Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
AC/DC
Žanr Rock
Grad Sydney
Država Australia
Aktivan od 1973. -
WEB http://acdc.com/
Tags AC/DC

Bookmark

  • AC/DC (slovima EI-SI/DI-SI), biografija ove rock'n'roll institucije bi u svom najjednostavnijem matematičkom obliku glasila:

    AC/DC = R'N'R
    I nitko ne bi mogao, bez obzira na ukuse, proturiječiti znaku jednakosti koji je ovaj bend zaslužio svojim zalaganjem, ulaganjem i trudom, stvorivši tako jednu od nakonstantnijih i najdugovječnijih rock institucija koja funkcionira još tamo od daleke 1973. godine.

    No kada se priča o AC/DC-u malo je poznato kako je zapravo veliku ulogu (indirektno) u budućem stvaranju benda od strane Malcoma i Angusa, odigrao treći, najstariji brat George Young koji je bio prvi gitarista u obitelji te su se Malcom i Angus u najranijoj dobi ugledali na starijeg brata i krenuli prebirati po gitari.

    Sva trojica braće su rođeni u Glasgowu (Škotska), George (48'), Malcom (53') i Angus (55'). Iz egzistencijalnih razloga njihova obitelj se 1963. godine seli u Australiju, točnije grad Sidney. George, kao najstariji brat, ubrzo 1966. godine postaje lokalna rock atrakcija sa svojim bendom The Easybeats i jednim od prvih internacionalnih hitova koji je iznjedrila australska rock scena, pjesmom Friday on my mind. Uspjeh i "slava" starijeg brata potaknuli su Malcoma da krene njegovim stopama te on jedno vrijeme druge polovice šezdesetih godina nastupa po lokalnim klubovima sa bendom Velvet Underground (ne postoji poveznica sa New Yorkškim kultnim sastavom) no bez većih uspjeha tako da ta priča ubrzo završava, da bi nedugo nakon toga započela jedna sasvim nova, priča o rađanju rock 'n roll titana, priča o AC/DC-u.

    Godina je 1973., mjesto radnje Australija, grad Sidney, glavni akteri braća Angus i Malcom Young. Iako mnogi bendovi stvaraju mitove o svojim prvim koracima i stvaranju benda, preuveličavajući onu "sudbonosnu" notu koja je eto baš njih spojila i podarila svijetu gotovo Božijom voljom tu glazbenu harmoniju, Malcom i Angus su se vrlo obično i vrlo jednostavno dogovorili za kuhinjskim stolom svoje obiteljske kuće, kako bi bilo "cool" osnovati vlastiti bend. Za ime benda je "najzaslužnija" šivaća mašina sestre Margaret na kojoj je bio otisnut tehnički podatak AC/DC o mogućnosti funkcioniranja uređaja na istosmjernoj i izmjeničnoj struji.


    Ime benda će kasnije sa stjecanjem slave poslužiti dežurnim "mitolozima" i štovateljima teorija o velikim zavjerama, kao nepresušan izvor novih otkrića i intriga koje se nalaze iza "naoko benignog" naziva AC/DC, no svaku od tih teorija članovi benda su odlučno demantirali tako da ne postoji potreba za studioznom obradom raznih nagađanja. Možemo tek spomenuti jednu od najraširenijih teza u duhu navodnog "sotonizma" koja poput mnogih drugih bendova (R. Stones, Led Zeppelin, Iron Maiden, Beatles..) nije zaobišla niti AC/DC. Naime, po toj teoriji početna slova imena benda znače "After Christ/Devil Comes".

    Ako zanemarimo nagađanja i mitove koji prate ovaj bend, dolazimo do one najbitnije stavke koju oni nose sa sobom, a to je GLAZBA, i to vrlo dobra GLAZBA. U studenom 1973. godine braća Young okupljaju prvu postavu benda koja će narednih godina često doživljavati razne promjene i varijacije uz jedinu konstantu u vidu Malcoma i Angusa, no ostaje zabilježeno za povijest kao prva postava AC/DC-a:

    Angus Young - Solo gitara
    Malcom Young - Ritam gitara
    Larry Van Kriedt - Bas gitara
    Colin Burgess - Bubnjevi
    Dave Evans - Vokal

    Prvi nastup benda u ovom sastavu koji vrijedi spomenuti je novogodišnja svirka u klubu Chequers u noći sa 1973. na 1974. godinu. Tadašnji upravitelj kluba Gene Pierson bio je poprilično utjecajna osoba na Sidneyskoj klupskoj sceni, tako da im je taj nastup na kojem su se svidjeli Piersonu, bio odskočna daska za daljnje angažmane u drugim gradskim klubovima na njegovu preporuku.

