MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Prosinac 2017
Format Box set
Vrsta Rock and roll / Alternative Pop/Rock
Dodano Srijeda, 24 Siječanj 2018
Žanr Rock
Length 2:36:00
Broj diskova 3
Edition date Prosinac 2017
Država Hrvatska
Etiketa Dancing Bear
Catalog Number DBCD 457
Edition details Urednici izdanja: Boba Kovač i Silvije Varga
Tags Dancing Bear Kojoti

Review

Mjesto i vrijeme radnje su Dubrovnik 1998... Odbojkašice su na ponos svoga grada upravo postale europske prvakinje i cijeli je Dubrovnik bio na nogama... Večer prostrta za doličnu proslavu... Iste večeri su tada iznenađujuće popularni Kojoti imali zakazan nastup u lapadskoj diskoteci i nabrijanom studentu gladnom žive rock-svirke dileme nije bilo. Za razliku od kompletne ekipe koja se odlučila za gradsku feštu, osim tada buduće mi supruge koja je zbog bolesti ostala doma, ali s kojom je pak meč-dva-tri stolnog tenisa na kuhinjskom stolu s kazetama poredanih da budu mrežica bio zagrijavanje za samotnjački odlazak na koncert. Dakle, okružen s tek još dvadesetak valjda antisportskih entuzijasta (što uključuje i konobare) te sam se večeri prvi i jedini put susreo uživo s Kojotima koji su muški odradili posao, ne davši se smesti praznim podijem ispred sebe. Dva ili tri piva ispijena uz šank i sat i kusur poštenog rock 'n' rolla ono je što se zacrtalo i zbog čega nisam ni do danas zažalio propuštanje velike gradske fešte. Bilo je to i dovoljno da ovom bendu više-manje kažem zbogom, kao što će i oni sami reći brzo potom...

Čemu ovaj pseudonostalgičarski uvod? Pa, vjerojatno zato što je to otprilike sve što mi se poput bljeska vratilo kad sam načuo vijesti o reaktiviranju benda koji je svojedobno odigrao nemalu ulogu u rock-valu koji je u drugoj polovici devedesetih zapljusnuo zemlju tek izašlu iz rata. S dvije nove pjesme dočekali smo i kutijicu s praktički cijelim opusom Kojota, dakle, sa sva tri albuma iz devedesetih, remasterirana i svježe zapakirana za novu publiku i pokojeg nostalgičara. A među nostalgičare se, usprkos uvodnom pasusu, ipak ne mogu svrstati, jer su "Kojoti" (1995.), "Halucinacija" (1996.) i "Sex Disco Kung Fu" (1998.) ostali negdje daleko iza mene, pospremljeni u ladicu osuđenu na polagani zaborav. Jer, koliko je god tadašnjem dvadesetogodišnjaku njihov bespoštedni i iskreni rock na pravi način golicao uši i amortizirao štetu nastalu "kultnom" dance-groznicom, poetika Davora Viduke i njegove vinkovačke ekipe nije nikada imala goriva za duge staze. Kad su na trećem albumu poručili "zajaši zmaja, idi do kraja!" bilo mi je jasno da se tu više nema bogzna što slušati i to nisu mogle ublažiti ni dotad najglasnije im gitare.

Sam pogled na knjižicu što prati "Dragocjeno raskošno blistavo" odmah podsjeća na osnovne manjkavosti Kojota. Tekst osnivača, gitarista i autora Davora Viduke simpatičan je pogled unatrag koji bi možda bio efektniji da je iznesen kao skenirana bilješka, što zbog glasne potrebe za lektoriranjem, što zbog neodrasle vizure samog potpisnika. "Nihilistički rock socijalizam" kao naslov već je sam po sebi dovoljna smijurija, ali treba cijeniti i tu valjda iskrenu zaigranost i novopronađeno nadahnuće. No, ostati i nakon dvadeset godina na istom stihu ili rečenici – da ne spominjem ide(ologi)je pa zaglumim zabavljenost – ipak bi trebalo biti dovoljno upozorenje da ovo neće štimati. I ne štima, jer Kojoti su danas potrošeniji nego ikada, glazbeno potpuno nezanimljivi (osim kao dokument vremena) i, ako ih slušate i usput od zaborava otkidate ranije susrete, iznova razočaravajući.

No, da se podsjetimo... Nastupni album bio je simpatična sklepotina, ali u svim porama zabavan i zdravo nabrijan. "Halucinacija" koja je vrlo brzo uslijedila upoznala nas je s ambicioznijom stranom benda čiji je rhythm 'n' booze, kako im je glazbu nazvao prvi pjevač, dobio upgrade s pratećim ženskim vokalima, klavijaturama, udaraljkama i nagnućima prema funku i plesnoj estetici – i to je bilo prilično solidno. Da, katastrofalni tekstovi i dalje su narušavali konačni dojam, ali kad su Kojoti u pitanju to je uistinu samo rock 'n' roll, dakle, prije svega žestoka svirka i neka vrsta stava. "Kad padnu sve maske skakat će se s daske u bazen bez vode – ja sam lud od slobode" će, doduše, kao i pregršt sličnih lirskih salto mortalea ("Neki ljudi nam otimaju sreću svu, oni rade kolektivnu lobotomiju, a gore je čovjek koji ne vidi to, a neki ljudi kažu da zove se Bog" bio je tako zavidan doprinos socijalnoj i teološkoj misli u povijesti rocka), uvijek otežavati takvo zdravorazumsko sagledavanje glazbe Kojota... I možda je baš zato "Sex Disco Kung Fu" bio već "too much", kako bi to rekli upućeniji u lingvističku evoluciju. Mogu se Viduka i društvo okupljeno da napiše koji redak za ovo reizdanje tješiti kako im nije bio naklonjen ovaj ili onaj kritičar (pomalo je tragikomično – ali i razumljivo – osvetničko spominjanje pokojnog Nomada), kako su patili zbog politike HGU-a ili kako im je zadnji album bio jednostavno isuviše beskompromisan u zvuku (čitaj, glasan), ali kad se sve podcrta novim pjesmama tu jednostavno nema dovoljno šuga, kako bismo rekli mi u Dalmaciji.

S tek entuzijazmom i rokerskim gardom ovo je bend koji nije imao ništa više od toga za pokazati – to je sada još jasnije. Nijedan od albuma jednostavno nisam uspio ponovno preslušati u komadu – bar ne koncentrirano – a tekstovi koji ni po čemu ne nadmašuju one iz spomenute dance pošasti danas zvuče još tragičnije nego prije dvadeset godina. Ali možda neka nova djeca uspiju negdje između nota i redaka naći uistinu nešto što su neki usput izgubili ili su se čak i u nekim praznim diskotekama tek uvjeravali da nalaze. Pokušao sam, uistinu sam pokušao na samom početku ovog novog "suočavanja" s ostavštinom Kojota u dragim uspomenama na studentske dane i noći izvući adute kojima bih u ova tri albuma našao nešto više od pokoje solidne, čak drage pjesme... ali nije išlo. Prepuštam to vidovitijima i sposobnijima od sebe.

Samo ću još napomenuti da uz remasterirane albume i dvije nove pjesme na "Dragocjeno raskošno blistavo" dobivate demo snimke iz vremena prvijenca i jednu polusolidnu koncertnu snimku s Goranom Baretom. Kvantitativno vrlo, vrlo dobro i lijepo osmišljeno, ali naslov posuđen iz hita "Hodala je pola metra iznad zemlje" ni približno ne opisuje kvalitetu priloženog materijala.

 

Toni Matošin

Hits 570

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42