A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Cold Hard Truth | 2:54 | ||||
2 | Flatline | 3:22 | ||||
3 | Carnival Games | 4:18 | ||||
4 | Live | 4:04 | ||||
5 | Paris Sun | 3:29 | ||||
6 | Sticks And Stones | 3:35 | ||||
7 | Magic | 4:03 | ||||
8 | Pipe Dreams | 4:23 | ||||
9 | Palaces | 3:32 | ||||
10 | Tap Dancing | 4:10 | ||||
11 | Right Road | 3:29 | ||||
12 | Phoenix | 4:26 |
Ovo je šesti studijski album koji je u ožujku ove godine izdala Nelly Furtado za vlastitu izdavačku kuću, Nelstar Music. The Ride donosi ukupno 12 pjesama koje pričaju priču o usponima i padovima u životu, a naročito što se tiče međuljudskih odnosa i romantične ljubavi.
Pjesme na ovom albumu raznovrsnih su stilova, puno je tu varijacija na temu ljubavi i raznovrsnih vokalnih izvedbi pjevačice pa se tako tu može naći nešto R&B-a, synth-rocka, balada pračenih na klaviru i pokoja natruha indie žanra. Na vožnju krećemo uz Cold Hard Truth i distorziranu gitaru koja započinje priču o oslobođenju iz začaranog kruga međuljudskih odnosa uz stihove „I Can Make it Without You...“ koju slijedi synth-rock stvar Sticks & Stones potpuno izvan ičega što bismo povezali s dosadašnjim izričajem mlade Furtado. Spomenute balade pračene klavirom su Carnival Games puna snažnih udaraca bubnjeva i Phoenix. Posljednja je ujedno i zadnja pjesma na albumu koja nosi izlizanu poruku o ponovnom rađanju i uzdizanju iz pepela nakon potpunog uništenja.
Live stilom podsjeća na njene ranije pjesme poput primjerice Turn off the Lights, ali tu završava svaka sličnost s ranijim radom. Paris Sun na prvi takt izaziva usporedbu s pjesmama Goldfrappa, pa čak i zbog glasa Nelly ali najviše zbog distorzirane podloge i sraza različitih melodija. Magic zvuči poput pjesme iz radionice La Roux, puna je disco ritmova i generalno pozitivne energije. Energija je ono što se provlači kroz čitav album, bilo da se radi o baladama ili ostalim pjesmama, Nelly daje svu energiju u ono što pjeva i to ga podiže na nešto višu razinu nego što bi bio da nema tog faktora. Primjerice, Tap Dancing je najobičniji „filler“, a nekog velikog hita zapravo i nema.
Bilo kako bilo, Furtado je ispričala svoju priču i tešku životnu situaciju i ono što treba cijeniti na ovom albumu je upravo njena strast kojom je to učinila, a koju možete čuti u svakoj noti koju proizvede njezin glas. Rekavši to, treba imati na umu da su ostali aspekti albuma prilično mlaki, nezamjetni, na momente možda i isforsirani i neiskreni, a to ne volimo.
Karla Dobranić
« The Spirit Indestructible | Nelly Furtado Albumi Kronologija |