    Narednih mjeseci bend konstantno nastupa, ali uporedo sa nastupima mijenjaju se i članovi, prvo odlazi bubnjar Colin Burgess na čijem mjestu se gotovo od svirke do svirke izmjenjuju različiti bubnjari, na poziciji basiste situacija također nije puno drugačija, čak i sama braća Young kasnije priznaju kako se doslovno ne sjećaju imena svih ljudi koji u tom razdoblju svirali u bendu. Na koncu u devetom mjesecu 1974. godine uručuju "otkaz" i vokalu Daveu Evansu i na njegovo mjesto dovode Bona Scotta, također rođenog u Škotskoj i bliskog prijatelja Georga Younga. Budući da je Scott "doseljenik" kao i Youngovi vrlo brzo se uklapa i postaje punokrvni, punopravni član AC/DC-a.

    Od tog trenutka daljnji tijek njihovih karijera slobodno možemo nasloviti:

    Era Bona Scotta

    U siječnju 1975. godine AC/DC snima svoj prvi album High Voltage koji izlazi isključivo za tržište Australije, uz braću Young i Scotta, na bas gitari se pojavljuje prvo dugoročnije riješenje u vidu Marka Evansa, dok za bubnjeve sjeda Phil Rudd. Takvim sastavom AC/DC za samo desetak dana snima čitav album, ponajprije zahvaljujući već postojećim instrumentalima braće Young na koje se jednostavno dodaju tekstovi Bona Scotta.

    Album prolazi relativno nezamijećeno na australskoj rock sceni, tek će kasnije te godine singl It's a long way to the top (If you wanna rock'n'roll) skrenuti pozornost širih masa na AC/DC i nagnati ljude da obrate pažnju na prvi album sa kojeg posebno vrijedi izdvojiti obradu Big Joe Williamsove Baby please don't go, live TV izvedba te stvari će postati legendaran trenutak za daljni tijek njihovih karijera.

    Singl It's a long way to the.. će uvrstiti na svoj drugi album koji izlazi iste te 1975. godine, također samo za tržište Australije, ploča nosi naziv T.N.T sa istoimenom hit pjesmom na albumu koja im otvara vrata najmoćnijeg medija, televizije.

    U razdoblju od 1974. do 1977. godine postaju standardni izvođači u popularnom glazbenom TV showu Iana "Molly" Meldruma, Countdawn koji se prikazuje na nacionalnoj mreži ABC. Nastupi u showu Countdawn predstavljaju ih širokom spektru publike u Australiji i lansiraju ih u sam vrh novih kontinentalnih glazbenih atrakcija. Takav uspijeh u domovini rezultirao je zanimanjem ostatka svijeta za tu nadolazeću rock 'n roll atrakciju na čijem čelu se nalaze prototip lučkog šljakera sa "apotekarskom" zmijom tetoviranom na ruci u vidu Bona Scotta i golobradi dječarac nevjerovatne energije, obučen u školsku uniformu koji poput zvrka neprestano skače po stageu usput pokazujući nevjerovatno gitarsko umijeće.

    Inače, Angus Young je neko vrijeme koketirao sa više različitih stilova koje je "isfuravao" na stageu da bi se na koncu skrasio u dječačkoj školskoj uniformi koja mu postaje zaštitnim znakom. Već u toj ranoj fazi funkcioniranja benda, daje se naslutiti ta promućurnost i temeljitost u pristupu poslu od strane braće Young, na vrlo pametan način se gradi imidž benda u kojem svatko ima svoju ulogu i zadatak, bez velikih tenzija među braćom Malcom je svojevrsni vladar iz sjene, dok je Angus onaj kojeg svjetla pozornice "vole", takav pristup pokazat će se najzaslužnijim za kasniju planetarnu, stadionsku dimenziju benda.

