Review
Yeasayer bi se moglo opisati kao bend koji iz albuma u album uspjeva pomaknuti vlastite margine i publici ponuditi kompilaciju uradaka iz najkompleksnijih djelova vlastite kreativnosti. Široki spektar boja i emocija, kako u glazbi tako i u video spotovima, dokazuje ovu tvrdnju, a glazbenu zrelost postižu upravo u ovom trećem albumu i to u rangu novogHot Chipa kojem je In Our Heads došao nedavno.
Ovim albumom ipak vlada pesimizam i to na način da glazbena kulisa prodire u depresivne kutke istovremeno zadržavajući plesnost tipičnih Yeasayer hitova s Odd Blooda. Naziv albuma vuče korijene iz pjesme koja nije imala sreću da dospije na ploču, no jednako konceptualni nazivi krase ostale pjesme na albumu.
Ovog puta glavni kreativni sok nije bio acid premda Reagan's Skeleton, kao najveći plesni hit, crpi glazbenu pozadinu Sweet Harmony grupe The Beloved podsjećajući nas na rane devedesete i cijeli zanos ranih ambijentalnih dance hitova. Dodatno obogaćena suvremenim elektronskim elementima u Hot Chip maniri, ovaj megahit za plesne podije i kućni razglas tekstualno je jednako zbunjujuć trip, a sveukupno uvelike opravdava kvalitetu samog benda koji je opet uspio zadržati tu misterioznost s kojom su se inicijalno proslavili još 2007. Uz nju, kao jedan od glavnih hitova albuma profilirao se i Folk Hero Shtick.
U jeku psihodelije Demon Road ponosno nosi halucinogene kvalitete svojstvene Yeasayer načinu izražavanja. U biti, svih 11 pjesama albuma nosi zajedničku crtu psihotropske eksperimentacije i utjelovljava širok raspon emocija od kojih se najjasnije razaznaje sjeta i depresivne tendencije. Tu istu činjenicu potvrđuje i album art koji je iznimno jednostavan te tako uspijeva biti pretenciozno nepretenciozan. Synth pop korijeni benda vidljivi su opet u No Bones, dok se u Fingers Never Bleed nazire i poneki element shoegazea i trip hopa. Svega se može naći na ovoj ploči, a u ovim zimskim danima njezina dekadentna melankolija trebala bi se naći u mnogim slušalicama kao redovit dnevni soundtrack. Najpop od svih skladbi nosi naziv Henrietta i obiluje darkwave electronica elementima. Tekstualno nešto siromašnija ipak ima određeni šarm koji podsjeća na njihov stariji materijal. Ukratko ovaj album možemo izdvojiti kao kvalitetan uradak i, meni osobno, bolji Yeasayer od prethodnog i dok čekamo pravi hit album svakako treba dati priliku svemu što su dosad izbacili na tržište jer stvarno ima za svakog ponešto.
Željka Bešić
/
