Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
People, Hell and Angels

Bookmark

Data

Released Ožujak 2013
Format Kompilacije
Vrsta Acid Rock / Blues rock / Hard rock / Album Rock
Dodano Ponedjeljak, 26 Ožujak 2018
Žanr Rock
Length 52:33
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2013
Država Europa
Etiketa Experience Hendrix / Legacy /Sony Music
Catalog Number 88765418982
Edition details objavljeno: 5.3.2013.; producenti: Jimi Hendrix, Eddie Kramer, Janie Hendrix i John McDermott; snimano: Record Plant, Hit Factory, Sound Centre, Electric Lady; New York City, Fame, Muscle Shoals, Alabama
Tags Sony Legacy Jimi Hendrix John McDermott Eddie Kramer Experience Hendrix Janie Hendrix

Review

Na glazbenom web portalu SoundGuardian.com početkom prošlog mjeseca promovirao sam i predstavio singl Somewhere, velikog, najvećeg, legendarnog, one & only Jimia Hendrixa. Bila je to, zapravo, najava albuma People, Hell and Angels, koji predstavlja dvanaest, do sada neobjavljenih studijskih snimaka ovog ingenioznog gitarističkog virtuoza. Album svoj službeni datum izlaska obilježava 5. ožujka, a moj osvrt na album namjerno je tempiran 24 dana kasnije, želeći da se sve emocije i bure u meni smire i stišaju te da Vam, potom, bistre glave pokušam prezentirati sve ono što mislim da bih trebao ovdje napisati.

O Jimiu Hendrixu napisane su brojne knjige, tekstovi, razni tekstualni, pisani radovi i manje-više sve se jako dobro zna. Ono što me posebno smeta su oni komentari i napisi mrtav čovjek snima albume i slične nebuloze. To mogu pisati razni 'freakovi', koji, u principu, nisu baš previše okrenuti rocku odnosno modernoj glazbi. Na bilo koji način omalovažavati ovakve albume nije, prvenstveno, uljudno, a potom nikada ne znate što će za nekoliko godina, desetljeća takav posthumni dokument značiti. S druge strane. budući da sam odgađao ovaj svoj članak, ostalo mi je vremena da ga u miru preslušavam i u sebi stvorim sliku koju vam, zapravo, sada želim pokazati.

Izdavačka kuća Experience Hendrix, a preko Sony Music/Legacy, uz sve potrebne suglasnosti, kompilirali su ovih dvanaest pjesama i predali ih publici. Znam, ovdje bi se sada dalo raspravljati o novcu, o iskorištavanju pokojnika i sl. Dalo bi se raspravljati o dubokoj namjeri mnogih kako kopati po nečem što bi valjalo ostaviti na miru, ali jednako tko dalo bi se razgovarati i o želji mnogih da čuju i onu drugu, tzv. 'the another side' velikog Jimia Hendrixa.

Preslušao sam album jednom, drugi put…enti put i svako preslušavanje donosilo je neke nove glazbene vidike. Osjeća se inzistiranje na novim mogućnostima prezentacijske forme, to su neka nova stremljenja i težnje. Jimi jednostavno više nije želio izigravati cirkusanta, želio je samo biti glazbenik koji stvara glazbu koju voli. Jimi je postao potpuno otvoren k svim glazbenim stremljenjima, želio je u svojim pjesmama veliki broj glazbenika, uvodi puhače i radi sve ono što nije bilo tipično za onog 'divljeg' Hendrixa, kakvog ga mnogi znaju.

Ovo je prilika da čujemo Jimia Hendrixa i njegov rad izvan legendarnog trija Jimi Hendrix Experience. Jimi je želio da, zapravo glazba bude u prvom planu, da njegova fenomenalna gitaristička priča dobije širi smisao. Želio je stvarati glazbu koju voli, a jako je dobro poznato da je Jimi uvijek isticao da je u duši blues glazbenik. Želio je stvarati glazbu koja je na svoj osobiti i jedinstveni način bogata i raskošna. I baš zbog toga će 'NOVI' album People, Hell And Angels, pokazati neosporno svima znan sjajni gitaristički rukopis velikog Jimia Hendrixa s njegovim, tada novim tendencijama u glazbeno - stilskom izričaju.

Nakon što je snimljen legendarni dvostruki album Electric Ladyland, Noel Redding napušta band, a na njegovo mjesto dolazi Billy Cox. Od 1968. do 1969. godine na brojnim jam-sessionima u studiju nastale su ove sjajne snimke, ovi raritetni tonski zapisi koji sve do sada nisu nigdje objavljeni, niti su korišteni u komercijalne svrhe. Drago mi je da mogu napisati da sve pjesme, od dvanaest odabranih za ovaj album, zvuče strahovito svježe i nadahnuto, onako kako je to Hendrix uvijek znao činiti. Nikada jednako, nikada na isti način, već uvijek efektno, produhovljeno, nadasve inventivno, kao što i dolikuje najvećem majstoru gitare.

Svi mi koji volimo i duboko štujemo njegov rad i djelo, ostali smo pomalo zatečeni kvalitetom i feelingom koji nam je isporučen na ovom albumu. Svima nam je jasno da je Jimi jedan i jedini i da samo on može svirati toliko raskošno, originalno, osjećajno, nadahnuto i maštovito. U to se možete i sami uvjeriti ako krenete od početka i uvodne

Earth Blues (potpuno različita od prve verzije koja se nalazi na albumu Rainbow Bridge iz 1971., ova potječe od 19. prosinca 1969. gdje sviraju samo Hendrix, Cox i Miles, a prizemni i narastajući funk dominira temom).

