A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Nina Cried Power | 3:45 | ||||
2 | Almost (Sweet Music) | 3:37 | ||||
3 | Movement | 3:57 | ||||
4 | No Plan | 5:31 | ||||
5 | Nobody | 3:30 | ||||
6 | To Noise Making (Sing) | 3:26 | ||||
7 | As It Was | 3:27 | ||||
8 | Shrike | 4:58 | ||||
9 | Talk | 3:26 | ||||
10 | Be | 4:49 | ||||
11 | Dinner & Diatribes | 3:44 | ||||
12 | Would That I | 4:28 | ||||
13 | Sunlight | 4:17 | ||||
14 | Wasteland, Baby! | 4:26 |
Nakon izrazito velikog uspjeha prvijenca koji ga je lansirao u zvijezde, Hozier je objavio dugoiščekivani drugi album i doista ostao na razini. ''Wasteland, Baby!'' djeluje kao nastavak i evolucija Hoziera otprije pet godina. Album je dijelom glazbeno promišljanje o umjetničkim i kulturnim utjecajima koji oblikuju glazbenika, a dijelom njegova jasna i osobna razmišljanja, a Hozier i dalje koristi svoju popularnost u smjeru aktivizma. Sada je do izražaja došla njegova predanost stvaraju iskrene glazbe s kojom se slušatelj može poistovjetiti. Svoju inspiraciju i dalje najviše pronalazi u ljubavi i smrti, kako je vidljivo u naslovu, istražuje teme propadanja, ali i cijelu nisku emocija od ljutnje i nade do požude, radosti i očaja.
Album otvara protestna ''Nina Cried Power'' u kojoj gostuje Mavis Staples gdje oboje navode borce za građanska prava poput Billie Holiday, Joni Mitchell, Marvina Gayea, Boba Dylana, Curtisa Mayfielda, Jamesa Browna i Johna Lennona, gdje Hozier progovara s velikim divljenjem o jedinstvenoj američkoj tradiciji bluesa i jazza. ''Almost'' je privlačna i optimistična radijska pjesma o povezanost sadašnjeg i bivšeg ljubavnika i izazovima koje nosi nova veza, a gdje se u stihovima nastavlja referirati na velikane koji ga inspiriraju (ovaj put su to jazz veličine Duke Ellington, Chet Baker i Billie Holiday ). Ovdje dolazi do izražaja Hozierov talent da napiše jednostavnu, ali ne i plitku pjesmu jer sve njegove pjesme itekako imaju sadržaj. Sa bluesy i gospel zvukom osvojio je svijet kada je objavio ''Take Me To Church'', a ne štedi ga ni na novom albumu i ''Movement'' je pravi primjer njegovog vokalnog raspona gdje bez ikakvog napora isprepliće meke i snažne tonove te nježno i oštro vokaliziranje. Njegov zavodljiv glas i mističnost posebno dolaze do izražaja u pjesmi ''No Plan'', a višeslojni instrumentali u kombinaciji s gospel utjecajima iznjedrili su nihilističku pjesmu u kojoj je izostao onaj osjećaj tjeskobe kada su u pitanju propast i bezizlazna situacija. ''As It Was'' jedna je od najljepših pjesama na albumu u kojoj vlada njegova moćna, dinamička vokalna kontrola dok napetost stvara pomalo orijentalni riff na gitari, ''Shrike'' je jedina istinska folk pjesma na ovom albumu dok su ''To Noise Making (Sing)'' i ''Talk'' mogle biti izostavljene jer su najslabije na albumu i poprilično prvoloptaške. Ugodno glazbeno iznenađenje kao savršeno zatvaranje albuma je ''Wasteland, Baby!'', melankolična folk stvar prepuna apokaliptičnih slika umiranja i razaranja. Album je prepun referenci na pop kulturu, politiku i preživljavanje, a osjete se i utjecaji glazbe Paula Simona (''Nobody'') i The Black Keys (''Be'').
Odlučili prigrliti ili odbaciti prazninu, na ovom albumu možete pronaći pjesmu koja će vam govoriti o oprečnosti straha i nade, ljubavi i samoće, ljutnje i radosti koje nas drže iz dana u dan. Hozier nekako pronalazi ravnotežu u polaritetima i na mnogo načina ovaj je novi album puno odmjereniji i ostvareniji od prethodnog. Ulozi su bili puno veći, publika je puno šira, ali nekako ipak nije uspio uhvatiti ono prvotno oduševljenje kako je bilo kod objave prvijenca.
Ivana Lulić
« Hozier | Hozier Albumi Kronologija |