    Uslijed velike popularnosti na kontinentu klokana, i ostatak svijeta počinje pokazivati veliko zanimanje za AC/DC, najbrži u tom trenutku bivaju "scouti" Atlantic recordsa koji nude ugovor bendu za izdavanje prvog albuma namjenjenog međunarodnom tržištu i mogućnost turneje po Velikoj Britaniji.

    Black Sabbath, Kiss, Aerosmith samo su neka od imena "stadionskog" rocka sa kojima AC/DC dijeli pozornicu te 1976. godine diljem UK-a, da bi na koncu iste godine svjetlo dana ugledao prvi album za svjetsko tržište, koji je zapravo bio simbioza prva dva albuma izdana u Australiji (High Voltage i T.N.T), taj "novi" album nosi ime High Voltage, premda u stvarnosti samo dvije pjesme sa istoimenog australskog prvijenca se nalaze na njemu, dok je ostalih sedam brojeva sa albuma T.N.T.

    Album High Voltage (international) je doživio ogroman komercijalni uspjeh i prodan je u više od tri milijuna primjeraka diljem svijeta, izuzev SAD-a kojeg će AC/DC pokoriti ipak nešto kasnije.

    Sljedeći korak benda bio je očekivano "pražnjenje" nabujalih dojmova i ideja koje su stekli svirajući sa nekim od najvećih imena rock n rolla uopće, produkt svega toga dolazi u obliku novog albuma na kraju 1976 godine, album nosi naziv Dirty deeds done dirt cheap, ovaj album izlazi u različitim verzijama za tržište Australijie i "ostatak svijeta", razlika se odnosi na uvrštavanje pjesme Rocker sa australskog albuma T.N.T na internacionalnu verziju Dirty deeds done dirt cheap dok domaća verzija donosi singl Jailbreak sa jednog od prijašnjih EP izdanja iz 74' godine.

    Ploča Dirty deeds done dirt cheap dodatno ojačava poziciju benda u svjetskim rock krugovima, prvenstveno Europi, jedino "nepokoreno" tržište ostaje i dalje SAD, gdje će ovaj album ugledati svjetlo dana tek 1981. godine, kada će AC/DC biti gotovo na samom vrhuncu slave.

    1977. godina nekoliko izrazito bitnih događaja koji će utjecati na budućnost samog benda, te godine izlazi album Let there be rock, na kojem se nalazi naslovna pjesma albuma koja će kasnije postati jedan od zaštitnih znakova stadionskih nastupa i nevjerovatnih vratolomija Angusa Younga prilikom izvođenja solaže. Drugi bitni događaj je prekid suradnje sa dotadašnjim basistom Markom Evansom i dovođenjem na njegovo mjesto Cliffa Williamsa koji će za razliku od Evansa pokazati kako je sposoban pridonjeti i kreativnom razvoju benda za razliku od dotadašnjeg basiste koji je osim isključivo sviranja i ne sudjelovanja u kreaciji bio i "to much nice guy" rekao bi Malcom Young nakon razlaza sa Evansom. Cliff Williams ujedno postaje i prateći vokal u bendu kao potpora Malcomu koji je do tada bio jedini "back up" glas Bonu Scottu.

    Između ostalog, neki kasniji velikani britanskog heavy metala, poput npr. Iron Maidena, označiti će AC/DC i album Let there be rock kao jednu od glavnih smjernica koje su pratili stvarajući svoj vlastiti zvuk.

    Još jedan bitan događaj obilježava tu 1977. godinu, AC/DC doživljava svoju prekooceansku Američku premijeru na Michigenskoj radijskoj postaji AM 600 WTAC, ujedno glazbeni urednik te postaje sređuje im i prvu gažu u SAD-u, i to kao predgrupi tada vrlo popularnim MC'5 kojima je taj nastup u Flintu bio povratnički nakon kratkog raspada, pa je zanimanje za koncert u Capitol Theatru bilo još i veće od uobičajenog.

    AC/DC besprijekorno odrađuje svoj prvi Američki nastup i na "mala" vrata ulazi na tržište koje će za koju godinu u potpunosti pokoriti.

    Godine 1978. bend snima svoj četvrti album (izuzevši prva dva isključivo za australsko tržište) pod nazivom Powerage, album nastavlja u još žešćem tonu od onoga koji je bio predstavljen na predhodnoj ploči, jedini singl koji objavljuju sa tog albuma je Rock'n'Roll Damnation koji unatoč relativno slabom prijemu ostatka albuma dolazi do 24# mjesta Bilboardove ljestvice. Inače Powerage se od strane struke smatra najpodcjenjenijim albumom benda, često se spominje kako je više "utjecao" nego se "slušao".

