MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2018
Format Albumi
Vrsta Contemporary Pop/Rock / Reggae-Pop
Dodano Petak, 27 Travanj 2018
Žanr Pop-Rock
Length 42:52
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2018
Država SAD
Etiketa Interscope / A&M
Edition details Datum objave: 20. travnja 2018.
Tags Sting Shaggy

Review

Po kojim bi se obilježjima Gordona Sumnera poznatijeg pod umjetničkim imenom Sting moglo smatrati jednim od najpoznatijih pokretača glazbenih „organizacija udruženog rada“? Možda njegova spoznaja da su dosada i znatiželja budni pokretači svake umjetnosti, ili svjesnost u svoje sposobnosti čije su finalni rezultati učinili ovaj svijet  kudikamo ljepšim i plemenitijim, kao i životno iskustvo koje ga je naučilo da sa starošću snovi nikako ne trebaju blijediti.

Svoje brojne i plodne snove pretočio je kroz suradnje s mnoštvom poznatih i manje poznatih glazbenika od kojih bih izdvojio nevjerojatno uspješne simbioze s Paulom Simonom i Peterom Gabrielom koje su rezultirale nizom predivnih i jedinstvenih koncerata na kojima su njegove, kao i kompozicije navedenog dvojca dobile nove živote kroz nezaboravne aranžmane, Stingovih ruku djela. Za te suradnje nitko razborit sasvim sigurno neće  kazati da je „bio tamo gdje ne smije“, naprotiv.

Opus Orvilla Richarda Burrella ili Shaggyja na prvi pogled nespojiv je, neusporediv sa Stingovim, predstavlja iskreno iznenađenje, no sve biva jasnije iz Stingovog opetovanog poštivanja ostavštine Boba Marleya, kao i želje da rezultat ove  suradnje bude glazba usmjerena prema svijetlu, zabavi i plesu. Tako da se bolji glazbeni medij za prezentaciju ugode nije mogao ni zamisliti.  

Nije se slučajno Sting vratio svojim glazbenim počecima, hipnotičko-magičnim ritmovima sa toplih Kariba, točnije sa  Jamajke. Reggae (bijeli reggae kako su ga znali svirati The Police) ipak je dio njegovog glazbenog DNK-a. Naoko jednostavan glazbeni stil obilježen sa ne više od 2 akorda, pulsirajućim basom, bubnjarskim pristupom koji doslovce okreće na glavu njegovu uobičajenu ulogu. U suvremenoj glazbi prisutan je od davne 1967 godine u kojoj se njegova inicijacija pripisuje grupi The Pioneers i kompoziciji „Long Shot (Bus Me Bet)“. Za svjetsku pandemiju priznanje se pripisuje doajenima ovog žanra Bob Marleyju, Peteru Toshu, grupi UB40, Grace Jones, kao i jednoj od svjetski najubojitijih ritam sekcija – Robbieju Shakespearu (bas) i Sly Dunbaru (bubnjevi).

Naoko jednostavan, nekima dosadan, reggae ipak ne predstavlja prazno platno, ima tu  pregršt prisutnih finih nijansi čiju konzumaciju uvjetuje nezaustavljiva želja za pokretom, točnije za plesom; tako da Stingu nije bio nikakav problem  te nijanse dodatno pojačati gustim namazima svojih prepoznatljivih tonova koji su rezultirali ponovnim utvrđivanjem i poštivanjem reggae postulata, a ponekad su se otrgli prema zanimljivim nadogradnjama istog. Netko može postaviti pitanje koliko je racionalna Stingova odluka da se s nepodnošljivom lakoćom prešalta iz čvrste rock jezgre (njegov album „57th & 9th“)  u jedno fluktuirajuće, gotovo relaksirajuće stanje, no očito je da ratio u odnosu na  emocije s lakoćom gubi ovu bitku, jer što srce želi to glava  formira. 

Shaggyjev duboki, impresivan glas, ovog puta razumljivog izgovora u odnosu na njegovu simpatičnu mješavinu lokalnog dijalekta i „klingonskog“  uvijek prisutnog u njegovim pop uspješnicama u kombinaciji sa Stingovim donekle nazalnim vokalom i sa reprezentativnim instrumentalnim okvirom, formirali su  centripetalnu silu koja nas s lakoćom uvuče u samo središte jednog, pa recimo, ne epohalnog ni reprezentativnog primjerka ovog glazbenog stila, ali primjerka kojem se uvijek s lagodom možemo vratiti, te nanovo zavrtiti telefonski broj iz samog naziva albuma.

„Don't Make Me Wait“ već sada ima sve potrebne atribute zbog kojih će se dugo i često vrtiti po medijima, dok nas „Waiting For The Break Of Day“ s lakoćom može vratiti  na Brand New Day atmosferu, dok totalnu relaksaciju donosi „Morning Is Coming“.

Zajedničku svirku oplemenili su svojim učešćem stalni Stingov gitarist Dominic Miller, česti gost na njegovim albumima Branford Marsalis na saksofonu, te jedan od zaštitnih znakova reggae glazbe – Robbie Shakespeare, glavom i bradom. Sasvim dovoljno, zar ne?

 

Đorđe Škarica

Hits 375
57th & 9th « 57th & 9th Sting Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42