Review
Sve znam, daleko je sve to iza nas, ali, eto, 13. listopada izdavačka kuća Nonesuch / Warner Bros. objavila je jedanaesti samostalni album Roberta Planta, "Carry Fire". Nakon prvog preslušavanja, jednostavno sam ustao od stola i otišao prošetati uz pratnju moje maltezerice Blue Nesy, koja itekako dobro zna kako se osjećam. U mojoj glavi rojila su se bezbrojna pitanja, ali pitanje svih pitanja bilo je: hoće li ikada moja glad za glazbom Led Zeppelin umrijeti?!
Ne mogu sebi pomoći... je li u pitanju nostalgija ili mi ta njihova glazba toliko znači, pa 'ko ga šiša! Priznajem, u pitanju je i jedno i drugo. Ali ostavimo se ''Cepača'' i dajmo priliku Plantu i njegovom pratećem sastavu Sensational Space Shifters da nam po drugi put zajedno pokažu što imaju. A imaju što za pokazati, vjerujte mi! Dok god ima nas koji smo rasli, sazrijevali uz takvu glazbu i dokle god ima mladih koji nastavljaju upravo taj put, svi ćemo se uvijek vraćati na "mjesto zločina".
Naravno, svjestan sam da Plant više ne može ''potegnuti'' kao nekada i to zapravo i ne čini već dugi niz godina, no njegov vokal tijekom svih tih godina poprimio je niži, pomalo tamniji registar. Samim time dobio je ton koji je idealno obojio i pogodio baš ona osjetila kako bi nam svima pokazao da i takav ima svoju težinu, da nas upućuje na prolaznost života i da, na kraju krajeva, taj njegov glas ispada kao svojevrsno čudo pozitivne transformacije.
Plantov prateći sastav Sensational Space Shifters zapravo nije naveden na omotu, ali oni su tu, po drugi put s Plantom snimivši izuzetno dobar album.
"Carry Fire" donosi jedanaest skladbi koje će vas, vjerujem, ugodno iznenaditi. Ne mogu ne sjetiti se koncerata Pagea i Planta, koji su uvijek potencirali i njihove zajedničke i solo albume i, naravno, glazbeni opus Led Zeppelin. I kada se sve to prožme i sažme, osobno znam da to ima svoju veliku i itekako značajnu težinu. A nasuprot svemu tome, "Carry Fire" svakako je satisfakcija za sve koji su željeli da se ''Cepači'' ponovno okupe. No, to više nije tako jednostavno, ali nije nemoguće! Naravno, ''Bonzo'' više nije među nama, a John Paul Jones se još uvijek nije odljutio. Osobno, osjećam veliku sreću i zadovoljstvo što sam imao mogućnost svjedočiti barem Pageu i Plantu uživo i dobiti barem mali djelić one glazbe koju toliko volim. ''Kashmir'' i cijeli taj utjecaj ''world music'' dobio je svoj puni značaj i intenzitet upravo u novim radovima ovih glazbenika.
I stoga, čini mi se da je i ovaj put Robert Plant uspio ostati relevantan i svoj, na način da istinskim istraživačkim potezima i radom otkriva raznolike mogućnosti glazbenih stremljenja. Baš zato, za razliku od, primjerice, Jimmyja Pagea, koji stalno kopa po Zeppelinima, Plant je pola svijeta daleko, barem figurativno rečeno. On tamo negdje istražuje afričke, panglobalne ritmove, kao i mnoge zamršene glazbene sekvence, koje su zapravo zakopane duboko u glazbi koja doista ima malo veze s, na primjer, američkim bluesom. Činjenica je da, primjerice, album ''Lullaby and... The Ceaseless Roar'' proširuje teritorijalne granice, koje su postavljene albumima "Raising Sand" i "Band of Joy"; nema sumnje, bilo je to vrlo fleksibilno balansiranje unutar postavljenih granica. S druge pak strane, album "Carry Fire" usmjeren je na publiku koja razumije želje i stremljenja glazbenika i pokušaj da se razbije mit o ostarjelom rokeru, koji se hvata za nekakvu slamku spasa.
Robert Plant je i ovim albumom dokazao da je istinski glazbenik, koji živi, osjeća i izvodi tu svoju glazbu. A "Carry Fire" mogao bi zapravo biti još jedan novi i vrlo nadahnuti doprinos sveukupnim glazbenim vrednotama glazbenika njegove dobi.
Stoga mi se nekako čini da ovaj album od prve do zadnje pjesme služi za ležerno večernje slušanje, kada niste opterećeni nikakvim diktatima, već se jednostavno želite prepustiti glazbi. Upravo tu dolazi do izražaja kompletni ugođaj ovog albuma uz kojeg će mnogi slušatelji provoditi duge i hladne zimske večeri. Njegova glavna zadaća je da vam zagrije srce i dušu. "Carry Fire" ima prvenstvenu zadaću da vas smiri, opusti i tu nema mjesta nikakvim dvojbama – on to i čini u svakom pogledu. Robert Plant, svjesno ili ne, isporučio nam je djelo koje itekako vrijedi imati u kućnoj fonoteci.
"Carry Fire" naprosto pršti svojom kvalitetom, izražajnošću i senzibilitetom. Robert Plant i Sensational Space Shifters donose nam izuzetno neobično i jedinstveno glazbeno djelo, ponovno novi i apsolutno neočekivani ''sound''. Da, naravno, obvezno poslušati!
Mladen Lončar - Mike
/
« Lullaby And... The Ceaseless Roar 
