Review
Uvijek sam volio i iznimno cijenio rad i djelovanje Carlosa Santane mada me se zadnji studijski album All That I Am (2005) nije baš previše dojmio. No, zbog njegovog ukupnog utjecaja i davno stvorenih kredita, Carlos Santana uvijek će kod mene imati povlašteni status. Stoga nadolazeće rečenice više shvatite kao moj subjektivni doživljaj njegovog zadnjeg kompilacijskog albuma Ultimate Santana, objavljenog 16. listopada.
Kada je 1999. godine objavio album Supernatural Carlos Santana je jednostavno i doslovno "razvalio" tadašnju svjetsku rock i inu glazbenu scenu. Kombinirajući svoje najpoznatije kompozicije i više pop orijentirane teme sa albuma Supernatural danas je dobio još jednom izvrsni album. Kompilacijski album Ultimate Santana svakako će dugo boraviti u mom uređaju; ma da mi je netko prije 5 godina rekao da ću slušati Jenifer Lopez i Baby Bash mislio bih da je lud ili da se nešto "gadno" poremetilo u mom poimanju glazbe, ali eto, danas mogu slušati čak i to. Naravno, kada to Carlos uklopi i poveže, čak i to dobiva drugačiji glazbeni smisao i izričaj.
Carlos Santana od svojih početaka insistira na tom latino zvuku bez obzira da li se radi o bluesu, rocku, latino-rocku, jazzu ili rock–jazzu, a upravo sve to Carlos izuzetno dobro poznaje i ako ste slušali njegovu raniju diskografiju, onda znate o čemu pišem. Evo malog podsjetnika, albumi poput Santana (1969), Abraxas (1970), Love Devotion Surrender (1972), Borboletta (1974), Amigos (1976), Festival (1977), Moonflower (1977), Zebop (1981), Shango (1982), Havana Moon (1983), Supernatural (1999), Shaman (2002) neki su od najvažnijih albuma ovog velikog glazbenika.
Kompilacijski album "Ultimate Santana" doživljavam kao svojevrsnu fuziju svih ovih albuma i projekciju Santanine glazbe koja u posljednje vrijeme dosta koketira sa laganim glazbenim stilovima, da to čak u nekim temama poprima pop formu. No sve to me nikako ne sprečava da album već puna dva dana neprestano vrtim u svom uređaju. Doživljavam sve to kao svojevrsni "break" od mojih preferirajućih glazbenih pravaca. Ma, zapravo tko ne bi slušao teme poput: She Not There, Oye Como Va, Smooth, Europa, Black Magic Woman, Maria, Maria, Evil Ways, Samba Pa Ti, No One To Depend On, Put Your Lights On te apsolutno odličnu Just Feel Better sa Steven Tylerom na vokalu - ludnica!
Zaista, dugi niz godina slušam i na neki način pratim sve ono što se događa oko Carlosa Santane i njegovog banda, možda je to posljedica moje nazočnosti na njegovim koncertima. To su nastupi i događaji kada nema "foliranja", kompletan band diše kao jedno biće i naprosto vas preplavljuje ogromnim količinama tonova od kojih Vam se ježi koža. Doista, nešto što jednostavno morate doživjeti. Na Santaninom predzadnjem koncertu u Zagrebu imao sam prigode čuti kako zvuči Maria Maria i prije nego što je poharala top ljestvice diljem svijeta. Da, bio je to koncert uoči izlaska albuma Supernatural.
Na kraju moram priznati da iako sam preslušao "brdo" njegovih albuma, Santana mi nikada nije dosadio, dapače, uvijek mi paše njegova glazbena fuzija i apsolutno jedinstveni gitaristički rukopis. Ako me išta može brzo reanimirati, onda je to neponovljiva i uzbuđujuća glazba Carlosa Santane.
Štovani čitatelji ovih redaka, ako vas i dalje muči bilo kakva nedoumica, moje je samo da Vas razuvjerim; jer ako posegnete za albumom Ultimate Santana, odabrali ste neopisivo ugodne trenutke uz koje ćete provesti zaista puno vremena. Držim da je to uvijek i jedan od najvažnijih ciljeva svakog albuma... biti što duže uz vas i činiti vam život ljepšim.
Mladen Lončar - Mike
/
« Colour Collection 
