Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2008
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Americana / Blues rock / Indie rock / Mariachi / Mexican Rock / Roots rock / Southern rock
Dodano Srijeda, 02 Veljača 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2008
Država SAD
Etiketa City Slang
Edition details Producenti: Joey Burns, John Convertino / Ko-produkcija: Craig Schumacher / Datum objave: 09.09.2008.
Tags Calexico City Slang

Review

Kad bih baš morao navesti omiljeni glazbeni (pod)žanr – što je vrlo teško s obzirom na raspršenost ukusa i nevoljnost da žanrovski klasificiram dragu mi glazbu, zbog čega obično sve skupa nazivam jednostavno pop – izbor bi najvjerojatnije, a svakako najčešće pao na americanu. Kozmičku američku glazbu, kako ju je nazvao njezin "kum" Gram Parsons, odbijajući termin country-rock (znam, cjepidlačenjem bi se dao naći i koji stariji predstavnik, ali tako u bilo kojem podžanru rocka možemo doći do bluesa, u ovom slučaju folk-bluesa). Jer, od Parsonsa do Ryana Adamsa toliko se prekrasnih fuzija američkog zvukovlja naredalo da se Amerika bar nakratko ponovno čini obećanom zemljom. Calexico su sa svojim specifičnim zvukom svakako jedni od najistaknutijih živućih predstavnika.

Proizašli iz benda Giant Sand, nastali su polovicom devedesetih, a najzanimljivije je da su bend osnovali basist i bubnjar – Joey Burns i John Convertino – koji su ujedno i jedini stalni članovi stalno mutirajuće postave. Glazba koju sviraju, počesto s vokalnim gostovanjima, mogla bi se nazvati zvukom s teksaško-meksičke granice, s mirisom pustinje i tekile, okusom prašine i duhom otvorene ceste, bezgrješan, vrlo spretan spoj alter-countryja i jazz i latino manirizama, tex-mexa i rocka, surfa i filmske glazbe tipa Ennio Morricone. Pravi kovitlac stilova savršeno uklopivih u svoje podneblje, a opet tako širokih i nesputanih. Da, americana u najljepšem izdanju i ujedno žanrovski i šira glazbena slikovnica. "Carried to Dust" njihov je šesti studijski album, koji objedinjuje upravo sve navedeno, što je posebno važno za istaknuti nakon prošlog, dvije godine starog albuma "Garden Ruin", kojim su Calexico, srećom, samo na trenutak skrenuli u indie konvencionalnost, nepotrebno "pročistivši" zvuk, tako ga ujedno i steriliziravši.

"Carried to Dust", dakle, nastavlja tamo gdje je "Feast of Wire" 2003. stao, pa opet imamo instrumentalna intermezza (koja nisu zvučala nikad manje nametljivo i tako suptilno), pjevanja na španjolskom, solidnu plejadu gostujućih imena (folk pjevačica Pieta Brown u predivnoj "Slowness", Sam Beam iz Iron & Wine u "House of Valparaiso", Douglas McCombs iz Tortoise u zaključnoj "Contention City"...), mariachi trube i pedal steel – ukratko, "taj zvuk". Idealan za dugu vožnju bilo kojom pustoši, poželjno bar s kojim kaktusom na vidiku. Za zviždukanje, kao podloga za spaghetti western. Nešto manje ekscentričan od prvih albuma, smireniji i zaokruženiji, "Carried to Dust" je dokument zrelog, snažnog, velikog benda.

Tu sad dolazim na jedini "problemčić" koje imam s Calexicom. Naime, kako oni, zapravo, i jesu prvenstveno projekt, upravo tako i zvuče. Na ovom, kao i na prethodnim albumima. Sve su to (osim, možda, "Garden Ruin", koji je, paradoksalno, dosad najlošiji album) glazbeni kolaži dojmom koji ostavljaju bliži kompilacijama nego pojmu albuma. U pitanju je svirka očito visoko kvalitetnih glazbenika koji znaju što rade i rade to točno onako kako vole i kako žele i to je naprosto to. Ono zbog čega, u načelu, ne podnosim tzv. supergrupe, bar ne one koje se razbacuju tehnikom kao ključnim adutom. Kažem "problemčić" jer je Calexicov slučaj ipak sretnija varijanta, a njihova glazba isuviše topla i ekstraordinarna da bi je se trpalo a priori u taj koš. "Carried to Dust" je samo propustio dati iskorak iz toga, što ukazuje na to da iskoraka najvjerojatnije neće ni biti. Što, opet, ne zabrinjava, jer dok god isporučuju ovakvu glazbu, bit ću među onima koji nestrpljivo čekaju novi fiks americane u njihovoj osobenoj maniri.

Do tog sljedećeg fiksa, "Carried to Dust" nudi sasvim dovoljno ljepota za duge vožnje i opora popodneva. Bez posebnih favorita (možda bi, bar za ovu kasnovečernju priliku, izbor suzio na "Slowness", "The News about William" i "Man Made Lake"), siguran sam da će se dugo slušati kod mene, a najtoplije ga preporučujem svima sličnog ukusa ili jednostavno svim ljubiteljima dobre, sofisticirane (rock) glazbe.

 

Toni Matošin

Hits 1325
Calexico Albumi Kronologija Algiers » Algiers

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42