MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2017
Format Albumi
Vrsta Etno / Folk-rock / Folk punk
Dodano Četvrtak, 25 Siječanj 2018
Žanr Rock
Length 44:00
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2017
Država Hrvatska
Etiketa Croatia Records
Edition details Producent: Dragutin Smokrović Smokva
Tags Croatia Records Cinkuši

Review

Kada netko spomene Cinkuše, na pamet mi odmah padnu brojne fešte koje bi bez njih vjerojatno ostale u jasnijem sjećanju. Ako neki naš bend snažnije vuče ka još jednom gemištu, bilo bi mi drago da za njega nikad ne saznam. Osam godina između dva izdanja poprilično je dugo, a upravo je toliko prošlo od njihovog zadnjeg studijskog uratka. Svojim prvim albumom, "Zeleni Kader" iz 1999., Cinkuši su sami sebi letvicu postavili prilično visoko. Samo kad redom pogledate te naslove, teško je zamisliti da bi neko njihovo novo izdanje moglo nadmašiti takav pakleni standard. Vjerojatno i nije, i teško da ikada i hoće, ali svaki njihov novi materijal uvijek je bio tu negdje, prevelikih oscilacija u punini sadržaja nije se moglo zamijetiti. Takva je situacija i s njihovim novim albumom, "Krava na orehu", izdanom 2. listopada 2017. za Croatia Records.

Novi materijali zadržali su onaj njihov prepoznatljivi štih i kad čujete neku od pjesama s "Krave...", pod uvjetom da ste Cinkuše već ranije čuli, nećete se morati puno mučiti da odgonetnete izvođača. Neki veliki stilski zaokret nije se dogodio, ali ponešto eklektičniji pristup glazbenom stvaralaštvu jest. Miroslav Krleža i "Balade Petrice Kerempuha" i dalje su vrelo inspiracije s kojeg Cinkuši piju – sam naslov albuma i pjesma "Mizere tebi, Jeruzalem" mogu svoje postojanje zahvaliti našem najvećem književniku i neospornoj kreativnoj energiji Cinkuša. Ovaj album, baš kao i svi njegovi prethodnici, mogao bi biti privlačan vrlo širokoj publici jer se u ovim pjesmama, a vjerojatnije u načinu na koji ih Cinkuši izvode, vrlo lako nalazi onaj univerzalni faktor privlačnosti koji ruši dobne i žanrovske barijere te ispunjava iskonsku svrhu same glazbe – spaja i povezuje ljude u svoj svojoj veličanstvenosti.

Jedan od singlova s kojim su Cinkuši najavili "Kravu na orehu" je "Tiček", u svojoj bazi reggae stvar na kojoj gostuje popularni Darko Rundek. Atmosfera pjesme lijepo je pogođena, baš kao stvorena za Rundeka. Njegov prepoznatljiv glas lijepo liježe preko cijele zvučne slike i daje dojam nekog po mjeri sašivenog odijela. Nekako se teško ne zapitati što je bilo prije – pjesma ili Rundek?

Od ostalih pjesama s albuma nekako iskače "Deca moja deca", koja odlično naglašava razigrani smisao za (crni) humor koji su Cinkuši tijekom cijele svoje karijere njegovali i demonstrira širinu instrumentarija kojim su se okoristili snimajući ovoj album. Baš kroz ovu pjesmu nekako do izražaja dolazi njihova razigranost i iskrenost kod stvaranja glazbe; dobra zabava jednostavno se čuje kroz ovu snimku i to se ne može umjetno stvoriti. Njoj uz bok stoji gorko-slatka "Oj, mladosti moja", koja će svakome izmamiti osmijeh na lice svojim aranžmanom, iako u svojoj biti aludira na prolaznost života te će vas sigurno natjerati da se bar malo zamislite prije nego što okrenete još jedan gemišt, nikako zbog toga što biste možda morali/mogli cugati savjesno, nego zato što bi minulom vremenu trebalo nazdraviti i uz osmijeh nastaviti veselo dalje.

Ovim albumom Cinkuši su uspješno nastavili svoju priču na razini koju nije lako održavati, napravili su još jedan hvale vrijedan album i potvrdili se kao jedan od naših diskografskih bisera koji treba podržati svakom prilikom koja se pruži. Nadamo se samo da do nekog novog studijskog izdanja neće proći dugih osam godina. U tom periodu ti se rodi dijete i krene u drugi razred, pa 'ko bi to strpel?

Dejan Lončar

Hits 637

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42