    Iste te godine na tržištu će svjetlo dana ugledati prvi live album AC/DC-a, snimljen na Powerage turneji u Apollo Theatru u njihovom rodnom Glasgowu. Live izdanje nosi naslov If you want blood you've got it i to je posljednji album na kojem producentsku palicu drži Harry Vanda. album donosi tada već hitove kao Whole lotta Rosie i Let there be rock no i neke manje poznate stvari poput Riff raff i Rocker.

    Odlaskom Vande sa mjesta glavnog producenta na njegovo mjesto dolazi Robert John Lange, poznatiji kao "Mutt" Lange, te 1979. godine pod njegovom paskom, bend snima album Higway to Hell, koji će biti ona ključna prekretnica na putu da postanu velikani rock'n'rolla. To je prva AC/DC-a ploča koja je ušla na listu 100# najprodavanijih u SAD-u, zaustavivši se na 17# mjestu, lansiravši tako bend na sam vrh hard-rock atrakcija toga vremena. Na ploči se vidi očiti odmak u zvuku, ali i lirici u odnosu na prethodne albume, album ostavlja donekle ozbiljniji i mračniji dojam, gdje se progovara i o nekim dubljim temama za razliku od prijašnjih mahom zajebantskih alkohol&žene pogleda na svijet.

    Sljedeće 1980. godine, završava prva era ovoga tada već velikog benda, 19. 2. 1980 godine u autu uslijed "akutnog trovanja alkoholom" preminuo je pjevač Bon Scott, nakon cijelonoćnog opijanja u Londonskom klubu "Music Machine"- Scott je rano u jutro 19.2 pronađen mrtav u autu svoga prijatelja, dakako nakon tog događaja pojavile su se (kako to obično bude) razno razne teorije o "nasilnoj" smrti i trovanju ugljičnim monoksidom, no nikada ni jedna od tih teorija nisu zaživjele i službena verzija smrti ostaje "akutno trovanje alkoholom".

    Bend je u to vrijeme počeo sa radom na novom albumu Back in Black, kojeg Scott nikada neće dovršiti, ostati će upamćen kao jedna od živopisnijih pojava na rock'n'roll zvjezdanom nebu, za mnoge tvrde fanove njegovom smrti završila je era jedinog pravog AC/DC-a.

    Era Briana Johnsona

    Nakon Scottove smrti bend se po prvi puta našao u nedoumici "nastaviti ili ne?", nakon nekog vremena i premišljanja ipak se odlučuju na nastavak i snimanje Back in Black ploče kao posvete preminulom pjevaču. Za mjesto prvog vokala u bendu bilo je nekoliko kandidata među kojima i Brian Johnson koji je pjevao u bendu Geordie. Malcon Young ga je pozvao na audiciju sjetivši se jednog razgovora sa pokojnim Scottom u kojem mu je ovaj sa oduševljenjem pričao o "divljem" malcu iz grupe Geordie čije vrištanje i skakanje po stageu izgleda baš "cool". Na audiciji Johnson je za zadatak dobio otpjevati Whole lotta Rosie i od Ikea i Tine Turner Nutbush city limits, nekoliko dana nakon audicije Brian Johnson je postao novi pjevač AC/DC-a.

    Sredinom te 1980. godine, na Bahamima u Compass Point studiju započinje snimanje Back in Black albuma, producent je "Mutt" Lange, a album uspijeva u onome što je malo kojem hard-rock bendu uspjelo do sada, pogotovo nakon smrti istaknutog člana, umjesto pada AC/DC doživljava svojevrsno "uskrsnuće", album zasjeda na 1# UK ljestvice i na 4# mjesto u SAD-u na listi najprodavanijih albuma, na albumu se nalaze sada već rock'n'roll evergreeni "Shoot to Thrill", "Hells Bells", "You Shook me All night Long", kao i naslovna pjesma albuma "Back in Black" sa jednim od najprepoznatljivijih riffova u povijesti rock glazbe. Sam album će ubrzo zasjesti na drugo mjesto najprodavanijih albuma svih vremena sa više od 48 000 000 prodanih primjeraka do današnjih dana, ispred njega se nalazi jedino "Thriller" Michaela Jacksona.

