Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Kolovoz 1974
Format Albumi
Vrsta Contemporary Folk / Singer-songwriter
Dodano Petak, 16 Veljača 2018
Žanr Singer-Songwriter
Length 37:11
Broj diskova 1
Edition date Kolovoz 1974
Država SAD
Etiketa Columbia
Edition details Datum objave: 11. kolovoza 1974. / Producenti: John Lissauer i Leonard Cohen
Tags Columbia Leonard Cohen John Lissauer

Review

Iako među njima nije bilo ozbiljnijeg vremenskog razmaka, svaki od ranih albuma Leonarda Cohena bio je svojevrstan novi početak. Svaki neizvjestan u svom nastajanju i svaki u službi razgradnje. Nijedan loš, ni približno, jer se svaka mana vrlo brzo okrenula u korist cjeline. Nijedan ipak ne i svojem potpisniku dovoljno snažan da napokon osigura nesmetan nastavak. Iznimka u časnom koliko i problematilčnom nizu nije bio ni četvrti naslov u drhtavoj glazbenoj zbirci, ali bar riječima odvažniji "New Skin for the Old Ceremony".

A četvrti album donio je i prvu naslovnicu koja odstupa od napadno niskih standarda prvih triju (uistinu, možda najveća – srećom, i najmanje bitna – mana Cohenovih albuma njihove su naslovnice, odnosno, općenito likovna oprema). Svojedobno ponegdje (prvenstveno u Americi) problematična "golišava" slika iz alkemijskog traktata "Rosarium philosophorum" savršeno se uklopila s Cohenovim duhovno-religijskim lutanjima i opsesivnim povezivanjima sakralnog i profanog, grešnog i svetačkog, a samim time i sa sadržajem albuma koji je (opet) bilježio autorovo propadanje u jame što ih je sam iskopao i sebi postavio kao stupice. No, (i) ovoga puta promjena je nastupila i na samom glazbenom planu. Za producenta je odabran John Lissauer (Cohen je također potpisan kao producent, ali njegova je uloga na tom stolcu bila inferiorna), čija su nagnuća jazzu bila poprilična novost za kantautora koji pak svojim zamislima i nije bio tako daleko od tih glazbenih voda. Lisslauer je odmah angažirao cijelu brigadu glazbenika, odnosno, zvučnu sliku kolažirao uvođenjem gudača i puhača, perkusija i bubnjeva, ali bez ozbiljnijeg zaglušivanja Cohenove poetike. Upravo taj balans pokazao se dobitnom formulom za album koji je, iako je bio malčice ispod prosječne razine svojih prethodnika, posvjedočio trajnu revitalizirajuću prirodu konfliktima i intimnom mitologijom natopljenih stihova.

Nakon svojevrsnog duhovnog pražnjenja na maestralnom koliko i krvavom "Songs of Love and Hate", Cohen je na "New Skin for the Old Ceremony" zaista ponovno bio na nekoj vrsti početka. Sumnje u svoje pjevačke sposobnosti i općenito karijeru kao glazbenika nisu jenjavale, ali su se presložile uslijed sve većeg zanimanja za zen. Ne okrečući ipak leđa svojoj židovskoj kulturi, a ni trajnoj fascinaciji kršćanstvom, Cohen je prostro teren za stare opsesije kao novo bojište. Odatle "ratne" figure poput neuravnotežene crtice "Field Commander Cohen" (možda najslabija pjesma na albumu) ili robusne "There is a War", koju više potpiruje tadašnji vrlo turbulentan odnos s petnaest godina mlađom Suzanne Elrod (ne Suzanne iz istoimene pjesme) nego sve što je uspio sukobiti u gustim stihovima, od bogatih i siromašnih, lijevih i desnih, crnih i bijelih do naprosto onih koji "kažu da postoji rat i onih koji kažu da ga nema". Usprkos mahom vrlo sentimentalnom tonu i Cohenova glasa i samog albuma, upravo su erupcije obilježile koru koja ga prekriva.

Za primijetiti je da je baš glas na samom rubu režanja na početku i na kraju albuma: u uvodnoj "Is This What You Wanted", temeljenoj na pjesmi iz zbirke "The Energy of Slaves" (1972.), Cohen refren natapa režećom gorčinom, a stihovi "jeli ovo to što si htjela – živjeti u kući opsjednutoj tvojim i mojim duhovima?" bodu zajedljivošću i ranjenošću, a bogatija glazbena tekstura vrlo dojmljivo prati prijeteću putanju same pjesme, dok je završna "Leaving Green Sleeves" otpjevana osjetno agresivnim tonom, bez imalo volje za artikulacijom. No, nisu ni ostale pjesme lišene te gorčine proizašle iz ranjenog duha, kao ni nužne seksualne oholosti koja ga je u to vrijeme vodila iz kreveta u krevet, iz haljine u haljinu, iz jedne nautažene žeđi u drugu.

"Imam 38 godina, visok sam 173 cm, imam 61 kg, smeđu kosu, kestenjaste oči. Živim u Montrealu. Ljeto je 1973. godine. Trenutno me prate svečane violine na radiju. Radio sam uobičajene poslove. Neko sam vrijeme bio popularni pjevač s vlastitim bendom. Putem sam imao priliku upoznati se s mnogim djevojkama. Bio sam lud za curama, a nakon nekog sam vremena postao lud za pičkama." Iz ovog teksta napisanog koju godinu prije snimanja "New Skin for the Old Ceremony" iščitava se podloga za pjesme poput "Chelsea Hotel #2", glazbeno minimalistične crtice o usputnom seksu (jednom je prigodom jasno rekao da je u pitanju bila Janis Joplin, da bi kasnije duboko žalio što je to na taj način iznio u javnost), ili pak maestralne "Take This Longing", napisane za Nico. Cohen kao da je svim svojim ljubavnim i seksualnim vezama samo taložio nove slojeve gorčine, čak samoprijezira koji ga je pak hranio ohološću, a stihove dojmljivim motivima.

Baš tu dolazi do izražaja glazba koja na trenutke preuzima kormilo nad riječima, kao u preradi stare židovske molitve, "Who by Fire", možda najsnažnijoj pjesmi ovdje, gdje perkusije i gudači pojačavaju sugestivnost već osiguranu pjevačkim angažmanom folk-pjevačice Janis Ian, ili u zaigranoj "Lover Lover Lover" kao dijalogu sina i oca, zapravo, stvorenja i Stvoritelja, napisanom tijekom Cohenaova boravka u Izraelu, odnosno, sudjelovanju u izraelsko-egipatskom sukobu 1973. U "Why Don't You Try", primjerice, bendžo s lakoćom postiže barsku atmosferu za jezičav tekst o još jednom problematičnom ljubavnom odnosu, dok "There is a War" uistinu zvuči ratnički i sugerira trajni jaz između bilo čega čega se ovaj pjesnik dotakne.

"Zašto se ne vratiš u rat, ne budi turist", kaže Cohen i razapinje dalje sebe i sve koje dovodi u korelaciju sa svojim ranama i boli. Poručuje to i nama koji slušamo njegove sablažnjive molitve. Na "New Skin for the Old Ceremony" svojoj melankoliji ubrizgao je još gorčine i bijesa, ali je i dopustio slojevitije glazbeno ruho, uistinu "novu kožu za stari obred". Sebi još jedan u nizu početaka, ne kao samozavaravanje, već kao umjetničku nužnost.

 

Toni Matošin

Hits 781
Songs of Love and Hate « Songs of Love and Hate Leonard Cohen Albumi Kronologija Death of a Ladies' Man » Death of a Ladies' Man

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42