Review
Gitarist Noshir Mody, rodom iz Indije, a nastanjen u New Yorku, samouk je glazbenik koji se ne zadovalja djelovanjem u jednom području. Naime, svoju glazbu temelji na raznim utjecajima, od jazza i jazz rocka preko indijske klasične, ali i filmske glazbe do rocka. Znakoviti su nazivi njegvih sastava: The EthniFusion Rock Ensemble i The EthniFusion Jazz Ensemble. Projekte promišlja studiozno, a kako bi svakome podario jasan zvuk i obličje ostvaruje ih u raznim formacijama, od sola preko tria do kvinteta. Ovaj projekt odlučio je ostvariti u formaciji sexteta. Uz njega na snimanju su sudjelovali trubač i krilničar Benjamin Hankle, alt i tenor saksofonist Mike Mullan, pijanist Campbell Charshee, kontrabasist John Lenis i bubnjar Yutaka Uchida. Svaka izvedba donosi svoju priču. Pritom Mody nije sklon kratkim formama; draži su mu romani. Naime u svakoj izvedbi pomno razvija svaki njezin segment, jednako mu je važan uvod kao i razrada, kao i zaključak. Zato svaka traje desetak do petnaestak minuta, svaka ima svoj ugođaj - to u stvari jest glazba ugođaja - svoju dimaniku, razvija se bez žurbe, studiozno, da u brzini ne bi zaboravio nešto važno, da ne bi bio zaboravljen neki zgodan detalj, da u brzopletosti ne bi nešto ostalo nedorečeno. Zato su tempa u granicama baladnih i srednjih, zato nitko niti u jednom trenutku ne povisi ton, sve se rješava ispod glasa, nema ekscesa, demonstracija virtuoznosti, razmetljivosti, sve je podređeno glazbi a ne glazbenicima. Kao da su za snimanje imali sve vrijeme ovoga svijeta i neopterećeno stvarali glazbu koja je odraz opuštenosti i nonšalancije, koja kontrira zahtjevima suvremenog društva i pokazuje da može postojati i nešto drugo osim neprestane trke za nečime.
Davor Hrvoj