvi EP pod izdavačkom kućom Geoffa Barrowa, člana također bristolskog Portisheada. 2009. godine izdali su prvi album pod nazivom Ugly Side of Love, da bi u veljači ove godine objavili svoj drugi album, Return To The Ugly Side.
Album bih okarakterizirala kao dosta cjelovit, mračan i čudnovat uradak koji podsjeća na filmsku glazbu. Na naslovnici albuma su vrata od kovanog željeza na kojima je ime benda i albuma, a djeluju kao ulaz u groblje kakve često vidimo u Burtonovim filmovima i filmovima strave. Dobro su momci odabrali vizualni identitet albuma, jer takva mu je i atmosfera. Uz vrlo čestu upotrebu električnih orgulja, klavira i različitih efekata poput jeke na električnoj gitari te višeglasnog psihodeličnog pjevanja, ostavljaju dojam kao da se radi o balu vampira.
Album se sastoji od dosta velikog broja pjesama, točnije njih četrnaest. Ipak, one se vrlo brzo izmjenjuju postižući na taj način popriličnu artikuliranost i raznolikost čime se zadržava pažnja slušatelja, a to je odlično s obzirom na njihov minimalistički pristup zvuku. Što se tiče utjecaja, tu zaista ima svega – od alternativnog rocka, preko jazza do trip hopa i psihodelije. No, sve u svrhu bala vampira i opet napominjem, vrlo cjelovito! Ima tu vrlo ritmičnih i živahnih, kao i sporijih, tripoznih stvari.
Album otvaraju orkestralnim instrumentalom Monsters, a orkestar se kao pratnja javlja i dalje u pojedinim stvarima. Pohvalila bih skoro svaku stvar s albuma, no ipak ističem sljedeće: Rainbow, za koju od sad samo čekam da bude upotrebljena u nekom vampirskom filmu, Monster, Let 'Em Fall, No More Rain No Maureen i Snake Eyes.
Za kraj, preporučujem Return To The Ugly Side i napominjem da ni on najvjerojatnije neće sjesti na prvu. Što bi rekli stari ljudi – pomalo. Naravno, kome se da. No neka je takvih albuma, ti su najzanimljiviji. Za Malachai i ovaj album palčevi gore, čak i oni nožni.
Zdenka Stulić
/
