Review
Dok je kod nas traženje idola i zvijezde profunkcioniralo tek iz drugog pokušaja (Novoj TV je show propao nakon što su našli Žanamari Lalić), American Idol je dogurao već do devete sezone. Kroz skoro jedno desetljeće Amerikanci su našli tek jednu zvijezdu koja je ostvarila koliko-toliko zapaženu karijeru (Kelly Clarkson) dok su ostali pobjednici bili zaboravljeni i prije nego su izdali prvi album. Chris Daughtry 2006. nije pobijedio no debitantski album je prodao u više primjeraka nego tadašnji mu konkurenti skupa. U čemu je tajna? Je li Chris Daughtry toliko poseban da mu nije bio problem ući u američka srca i džepove? Odgovor na to pitanje je ipak negativan. Chris Daughtry je popularan samo zato jer je rocker.
Ostatak američkih lakonotnih rock bendova ne ostvaruje takav uspjeh samo zato što nisu imali priliku da brzopotezno postanu američki idoli. Daughtry se svojedobno udomaćio u srcima svih koji su petkom imali upaljen televizor pjevajući klasike poput Briana Adamsa i Elvisa Priesleya te mu je put prema vrhu Billboarda bio mnogo kraći usprkos vlastitima pjesmuljcima kojima ga je na kraju zauzeo. Što se alternativnosti tiče, ona je uvijek omogućavala brzi uspjeh. Čak i u Hrvatskoj su svi bili veliki pobornici Rafaela Dropulića i Zorana Mišića, hvaleći i snimajući svaku njihovu izvedbu na isti medij na kojem će svirati i Jelena Rozga i Seka Aleksić.
Da se Daughtryjeva instant slava ipak uspjela produžiti i na drugi album svjedoči i prvo mjesto novog albuma Leave This Town. Recept novog izdanja je isti kao i onog prethodnog: niska bezličnog rocka koji produkcijom pretendira na monumentalnost no zapravo na slušatelja ne ostavlja nikakav dojam. Apsolutno nijedna pjesma ne ističe se pamtljivim refreno, melodijom ili bar produkcijskim kuriozitetima koji će vas natjerati da pjesmu poslušate više od jednog puta. Stihovi su rimovane upadice o ostavljanju i vraćanju u vezu isprekidani sa psihološkim trikovima o vjeri u sebe, posebnosti i snazi koju svaka jedinka koja gleda American Idol može naći u sebi.
Bendova kao Daughtry je milijun. Prezime koje ovdje služi kao ime benda govori o čemu je riječ: slava nastala alternativnošću u talent showu koji je zanimljiv samo najmlađima se pokušava rastegnuti na najdulji mogući period. To što je Chris Daughtry svoje spavanje na lovorikama uspio održati kroz dva albuma ne znači ništa, samo puku sreću i dovoljno „alternativne“ mlađarije.
Ivan Glazer
