La Gargola

Review

Nakon 3 godine očekivanja Chevelle je konačno izbacio album koji je ispunio sva moja očekivanja. Bend je osnovan 1995. u Illinois, USA. Osnivači benda, 3 brata, Pete, Sam i Joe Loeffler bili su zajedno do 2005. kada Joe odlazi te ga kratko mijenja Geno Lenardo, no vrlo brzo na njegovo mjesto dolazi Petov i Samov šogor Dean Bernardini.

Prvi album “Point#1” su izdali za malu izdavačku kuću Squint Enterteinmant. 2002 godine izlazi “What’s Next” te se bend ovim album počinje afirmirati na alt metal sceni. Sveukupno su izdali sedam albuma od 1995. do danas.

Zadnji album “Hats Off The Ball “ je izašao 2011. te je bend nakon turneje ušao u studio i u suradnji s Joe Barresom započeo snimanje “La Gárgola“.
Album ima deset pjesama, traje nešto vise od 47 minuta i zapravo je iznenađujuće dobar.

“Ouija Board” je prva stvar i odličan izbor za uvod u album. Na prvih par sekundi upitnik iznad glave, a zatim odličan žestoki ritam i energičan Petov vokal. Na prvo slušanje stvar koja sjeda u uho i tjera na mahanje glavom.

Sljedeća stvar “An island” je dobila ime po omiljenom kafiću benda u njihovom rodnom gradu i, zapravo, spade u klasičan prepoznatljivi Chevelle stil.
“Take Out The Gunman” je najkraća stvar na albumu i prvi singl kojeg je bend objavio, ima odličan intro.

“Jawbreaker” se čini kao da ima puno vise instrumenata nego ostale stvari no i dalje se dobro uklapa u čitavu priču albuma i sam outro stvari je idealan za nastavak/ulazak u sljedeću stvar “Hunter Eats Hunter” koja se u originalu zove “Gargoyle,” i drugi je objavljen singl s albuma. Ova stvar malo usporava ritam albuma i dovodi nas u priču o mističnim stvorenjima koji nas vrebaju.

“One Ocean” je jedna od ozbiljnih stvari na albumu. Fokus ove stvari je na Petovom vokalu i načinu na koji on uspijeva prenijeti poruku o zdravlju. Pomalo atmosferična stvar koja podsjeća na 30 Seconds to Mars.

Sljedeća stvar je “Choking Game” koja vraća album na brzinu punu ritma i energije. Svakako dobar zaokret na albumu.

“The Damned” je onako rokerska stvar, no zapravo ništa posebno. Ima interesantni dio u sredini i to je to. Recimo jedna prosječno dobra pjesma na albumu, no da je nema, ne bi nedostajala.

Predzadnja stvar je "Under the Knife". Trebala je biti zadnja na albumu no kako je bend slagao pjesme shvatili su da nije idealna za zatvaranje albuma što je zapravo i točno. Iako mi se nekako čini da ova stvar ima najzanimljivije lyricse.

Album završava se odličnom unikatnom i kompleksnom, čak pomalo hipnotičkom “Twinge” .

Chevelle je stvarno napravio dobar posao s ovim albumom. S obzirom na zadnja dva-tri albuma ovo je iznad očekivanja i stvarno dokaz da su odličan bend. Topla preporuka svima - preslušat album!

 Suzana Svečnjak Romanić