Review
Čudno je to da jedan od naših najvećih bendova svih vremena nikada nije imao suvislu web stranicu. Nema niti pošteni facebook page. Tek neku ofrlju stranicu koju uređuju njihovi fanovi. Ostale društvene mreže također nisu za prezentaciju. Prljavo Kazalište u virtualnom svijetu skoro pa ne postoji. Ne samo to, ako ne računamo prastaru antologiju „Sve je lako kad si mlad '77-'99“, koje je doduše bila relevantna, Prljavo Kazalište nije pokazivalo afinitet da na jednom mjestu okupi najznačajnije pjesme iz svog raskošnog i značajnog opusa. U ozbiljne antologije nikako ne treba ubrajati preko nekoliko live albuma koje Prljavo Kazalište sporadično voli objavljivati, jer to jednostavno nije to. Kvalitetne antologije zapravo niti nema. Sve do ove godine.
No ovaj put ne seciramo tu antologiju već nekakav besmislen miš-maš pretenciozno nazvan Greatest hits collection. A šta drugo reć'? Greates hits s tri-četiri albuma i nekoliko pjesama uživo s jednog od ranije spomenutih live albuma na kojima publika pjeva više nego Bodalec i Houra zajedno? To nisu najveći hitovi. To je drek na šibici.
Studijske snimke pjesama dostupne su samo za albume nastale nakon 1992., od kojih „Lupi petama“ zauzima više od trećine „najvećih hitova“, a posljednja dva albuma svaki s po jednom pjesmom. Sve nastalo do devedesete možete slušati na grotesknoj snimci s koncerta u stilu Miše Kovača. A poredak pjesama je pogotovo bizaran. U sred albuma, nalazi se snimka s koncerta na kojoj Bodalec zatvara svirku i zahvaljuje svima što su došli. I ne samo to, nastavlja se zahvaljivati sponzorima, gradskom poglavarstvu, pivovari i nekim komercijalnim radio postajama. Tko je ovdje lud? Svaka čast izdavaču.
I dok u ocjenjivanju pokušavate biti blaži, jer dobrih pjesama ima s obje strane devedesete, i jer ipak se radi o bendu i brendu, teško je ozbiljno shvatiti ovo izdanje. I bilo što u vezi s njim. Ne znam koliko su članovi benda imali veze s objavljivanjem ovog mućka. Živim u nadi da nisu. Kad bi bilo drugačije, „adijo pameti“. Da sam glazbenik tužio bih izdavača zbog sramoćenja.
Toni Plićanić