Somewhere: snimljena je u ožujku 1968. uz novu ritam sekciju: Buddy Miles na bubnjevima i Stephen Stills na basu. Potupno drugačija verzija od one, koju svi znamo.

Hear My Train A Comin’: ova meni posebno draga skladba je skinuta s prvog zajedničkog studio sessiona s Billy Coxom i Buddyem Milesom - legendarne ritam sekcije s albuma Band Of Gypsys istoimenog benda.

Bleeding Heart: pjesma poznatog Elmorea Jamesa zaista je pravo remek djelo i Jimijeva dugogodišnja omiljena tema. Ritam sekciju Coxa i Milesa Jimi je prije snimanja instruirao i kazao im što želi, potpuno novi ritam, aranžman, da uopće nimalo nije slična standardu.

Baby Let Me Move You: u ožujku 1969, Jimi surađuje sa svojim starim prijateljem saksofonistom Lonniem Youngbloodom. Naime, prije nego je Jimija 'otkrio' Chas Chandler u ljeto 1966., Jimi svira za Lonnieja, primjerice, na njegovom singlu Soul Food, a ovdje, u ožujku 1969., Hendrix i Youngblood pružaju doista vrhunski rock & soul klasik.

Izabella: i naravno, odmah se sjetim legendarnog Woodstock festivala. Ovo je nova verzija s Band Of Gypsys, to je zapravo master za singl, a tu možemo čuti još jednog Jimijevog starog prijatelja, Larrya Leeja koji svira ritam gitaru.

Easy Blues: doista impozantna svirka nadahnute ekipe: Jimi Hendrix, Larry Lee, Billy Cox i Mitch Mitchell

Crash Landing: u travnju 1969. Jimiju se pridružuje Billy Cox na basu te bubnjar Rocky Isaac iz The Cherry People. I opet cijelu priču vodi Hendrix, odličan ugođaj, snažne emocije i odmjerena, zapravo dozirana svirka.

Inside Out: ova skladba pokazuje koliko je Jimi bio fasciniran ugođajem i ritmovima i formom kao na Ezy Ryder. Gitaru, osobito dramatičnu solo dionicu te bas dionice svira Jimi, a Mitch Mitchell, bubnjeve, dok u pozadini čujemo klavijature.

Hey Gypsy Boy: je zapravo originalna snimka iz koje je nastala Hey Baby (New Rising Sun), snimljena u ožujku 1969. kraći dio ove pjesme možete naći na posthumnom albumu Midnight Lightning iz 1975. Ovdje se Jimiju pridružio na bubnjevima Buddy Miles.

Mojo Man: ovdje Jimi daje priliku Albertu i Arthuru Allen, pjevačima poznatim kao The Ghetto Fighters, s kojim se u Harlemu Hendrix družio prije svog planetarnog uspjeha. Skladba svakako odaje izraziti utjecaj, ali i zapravo jedinstveni spoj legendarnog Fame studiju u Muscle Shoalsu, Alabama i onoga što je Hendrix snimao u Electric Lady studiju. Dojmljiv spoj modernog R & B preko nekog novog hibrida rocka pa do ritam & bluesa, zanimljivo.

Villanova Junction Blues: davno prije njegovog famoznog nastupa i izvođenja ove pjesme na Woodstocku, Jimi je u studiju snimio ovu kratku verziju sa Billyem Coxom i Buddyem Milesom u isto vrijeme, tijekom svibnja 1969. na sessionu zajedno s Hear My Train A Comin’ i Bleeding Heart, koje su svoje mjesto našle na ovom albumu. Zapravo, ova sjajna tema nikada nije u cijelosti završena. Pjesma je izuzetni primjer kako samo jedna iskra može zapaliti plamen, koji zapravo gori vječno.

Svi znamo da je Jimi bio perfekcionista, možda ponešto i nedostaje. Ne znam, nisam toliki stručnjak, ali ono što čujem to je istina da pjesme odabrane za ovaj album zvuče toliko novo i svježe da se u nekim trenucima pitam da li je to Jimi uskrsnuo? Naravno, to je samo fikcija koja se jako brzo raspline poput mjehurića sapunice, jer iste mjehuriće snažno probijaju zvuci njegove gitare. Na kraju krajeva, to zaista može jedino i samo njegova gitara.

Ono što svakako želim istaknuti je činjenica da je album People, Hell and Angels dao jedno novo viđenje Jimija, koji je neupitno rastao i sazrijevao i kao glazbenik, ali i kao skladatelj, producent. Na kraju, tu je očevidno njegovo sazrijevanje i kao čovjeka. Nama je ostao njegov utjecaj na brojne glazbenike 20. i 21. stoljeća. Njegova gitaristička virtuoznost je neponovljiva, a njegov svjetleći meteor još uvijek gori i nikako da pade.

Nažalost, pritisnut između svojih želja i stremljenja i zahtjeva nemilosrdnog biznisa, Jimi jednostavno nije izdržao.

Mladen Lončar - Mike

Hits 398
Valleys Of Neptune « Valleys Of Neptune Jimi Hendrix Kompilacije Kronologija Both Sides of the Sky » Both Sides of the Sky

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42