Zmajevi na vjetru

Review

Jedan od trenutno najočekivanijih albuma na domaćoj sceni svakako je onaj grupe Vatra koja je, predvođena Ivanom Dečakom, u posljednjih godinu dana neprekidno osvajala domaće radijske postaje, a eksploziju i veliki proboj u njihovoj karijeri izazvao je prvi singl „Tango“. Upravo su zbog njega mnogi s nestrpljenjem očekivali još dragulja ekipe iz Virovitice.

Priču započinju pjesmom „Mišolovka“, koja je, s obzirom na singlove, u potpunosti neočekivan uvod. Svjesno, namjerno eksperimentiranje s elektronikom zanimljiv je dodatak, no sam karakter pjesme neopisivo podsjeća na aktualni Urbanov rad, prvenstveno zbog pomalo čudnih motiva koji se provlače kroz pjesmu, vokalne dionice recitativskog karaktera i opipljive želje da se stvori posebna, drugačija vrsta energije. Zvuči zanimljivo, no ovaj bend još uvijek nije spreman za takvo nešto, tako da je zbog „urbanovskog“ efekta cijela stvar nespretno izvedena. Slijedi pjesma „Igle“, za koju ne znam je li nastala prije ili poslije „Tanga“, no ovo je „Tango“ u nastajanju, kao zatišje pred buru. Vidljiv je odmak modernijem prizvuku kojeg su solidno ukomponirali u pjesmu, a na neki način je i produkt njihova dugogodišnjeg iskustva. Oluja kreće s tri singla koje su poredali jedan za drugim – „Saturn“, „Kraj“ i „Tango“. „Saturn“ je jednostavno hit koji pali, izveden izrazito emotivno, iskreno i uvjerljivo. „Kraj“ je iste ritmičke strukture kao i prethodna pjesma, no uz povremene upade harmonike i synthove koji melodijom razvijaju radnju u pjesmi. „Tango“, THE singl je zapravo čudo na tri akorda koji se odmakao od rock žanra i prešao u čistokrvni pop, no onaj s malo više inteligencije. „Zaboravim“ je jedna vrsta intermezza koji spaja hitmejkerski i ozbiljniji dio albuma. Zanimljiva igra ženskim vokalom, dašak svježine na albumu. U pjesmi „Zmajevi na vjetru“ Dečak se poigrao ozbiljnijim temama koje je objedinio u glavnoj metafori. Laganijeg tempa i baladnog karaktera jedna je od boljih stvari na albumu. U tu se skupinu može ubaciti i pjesma „Ranjeni“ čiju monotoniju razbija distorzija koja se na trenutke pojavljuje u izrazito odmjerenim dozama. „Jantar“ je logičan nastavak prethodne pjesme, a uz amosferičnu „Vedro“ album dolazi do kraja i ostavlja slušatelja u sjetnom raspoloženju.

Odlična je stvar što je ovaj bend u zadnje vrijeme stekao popularnost i time se probio i na estradnu scenu u koju je unio kvalitetu. No, s ozbiljnijeg glazbenog aspekta ovaj je album monoton, prvenstveno zbog vokalnih dionica koje su u svakoj pjesmi jako slične, ako ne i iste. Dečakov naratorski karakter zanimljiv je u dvije, maksimalno tri stvari, ali naporno je forsirati to cijelim albumom, prvenstveno zbog činjenice što stihovi ipak nisu toliko dubokoumni, ekspresivni ili kvalitetni da bi ledili krv u žilama i da bi slušatelj želio još takvih stvari. U takvim je situacijama potrebno više pažnje obratiti na instrumentalni dio i strukturu same pjesme, jer postoji više od tri akorda. Imidž frontmena je odlična stvar, no treba ga zaslužiti i ponekad pustiti glas i dati si oduška jer strah od distorzije i svojevrsnog odbijanja masovne publike konstantna je pojava na ovom albumu.

Album je solidan, ali na trenutke dolazi do pada energije, što ne bi trebao biti slučaj kod jednog pop/rock benda s višegodišnjim iskustvom. No, njihovu popularnost i činjenicu da ih sve više nove publike obožava nitko ne može osporiti i za to zaslužuju svaku pohvalu i želju da nastave i dalje uzlaznom putanjom, jer takva je ekipa nešto što aktualna domaća pop/rock scena pod svaku cijenu treba.

Maja Trstenjak