A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Seconds | 5:09 | ||||
2 | American Dream | 6:04 | ||||
3 | You Wanted A Hit | 7:53 | ||||
4 | Get Innocuous! | 6:17 | ||||
5 | Call The Police | 6:40 | ||||
6 | I Used To | 4:37 | ||||
7 | Tonite | 5:38 | ||||
8 | Home | 6:11 | ||||
9 | I Want Your Love | 4:14 | ||||
10 | Emotional Haircut | 5:16 | ||||
11 | Oh Baby | 6:06 | ||||
12 | (We Don't Need This) Fascist Groove Thang | 4:01 |
Izgleda da James Murphy i prateći ansambl vole raditi ovakve live studijske priredbe koje se mogu ovjekovječiti na nosaču zvuka. Nakon fenomenalnog „This is happening”, počastili su nas s „The London Sessions”, a nakon njonjavog raspada i povratničkog „American Dream”, časte nas s ovom „sesijom” poznatih nam pjesama.
Inače, Electric Lady Studios u New Yorku, u kojem je snimljen ovaj album, dao je napraviti Jimi Hendrix. A u studiju je svoje pjesme snimao nema-tko-nije; od Frank Zappe do A-HA, od AC/DC do Taylor Swift. Dakle, prilično reprezentativno mjesto. I trebalo je snimiti ovakav album. Iako, užitak slušanja ovog albuma, u mnogome će ovisiti o tome koliko ste uživali u „American Dream”, obzirom da glavninu materijala vuče sa svog prethodnika.
Mada je većina glazbenih kritičara i naslušane javnosti u pravilu hvalila „American Dream”, meni osobno, ni tada a ni danas ne izgleda kao neko veličanstveno djelo. Baš mi se čini najslabijim albumom u njihovoj fonoteci. Naslovna pjesma, koja se i ovdje ponavlja, mi vjerojatno nikada neće sjesti. „Call The Police” ili „I Used To” su jednako dosadne kao i na prethodniku. A „Emotional Haircut” je stvarno žalibože. Malo je dojam popravljen kod novog čitanja negdašnjeg singla, „Tonite”, a „Oh Baby” zvuči već sasvim pristojno. No ona je i tamo zvučala vrlo dobro.
Dojam značajno popravljaju prepjevi. I to od grupa Heaven 17, Chic i Human League. U prepjevu s remek-djela „Dare” se Murphy našao kao doma, vjerojatno zbog sličnih glasovnih mogućnosti njega i Philipa Oakeya, pa mu „Seconds” stoji kao salivena. A obrada Chicove „I Want Your Love” je besprijekorna i ostavlja najbolji dojam na albumu. Dojmu je svakako pripomoglo što je pjesmu otpjevala multitalentirana Nancy Whang. Isto kao i na „(We Don't Need This) Fascist Groove Thang” Heaven 17.
Ocjenu više album zaslužuje i zbog, meni skoro pa najdraže, „Get innocuous!”. Inače pjesme koju si uvijek rado pustim poslije posla na putu do doma. I pjesme koju u pravilu mogu slušati samo kad sam solo, jer mi supruga, kao i većina poznanika, još od prvog slušanja istu stvar ne može niti smisliti. Ljudi dobiju instant plikove. Ali ja si ne mogu pomoći. Obožavam taj kraftwerkijanski loop.
Na albumu se očekivano nalazi i svevremenska „Home” koja je dobra valjda u svakom aranžmanu, kao i, za ovu priliku, sporogoreće aranžirana „You Wanted A Hit”, inače hit kojeg je u svojim hobby kompilacijama koristio i Emil Tedeschi. Znate da je hitoidna. Iako kao fol „but maybe we don't do hits”.
LCD ansambl ponovo hvata svoju formu.
Ivica Šćukanec
« American Dream | LCD Soundsystem Albumi Kronologija |