    Sljedeće godine bend je već bio pod pritiskom velikih očekivanja nakon Back in Black albuma, album koji izlazi zove se For those about to Rock we salute You, komercijano gledano album prolazi vrlo dobro, vjerovatno pod utjecajem prethodne ploče no kreativno se osjeća blagi pad i pražnjenje koje će se još produbiti u godinama koje dolaze.

    Nakon FTATR albuma, bend uzima jednogodišnju pauzu od snimanja novog materijala, u međuvremenu se razilaze sa producentom "Mutt" Langom i 1983. godine odlučuju snimiti i izdati album u vlastitoj produkciji, koji su zamislili kao pivratak na davne početke svoje karijere što se zvuka tiče. Ploča nosi naziv Flick of The Switch i doživljava relativan neuspjeh u odnosu na prethodni album. Časopis Kerrang je 1984. godine svrstava na 8# mjesto najvećih razočaranja izdanih prethodne godine. No osim neuspjeha samog albuma, u bendu je tokom snimanja došlo i do razmirica koje su kulminirale fizičkim obračunom Malcoma Younga i bubnjara Phila Rudda koji je ubrzo nakon toga izbačen iz benda no ipak se njegove snimljene dionice koriste pri završetku snimanja i izdavanja ploče.

    Ubrzo nakon toga bend putem audicije zapošljava novog bubnjara na Ruddovo mjesto, čovjeka po imenu Simon Wright, godinu dana nakon toga, u ljeto 1985. godine AC/DC snima prvi album sa novim bubnjarem u postavi, to je ujedno i drugi album koji sami produciraju a pokazati će se da je i posljednji takav. Ploča nosi naziv Fly on the Wall, kritičari je pokopavaju i nazivaju najlošijim izdanjem u diskografiji benda.

    Nakon potpunog neuspjeha albuma iz 85', naredne godine se AC/DC odlučuje na snimanje soundtracka za film Sthepena Kinga Maximum Overdrive, soundtrack nosi naziv Who made Who i na njemu se nalaze neki od prijašnjih hitova kao You Shook me All night long, ali i nova stvar Who made Who po kojoj album nosi ime. Soundtrack prolazi dobro kod publike i nagovješćuje neka bolja vremena za AC/DC.

    Nakon nepune dvije godine pauze 1988 godina za AC/DC započinje priznanjem koje im odaje Australian Recirding Industry Association koja ih prima u glazbeni Hall of Fame. Iste te godine u Francuskom gradiću Le Valu bend ulazi u studio i snima novi album naziva Blow Up Your Video na kojem ponovno surađuju sa svojim prvim producentom Harryjem Vandom. Bend snima devetnaest pjesama od kojih deset uvrštavaju na album, kritičari opet nisu skloni samom albumu no on ipak postiže komercijalni uspjeh i napredak u odnosu na prethodna dva izdanja.

    Iste te godine započinje i istoimena svjetska turneja Blow up your Video, na kojoj nećak Youngovih, Steve Young zamjenjuje Malcoma na ritam gitari zbog Malcomove odluke da se na neko vrijeme makne iz benda i riješi alkoholizma koji mu je stvarao probleme. Tokom te turneje i bubnjar Simon Wright napušta bend zbog rada na nekim drugim projektima te na njegovo mjesto dolazi veteran Chris Slade, uz sve to još i pjevač Brian Johnson pauzira nekoliko mjeseci uslijed riješavanja brakorazvodne parnice, tako da se odustaje od daljne turneje i Angus skupa sa Malcomom počinje sa radom na novim pjesmama.

    Pisanjem novih pjesama nastaje album The Razors Edge koji izlazi 1990. godine. Snimljen je u Vancouveru, Canada, pod producentskom palicom Brucea Fairbairna koji je do tada surađivao sa Bon Jovijem i Aerosmithom. Album je označio veliki povratak AC/DC-a na scenu sa ogromnim hitom Thunderstruck, na albumu se još nalaze uspješnice Are you ready? i Moneytalks.

