A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Time | 3:09 | ||||
2 | Sun Is Up | 3:12 | ||||
3 | Hugs & Kisses | 3:26 | ||||
4 | Bam! | 2:49 | ||||
5 | Bud | 3:33 | ||||
6 | Listen To | 4:35 | ||||
7 | Sky | 3:24 | ||||
8 | Conclusion | 6:03 | ||||
9 | Remember November | 3:18 | ||||
10 | Skit | 0:37 | ||||
11 | Full Moon | 3:31 | ||||
12 | One Blood | 3:22 | ||||
13 | Ask | 3:34 | ||||
14 | Medo | 4:40 | ||||
15 | P.M. | 24:36 |
U prijevodu s informatičkoga rječnika, naziv bi im otprilike glasio "osvježenje", dok bi u glazbenom, odnosno, nekakvom internom kontekstu jednostavno označavao nastavak puta zacrtanog djelovanjem već gotovo zaboravljenog benda Fali V, ali ni takvo slaganje kockica neće biti dovoljno da vas pripremi za ono što ćete čuti na "OrganiK". Moram pritom reći da mi priča o Fali V nije davala nimalo optimizma, čak naprotiv. Međutim, način i smjer kojim je Robert Nappholz trasirao daljnji put svoje i glazbene priče svojih suradnika, nešto je uistinu svježe i zapravo posve novo.
Kad je od nekadašnje pjevačice u ekipi, Ione Linné Montesdeoca, mjesto za mikrofonom preuzela Nikolina Kovačević i kad je ekipa, opremivši se već prilično zastarjelom opremom, zauzela pozicije u zagrebačkom studiju Debelji u namjeri da novi album snimi uživo, odnosno, bez nadosnimavanja i manipulacija tonskim zapisom, otpočela je priča ne toliko neovisna o svojoj prošlosti, koliko neovisna o bilo kakvim i bilo čijim očekivanjima i uplitanjima sa strane. E sad, naravno da "živa" snimka, a još manje "vintage seventies" instrumenti iz, kako sami potpisnici kažu na knjižici albuma, "zlatne ere rocka i funka" ne garantiraju vrhunski rezultat, kao što ni također namjerno ostavljan šum magnetofonske vrpce ne znači automatski da će zvuk biti cool, ali nakon što sam nekoliko puta preslušao "OrganiK", ne samo da sam pomislio kako je sve snimano i stvarano nekoliko vremenskih zona zapadnije odavde, već su me ove pjesme zaista oduševile i osvojile uigranom i energičnom izvedbom.
Naime, na križištima funka, soula, rocka i reggaea, podebljano sjajnim, nesputanim Nikolininim vokalom, F5 su nam, kao u dahu, isporučili pravi mali koncert u kojem niste sigurni je li uštimavanje obavljeno negdje jedva primjetno usput ili za to naprosto nije bilo vremena. Tko me poznaje, zna da nisam osobit poklonik ov(akv)ih žanrovskih križanaca, ali pred iskrenom i ovako kvalitetnom svirkom, uz to, punom duha i žara, padaju svi afiniteti i njihova ograničenja. A "OrganiK" upravo i zvuči kao da mu se razbijaju ograničenja i žanrovsko ladičarenje. Od odvrnuća uvodne "Time", koja baš djeluje kao hiperkulerski elaborat plana i programa, preko žestoke, na čak istočnjačkoj egzotici građene "Hugs & Kisses", zavodljive "Listen To" ili "Conclusion", čije je stereotipno zazivanje revolucije posve zasjenila izvedba za koju još nisam siguran da nije s njima zapjevala i sama Erykah Badu, pa sve do fankerske pastorale "Medo", u kojoj napokon čujemo i hrvatski, i varljivog usporavanja sa završnom "P.M.", imamo nešto poput jamminga koji je (ne)predviđeno krenuo baš pravim smjerom, obećavajući možda još bolje koncertne izvedbe.
Od vokala svjetskog kalibra koji doziva već spomenutu Erykah, ali i Amy Winehouse, do same svirke koja je na najbolji način iskoristila i magnetofonske vrpce i Wurlitzer i Bonham Ludwig Stainless Steel bubnjeve i Hiwatt Gilmour pojačalo, sve je obavljeno besprijekorno, a "u komadu", prenoseći lakoću stvaranja umjesto nabijanja na nos/uho mukotrpnog rada. Sve navedene tehničke i stilske finese i odabiri pritom su očito bili posve u službi ukupne krvne slike, a ne sami sebi svrha. Već odavno isluženo uvrštenje pak bonus-pjesme nakon duge pauze unutar zadnje numere ("P.M.") nije pokvarilo, ali ni uljepšalo završni dojam.
Ostaje pitanje gdje će točno biti prepoznat potencijal F5. Dovoljno daleko od klasičnih struja rocka i popa, nezavisnog i srednjostrujaškog, ali i "obremenjeni" pjevanjem na engleskom, Robert, Nikolina i ekipa imaju, za razliku od nekih glasnije ambicioznijih, uistinu proizvod za probijanje i poništavanje granica na način da umješno izvezu nešto što je, zapravo, prethodno uvezeno. I to na, vjerujem, zadovoljstvo svih izvoznika i uvoznika.
Toni Matošin