Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Welcome To the Blackout (Live London '78)


Bookmark

Data

Released Travanj 2018
Format Albumi
Vrsta Art Rock / Glam rock / Contemporary Pop/Rock / Experimental Rock / Album Rock
Dodano Petak, 18 Siječanj 2019
Žanr Rock
Length 1:47:17
Broj diskova 2
Edition date Travanj 2018
Država Europa
Etiketa Parlophone
Catalog Number CDDB 7782
Edition details objavljeno: 21.4.2018.; producent: Tony Visconti; snimano: Earls Court, London, 30.06. i 1.07. 1978; miksali: David Richards i David Bowie u Mountain Studios, Montreux, 17. – 22. siječnja 1979
Tags Parlophone David Bowie

Review

Ovaj koncert je tonski zapis s Bowiejeve turneje „Isolar II Tour“ koju je odsvirao tijekom 1978. (od 29.III. do 12. XII.) u sklopu vjerojatno svojeg najkreativnijeg razdoblja, nakon albuma „Low“ i „Heroes“. Turneja je obuhvatila Sjevernu Ameriku, Europu i Australiju te završila u Osaki i Tokiju, u kojem će se Bowie privremeno i nastaniti iduće godine. Na ovom izdanju, prvi puta su koncertno objavljenje gotovo sve pjesme, osim „Sound And Vision“ i „Be My Wife“ koje su se 1995. našle na kompilaciji „RarestOneBowie“. Premda je u originalu koncert snimljen kao film, perfekcionist Bowie, nezadovoljan finalnim proizvodom, odbacio je tu snimku. Dvije godine nakon Bowiejeve smrti, Tony Visconti, producent većine Bowiejevih albuma, ponudio je obožavateljima i štovaocima lika i djela Davida Bowieja dotjeranu snimku u vinilnom (trostruki album) i cd izdanju (dva diska). I zahvalni smo mu na tome.

Koncert otvara pjesma „Warszawa“ s Bowiejevog „Low“ albuma, kojim je započeo svoju tzv. „Berlinsku trilogiju“. Svi instrumentali s tih albuma nastali su u suradnji s Brianom Enom („Roxy Music“), producentom, s kojim je Bowie istraživao nove tehnike snimanja, vraćanja pjesama unazad, te pod jakim utjecajem njemačke grupe Kraftwerk. U drugom dijelu pjesme „Warszawa“ Bowie je zapjevao, ali one najviše dionice vješto su zamijenjene zvukovima sintesajzera kojega je na koncertu svirao Roger Powell. Izvedba je vrlo slična onoj koju smo ranije mogli čuti na dvostrukom live albumu Stage s iste turneje. U nastavku slijedi pjesma „Heroes" koju mnogi smatraju najvećim Bowiejevim hitom svih vremena. Zamjetna je električna violina koju svira Simon House, poznat po suradnji u space-bandu Hawkind.

„What In The World?“ pjesma je s albuma Low, obogaćena pratećim vokalima, ali se od studijske verzije razlikuje po nešto sporijem ritmu, koji kasnije, u drugom dijelu pjesme, dostiže onaj studijske inačice. Odličan solo na gitari svira Adrian Belew, kasniji Bowiejev suradnik iz projekta i grupe Tin Machine. „Be My Wife“ je ponovno sporija i nježnija od studijske verzije, ali ujedno i emotivnija. Koncert je nastavio s „The Jean Genie“ , starim hitom s albuma Aladdin Sane, koji je u ovom slučaju doživio nešto drukčiju izvedbu. Unatoč podužem solu na gitari, u izvedbi pjesme nedostaje žestine iz ranijih razdoblja, tako da je pomalo i zamorna. Nakon toga, slijedi „Blackout“, kompozicija s albuma „Heroes“, koja je izvedena ritmički perfekcionistički, a zatim dva instrumentala: „Sense Of Doubt“ i „Speed Of Life“, prvi s albuma „Heroes“, a drugi s albuma Low. Osim nekoliko, vjerojatno, namjernih produženja u „Sense Of Doubt“ kako bi se napravio odmak od studijske verzije, izvedbe su savršene. U „Speed Of Life“ fascinira melodičnost basa kojega svira George Murray. Slijede još dvije pjesme s albuma Low, a to su „Sound And Vision“ i „Breaking Glass“. Zanimljivo je kako je Bowie izbjegavao live-verziju pjesme „Sound And Vision“, vjerojatno zato što mu je bilo teško uživo paralelno izvesti visoke i duboke dionice koje je u studiju višestruko nasnimavao. Na ovoj koncertnoj verziji Bowie pjeva samo duboke vokalne dionice.„Breaking Glass“ izveden je instrumentalno savršeno, pri čemu je u završnom dijelu izvedbe ostvaren i dobar kontakt s publikom.

U nastavku možemo čuti „Fame“, Bowiejev hit s albuma Young Americans. Izvedba je vrlo slična studijskom originalu, kojemu je pridonio koautor pjesme i gitarist Carlos Alomar. Slijedi ponovno pjesma s albuma „Heroes“, a to je „Beauty And The Beast“ u kojoj je Bowie s pratećim bendom ostvario savršenu izvedbu.

Drugi kompakt disk uglavnom je posvećen Bowiejevoj fazi Ziggy Stardusta. Na početku pjesme „Five Years“ Bowie zahvaljuje tehničarima, snimateljima i predstavlja članove banda. Izvedba je vrlo upečatljiva s korištenjem jeke i odličnim ritmom Dennisa Davisa. Pjesma se nadovezuje na „Soul Love“, „Star“, „Hang On To Yourself“ (brža, ali ne i žešća), a zatim kreće mega-hit „Ziggy Stardust“ i „Suffragette City“s istog albuma. Ovaj niz posvećen Ziggyjevoj fazi, Bowie vješto prekida s „Art Decade“, još jednom pjesmom s albuma „Heroes“ i koncertnom izvedbom Weil-Brechtove „Alabama Song“ iz Opere za tri groša, mjuziklom kabaretskog ugođaja, koja će kasnije 1980. godine biti objavljena kao single. U nastavku se Bowie osvrnuo i na Thin White Duke fazu, jer su svirali „Station To Station“ , „TVC 15“ i „Stay“. Koncert je završio još jednim hitom „Rebel Rebel“ s albuma Diamond Dogs.

Usporedimo li ovaj koncertni album s ranije objavljenim albumom „Stage“, koji je nastao na istoj turneji, možemo vidjeti da postoje određena odstupanja u repertoaru, odnosno da je ovo izdanje prošireno za neke pjesme („Sound And Vision“, „Fame“ i „Speed Of Life“). Povrh toga, prednost ovog albuma ponovno je u tome, slično kao i s albumom „Cracked Actor“, što je snimljen na jednom mjestu, te nije kasnije studijski uređivan dodavanjem pratećih vokala i instrumenata. U svakom slučaju, palac gore za Tonyja Viscontija. Nadamo se da će nas „bowiejece“ i dalje držati budnima sličnim koncertnim snimkama te nas povremeno iznenaditi i nekim neobjavljenim studijskim demo-snimkama.

Ivan Dukić

Hits 709
Cracked Actor (Live Los Angeles '74) « Cracked Actor (Live Los Angeles '74) David Bowie Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42