    Nakon uspjeha The Razors Edge albuma, bend je konstantno na turneji, snimke raznih nastupa tokom turneje 1992. godine postaju live album jednostavnog naziva Live kojeg također producira Fairbairn i smatra se jednim od najboljih live izdanja devedesetih godina. Tokom te turneje AC/DC svira i na Monsters of Rock festivalu što je zabilježeno na kasnije izdanom DVD-u Live At Donington.

    Godinu dana kasnije, 1993. godine bend snima svoj drugi soundtrack naslova Big Gun, za akcijski film sa Arnoldom Swarchenegerom u glavnoj ulozi. Film se zove Last Action Hero, a naslovna stvar soundtracka Big Gun postaje veliki hit i zasjeda na prvo mjesto Mainstream rock ljestvice u SAD-u.

    1994. godina donosi novu veliku novost u bend, odnosno povratak na postavu koja je svirala u razdoblju 80'-83' jer bubnjar Phil Rudd se na nagovor braće Young vraća u bend. Iz te novo/stare suradnje 1995. godine proizlazi novi studijski album Ballbreaker koji producira Rick Rubin, a snima se u Los Angelesu, California. Sa Ballbreaker albuma bend izdaje tri zasebna singla Hard as Rock, Hail Ceasar i Cover you in Oil.

    1997. godina donosi prvi box set benda koji sadrži četiri albuma. Prvi je remasterirana verzija Back in Black ploče, zatim Volts koji sadrži alternativne snimke nekih pjesama i rijetke snimke sa proba te dva live izdanja Live From Atlantic Studios i Let There Be Rock:The Movie.

    Live From Atlantic Studios je snimljen 1977. godine u New Yorku u prostorijama Atlantic Studiosa, dok je Let There Be Rock:The Movie zapravo soundtrack filma o AC/DC-u iz 1979. godine, nazvanog AC/DC:Let There Be Rock.

    Na novo izdanje benda čekalo se sve do 2000. godine, kada AC/DC u Vancouveru snima album Stiff Upper Lip kojeg producira George Young, stariji brat Malcoma i Angusa. Album kod kritike prolazi nešto bolje nego predhodni Ballbreaker no osjeća se zamor i nedostatak novih ideja u zvuku benda. Komercijalno album ipak bilježi uspijeh ponajprije zahvaljujući live svirkama kojima AC/DC konstantno proširuje bazu fanova i kult velike stadionske atrakcije.

    2002. godine bend potpisuje ugovor sa kompanijom Sony Music kojoj daje prava na reizdavanje svih albuma, tako da do 2003. godine izlaze re-izdanja svih ploča osim Ballbreakera i Stiff Upper Lip čija će re-izdanja izaći nešto kasnije 2005. odnosno 2007. godine.

    U narednom razdoblju bend nastavlja sa live nastupima i re-izdanjima starih albuma i box setova, postajući tako jedni od najplaćenijih zabavljača na planeti, bez obzira što je zadnji studijski album snimljen 2000. godine čekao svog nasljednika sve do 2008. godine, kada konačno Columbia Records objavljuje datum izlaska novog albuma nazvanog Black Ice. Album se snimao u Vancouveru pod producentskom palicom Brendana O'Breina. U nastavku ogromne komercijalizacije album se prodavao isključivo u Wal-Mart dućanima i njihovim podružnicama te na oficijelnoj internet stranici benda.

    Rock'n'Roll Train je prvi singl sa albuma čiji video spot je sniman u Londonu, pred odabranim fanovima koji sudjeluju u videu. Album je momentalno nakon izbacivanja zasjeo na prvo mjesto top ljestvica u 29 zemalja i predstavlja rekord u lepezi izdanja Columbia Recordsa.

    U rujnu mjesecu 2008. godine, sa emitiranjem je započeo AC/DC radio (Sirus channel 19 i XM Channel 53) i na kojem osim glazbe benda se mogu čuti ekskluzivni intervijui sa članovima.

    Turneja Black Ice koja je uslijedila, trajala je dvadeset mjeseci za vrijeme kojih je bend svirao pred više od 5.000 000 ljudi u 108 gradova i 28 zemalja svijeta. Zadnja postaja turneje je bio Bilbao, Španjolska 28.6.2010.

    U svakom slučaju nekada Rock'n'Roll, a već duže vrijeme Money'n'Roll nastavlja svoj put...

Albumi (4)
Songs (133)
# Song
Hits 2115

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42