MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Ožujak 1971
Format Albumi
Vrsta Contemporary Folk / Contemporary Singer/Songwriter
Dodano Četvrtak, 25 Siječanj 2018
Žanr Singer-Songwriter
Length 44:21
Broj diskova 1
Edition date 1995
Država SAD
Etiketa Columbia
Edition details Datum objave: 19. ožujka 1971. / Producent: Bob Johnston
Tags Columbia bob johnston Leonard Cohen

Review

Sniman u vrijeme kad je Leonard Cohen tonuo sve dublje u depresiju, "Songs of Love and Hate" svakom svojom porom oslikava upravo to stanje duha svoga potpisnika. Da, ni prethodna dva albuma nisu baš krasile pjesme koje biste pjevali i skakutali držeći se za ručice, ali treći Cohenov album posjeduje, uz melankoličan i opor ton, prijeteću notu gorčine, čak žestine, režanja svojstvenijeg nekom underground-artistu nego ovom pjesniku s gitarom. Već i sam naslov kao konjunkcija oprečnih a jezivo bliskih pojmova ljubavi i mržnje sugerira rascjep u samom tkivu poetike autora čiji se rad od početka odlikovao minucioznošću koliko i hipersenzibilnošću. "Baš sve se počelo rušiti oko mene: moj duh, moje namjere, moja volja", opisao je sam Cohen taj svoj početak sedamdesetih; pjevačka karijera tapkala je po tankoj žici, poput ptica s grčke Hidre i iz glasovite mu pjesme, a ljubavni život patio je zbog divlje, po mnogo čemu podvojene prirode svoga protagonista. Ali, uz sve sumnje i depresije, zebnje i padove, kreativni kotač se pomicao...

Sastavljen mahom od pjesama napisanih tijekom prethodnih godina, dakle, neke vrste prepravaka ranijih materijala, "Songs of Love and Hate" opet nalazi Cohena u Nashvilleu i s Bobom Johnstonom u producentskom stolcu. Nastavljajući metodologiju prethodnoga "Songs from the Room", Johnston je u suglasju sa senzibilnim autorom reducirao zvučnu sliku izbacujući daleko u prvi plan glas i akustičnu gitaru, svevši preostali, ne osobito širok instrumentarij, pa i dječji zbor i ženske back vokale, tek na pozadinski šum, odnosno, dodatne poteze kistom po već gotovoj slici. Intenzitet stihova ovih pjesama to savršeno opravdava i baš u toj sirovosti završnog proizvoda leži trajna snaga albuma kojeg – paradoksalno ili možda ipak ne – Cohen nikad nije ubrajao među omiljene, pa ni drage.

Uvodna "Avalanche", nastala na temelju pjesme iz zbirke "Paraziti raja", jedna je od njegovih najsugestivnijih i najjezivijih pjesama koje je ikad snimio. Ne čudi zato što ju je na svoj svirep koliko i dubokim poštovanjem prema izvorniku nabijen način Nick Cave obradio na samostalnom prvijencu "From Her to Eternity"; škrgut zubi koji pričaju o grbavcu koji "spava pod zlatnim brdom" zavući će vam se u kosti nošen Cohenovim prebiranjem po gitarskim žicama i neće vas napustiti ni dugo nakon završnog stiha: "to tvoje je meso koje nosim...". Kad se album otvori takvom jezom, daljnji koraci sve su samo ne ugodna šetnja lirskim krajobrazima. "Diamonds in the Mine" se tako već samom izvedbom opire svemu što se do tada ali i od tada moglo misliti o Cohenu, osobito njegovom pjevanju. Stihove zgusnute već samim izborom riječi i motiva, poput steriliziranih kuja, vještičjih gnijezda, polomljenih ljubavnika i goruće obećane zemlje on pjeva gotovo urlajući, a glas se raspada kako se raspada i kontrola nad izrečenim, očito ispaljenim s podanka depresijom izmučena duha. Ako i nije vrhunac Cohenova ranog glazbenog opusa, svakako je jedan od najintrigantnijih mu dijelova.

A među vrhunce zato spadaju "Joan of Arc" i "Famous Blue Raincoat", glazbom namočene poeme kroz koje je pjesnik mogao i zatvorenih očiju pronaći pitanja za odgovore koji su mu jahali na otežalim plećima. Dok prva savršeno biranim riječima kroz zamišljenu varijantu priče o svetici i mučenici Ivani Orleanskoj govori o prigrljenju sudbine bračnim manirama ("... ako je on bio vatra, onda ona mora da je bila drvo"), kakva god ona bila, i time, na određen način, prepuštanju volji iznad naše moći poimanja, druga je pjesma gorka minimalistična simfonija o ljubavnom trokutu provučena kroz prozaični blender emocija i uspomena, želja i alternativnih stvarnosti jedne ljubavne priče. Kao takve, ova dva mala remek-djela stoje i kao grčevita protuteža onim "susjedama" što koriste mržnju iz naziva albuma kao pogonsko gorivo za svoje iskupljujuće poslanje.

Kad u "Sing Another Song, Boys", koja se javlja u koncertnoj verziji s nastupa na otoku Wight 1970., Cohen po pozivu iz naslova doda kako je "ova postala stara i gorka", teško je ne prepustiti se autoritetu pjesnika kojeg su vlastite pjesme nagrizle, ali i artikulirale na najosjetljivijim i najmanje opipljivim razinama: zato je "Songs of Love and Hate" tako snažan album – ne (samo) zbog svojih zimzelenih ljepotica kakve su "Famous Blue Raincoat" ili "Joan of Arc", već zbog zastrašujuće moći cjeline. Zastrašujuće u intenzitetu izvedbe i težinom svojih stihova. Zastrašujuće u pjeni koja nadire iz pora tih stihova i eruptira iz proreda kao krik i bijes, kao vapaj i molitva. Zastrašujuće jer se svaka od pjesama, pa i one najoporije poput "Last Year's Man" ili "Dress Rehearsal Rag", čine tako krvavima da svi tehnički nedostatci ovako minimalističkog pristupa složenom materijalu postaju gorde prednosti.

Bilo je to jedno od nekoliko točaka koje je Leonard Cohen nazivao ili mogao nazivati dnom. "I ja sam čeznem za ljubavlju i svjetlom, ali moraju li mi doći tako okrutne i tako svijetle?", kaže u epilogu "Joan of Arc" i samoga sebe podučava kamo usmjeriti pogled sa svakog novog dna. Nitko nikome ne obećava lak put niti je užitak sam po sebi ikakva vrlina; Cohenov treći album sastrugao je tintu baš s takvih gusto naškrabanih stranica i zato i nakon gotovo pola stoljeća odašilje trnce kao možda nijedan mu drugi album. 

Toni Matošin

Hits 568
Songs from a Room « Songs from a Room Leonard Cohen Albumi Kronologija New Skin for the Old Ceremony » New Skin for the Old Ceremony

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42