Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2001
Format Albumi
Vrsta Soft rock / Contemporary Folk / Contemporary Pop/Rock
Dodano Četvrtak, 13 Rujan 2018
Žanr Singer-Songwriter
Length 52:47
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2001
Država SAD
Etiketa Columbia
Edition details Producentica: Sharon Robinson
Tags Columbia Leonard Cohen Sharon Robinson

Review

Vrativši se u svijet nakon višegodišnjeg boravka u budističkom samostanu tijekom druge polovice devedesetih, Leonard Cohen konačno je i u potpunosti prigrlio praksu začetu s tada već desetljeće i pol starim albumom "Various Positions". Sintesajzer je, dakle, postao osnovni alat pri oblikovanju novih pjesama i zvučnih im kulisa, ujedno i idealan bend, sasvim dostatan za ono što je maestro imao za ponuditi. Jednostavno nazvan "Ten New Songs" ujedno je i jedan od njegovih najjednostavnijih albuma te najočitiji primjer koliko su tekstovi nadmoćni nad samom glazbom kad je u pitanju opus kanadskog meštra od riječi. Iz istog razloga, baš ovaj album ostao je meni osobno možda i najmanje drag Cohenov album.

A u biti to čak i nije Cohenov samostalni album, jer Sharon Robinson je na njemu mnogo više od suradnika ili kolege glazbenika. Pjesme koje su nastajale od kraja osamdesetih pa sve do kraja tisućljeća poslane su Sharon na doradu i obradu, na potpuno glazbeno oblikovanje i najfiniji tretman; u konačnici, ova je američka pop-glazbenica i producentica, već od ranije dokazani Cohenov suradnik (supotpisala "Everybody Knows" i "Waiting for a Miracle"), dala ovom lirskom desetercu glazbu i aranžmane, a i glas koji je ostao u završnom miksu na Cohenovo inzistiranje. Nije samo njezin glazbeni senzibilitet, naravno, utjecao na to da glazba na "Ten New Songs" više nalikuje soundtracku za kakav meki pornić nego ruhu za pjesme iznimne pjesničke snage i stila, jer, kako je sugerirao spomenuti, materijalom ipak bogatiji "Various Positions", Cohen je odavno bio sklon pragmatičnijim rješenjima kad su note njegovih pjesama u pitanju. Na svom desetom albumu, nastalom čak devet godina poslije prethodnika "The Future", ta je estetika posve preuzela primat nad imalo zahtjevnijim glazben(ičk)im formama.

Šteta, jer "Ten New Songs" opet obiluje upečatljivim pjesničkim slikama i lirskim zapažanjima strpljiva pjesničkog uma. Na mene, Bogu hvala, ne djeluje muški šarm poznog Cohena, naglašen dubokim, hrapavim glasom i pjesničkom kulerštinom iskusna lisca, pa mi ostaje samo uživati u stihovima zauzdanim nemaštovitom glazbom koja je album gotovo prekrcala dosadom. "In My Secret Life" se, naravno, ističe sjetnom melodijom i ugođajem kojeg pumpa sam pojam "tajnoga života", ali i diskretna gitara Boba Metzgera koja sintetičkoj podlozi daje živost i dašak svježine. "Umro bih za istinu u svom tajnom životu", Cohenov glas iz dubina zamišljena duha više recitira nego pjeva, umoran, ali i stalno revitaliziran upravo silnicama iz toga "tajnog života", što, stavljeno na sam početak albuma, jasno ukazuje na sve potencijale i ciljeve "deset novih pjesama". No, na žalost, prije svega zbog nemaštovite glazbe, ali i tromog hoda samih pjesama, sve se već negdje nakon četvrte, "Here It Is", polako osipa.

"A Thousand Kisses Deep", posvećena Sandy Merriman, Cohenovoj obožavateljici koja je borbu s rakom okončala samoubojstvom, pluta na odjecima "In my Secret Life", baš kao i "That Don't Make It Junk", u kojoj dokazani glazbenik kao da se još uvijek hrva s dvostrukim životom književnika i pop-zvijezde ("Ponio sam svoj dijamant u zalagaonicu, ali to ga ne čini smećem"), ali se i okreće visinama i dubinama tražeći smisao cijelog svog djelovanja ("Podigao si me u milosti, pa me ostavio na mjestu gdje moram pasti"). Zato već "Here It Is" s malo riječi a velikim dosezima istodobno svjedoči snažan, razvijen pjesnički talent kao i zamor samog glazbenog pletiva; sve od te točke nadalje funkcionira tek na razini uglazbljene (vrhunske) poezije. Najupečatljiviji je primjer iznimna "By the Rivers Dark", koja se doima baš kao da nosi teško breme svoga autora, usprkos traljavoj matrici i suvišnim back-vokalima. Bdijući nad svojim burnim, nestalnim duhovnim životom u sve bezbožnijem svijetu, Cohen tu ispisuje vrlo uvjerljivu i sugestivnu ispovijest ("I zaboravih svoju svetu pjesmu, bez snage u Babilonu...").

Naravno, cijeli je album, baš kao i većina Cohenova rukopisa, svojevrsna ispovijest, no ono što "Ten New Songs" guši cjelokupna je "ambalaža". Da, možemo to gledati blagonaklono pa u arhaično sintetiziranom glazbenom minimalizmu tražiti baš pravi ton za stihove ostarjela "ženskara", "izdajnika" i "zlatoglasnog tvog čovjeka", ali to bi bilo poput traženja najjednostavnijeg rješenja ili puta. "Ten New Songs" krije – i naglasak na krije – izniman pjesnički žar hranjen bogatim svjetovnim koliko i samostanskim iskustvom, sadrži pjesme kakve odlično balansiraju krhkost i golu snagu svojih stihova, ali u završnom paketu isporučuje prije svega mlitavu glazbu izvan svoga vremena, ali i izvan okvira svevremenosti. A na kraju cijele priče postaje čak sasvim nebitno koliko je u pitanju uistinu njegov, a koliko album suradnje, čak i koliko se elegantni potpisnik uistinu snašao na kroz album provučenoj Boogie Street.

 

Toni Matošin

Hits 275
The Future « The Future Leonard Cohen Albumi Kronologija Songs From the Road » Songs From the Road

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42