MC

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Siječanj 2016
Format Albumi
Vrsta / Art Rock / Contemporary Pop/Rock / Experimental Rock
Dodano Ponedjeljak, 11 Siječanj 2016
Žanr Rock
Length 41:13
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2016
Država UK & Europa
Etiketa ISO Records
Catalog Number 88875173862
Edition details objavljeno: 8.1.2016.; produkcija: David Bowie i Tony Visconti; snimano: 2014. - 2015., The Magic Shop, New York i Human Worldwide Studios, New York
Tags David Bowie Tony Visconti ISO Records

Review

Recenzija ‘labuđeg pjeva’ velikog Davida Bowieja ima potpuno drukčiju konotaciju nakon što nas je slavni rock kameleon iznenada napustio. Bowie, već godinama skriven od očiju javnosti, imao je što od nje i skrivati. Globalna zvijezda već četiri desetljeća, ali toliko skroman i prizeman (tako ga opisuju kolege, ali potvrđuje se i gledanjem raznih snimkama nastupa uživo), u miru je, pogođen teškom bolešću, kovao svoj 25. studijski album. A skovao je novo remek-djelo, slažu se glazbeni kritičari diljem svijeta.

Labuđi pjev zvan ‘Blackstar’ očit je rezultat, i zvukovno i lirički, Davidovih unutarnjih demona i borbe s prihvaćanjem neminovne smrti. Bilo bi pretjerano reći da je napisao vlastitu osmrtnicu, iako će mnogi tako gledati na ‘Blackstar’. Za sve one koji su zavoljeli Bowieja baš zbog njegove stalne ‘reinvencije samoga sebe’, zavoljet će i novi uradak, budući da je njegovih sedam pjesama još jedan izlet u novo i nepoznato, kao što su to bili ‘Ziggy Stardust’, ‘Young Americans’, ‘Low’, ‘Earthling’... Sreća je što nas je Bowie stigao počastiti (a i samog sebe, izdavši album na svoj 69. rođendan) ovim albumom, koji je kvalitativno nadoknadio svako moguće razočarenje koje je publika mogla imati nakon samo solidnog, rekao bih, albuma ‘The Next Day’ iz 2013. godine.

Njegov i naš ‘poklon’ koktel je avangardnog jazza, rocka, popa i elektronike u takvoj mjeri da baš nijedna struja ne iskače. Jazz boje su ipak one koje su značajno ‘obojile’ album i učinile ga drukčijim od dosadašnjeg kataloga Bowieja. Za ‘Blackstar’ su regrutirani vrhunski njujorški jazz glazbenici poput Donnyja McCaslina (pretežno saksofon i frula), Jasona Lindnera (klavijature), Marka Guiliane (bubnjevi) i Bena Mondera (gitara). Na dvije pjesme gostovao je i James Murphy, koji je tako na savršen način najavio uskrsnuće svog LCD Soundsystem. Za producentskim kormilom je, naravno, opet bio Tony Visconti, vjerni suradnik i prijatelj Davida Bowieja još od ranih 70-ih. Iako Bowie, jasno, nije komentirao album u javnosti, doznalo se kako su mu uzori za ‘Blackstar’ bili Kendrick Lamar, Boards of Canada i Death Grips, sve odreda glazbenici koji nastavljaju nositi Bowiejev stijeg u smislu konstantnog pomicanja granica popularne glazbe.

A kad bi uspoređivali ‘Blackstar’ s Davidovim ranijim uratcima, najviše bi sličnosti našli u glasovitoj ‘Berlinskoj trilogiji’ albuma ‘Low’, ‘Heroes’ i ‘Lodger’, pogotovo s prvim i zadnjim od navedenih. Po mnogima je to i najhrabrije, najzrelije i kvalitativno najuspjelije razdoblje Bowiejeve karijere, stoga je izgledno da će i posljednji album ući i ostati u kategoriji njegovih najvećih. Ponovno, kao na ‘Low’, slušajući Bowieja obuzima nas nespokoj, depresija, čak i paranoja (iako nikad kao na ‘Warszawi’), ponovno je autor pomalo drzak kao na ‘Lodgeru’, ponovno osjećamo kao da je nešto veliko pred nama kao kad čujemo ‘Heroes’. Ključan pojam je, nakon toliko dekada, opet atmosfera, koja je na ‘Blackstar’, usuđujem se reći, briljantna i svakako najvažniji aspekt ovog albuma.

Ovom prilikom nije potrebno ići previše u detalje pjesama, na koje bi se, inače, dalo potrošiti dosta ‘tinte’. Bit će dovoljno izvući nekoliko stihova koje nekako najdulje ostaju u glavi, naročito nakon tužne vijesti koju smo nedavno primili. Inspiracija za većinu stihova jasna je: osim najave vlastite smrti, Bowie se na ‘Blackstar’ ponovno interesira za okultno, baš kao i sredinom 70-ih kad je živio u Los Angelesu, uživao narkotike i stalno čitao i gledao filmove mračnog i tegobnog sadržaja. Tako u naslovnoj stvari Bowie jeca: ‘Something happened on the day he died/Spirit rose a metre and stepped aside/Somebody else took his place, and bravely cried’. Čini se kako je Bowie gotovo jedva čekao oslobođenje od pritiska slave i dragovoljno je htio prenijeti na neke nove zvijezde. Mračni ‘Lazarus’, čiji videospot prikazuje Bowieja na samrtnoj postelji, započinje riječima: ‘Look up here, I’m in heaven/I’ve got scars that can’t be seen/I’ve got drama, can’t be stolen/Everybody knows me now’, čime je zapravo ‘odao’ kako ima očima nevidljivu bolest te kako njegove tegobe ne mogu biti ‘ukradene’ od njega i ‘silovane’ u medijima i javnosti. Već je i bio svjestan kako će ga nakon smrti ‘znati svi’, a mnogi oplakivati. Narednim stihovima daje do znanja kako nema što izgubiti novim glazbenim eksperimentiranjem i šali se kako je ‘ispustio svoj mobitel’ s nebesa, poručujući kako ne želi više imati vezu s ovim svijetom i kako ga svjetovne brige uskoro neće mučiti.

Najbolje s ‘Blackstara’ Bowie je ostavio za kraj, budući da su naslovna, ‘Lazarus’ i ‘Sue’ izašli kao singlovi. Koliko god dobre bile navedene pjesme, Bowie ih nadmašuje na ‘Girl Loves Me’, začuđujuće normalnoj ‘Dollar Days’ i dirljivom ‘I Can’t Give Everything Away’, čime se konačno oprostio od svojih fanova. Miješajući tako atmosferu Berlina, hrabrost faze iz 90-ih i pop genijalnost koju je oduvijek imao u sebi, Bowie nam je podario još jednu zvijezdu u svojoj prebogatoj diskografiji prije nego što je zauvijek usnuo i sam otišao ‘među zvijezde’.

Filip Katić

Hits 1624
The Next Day « The Next Day David Bowie Albumi Kronologija Cracked Actor (Live Los Angeles '74) » Cracked Actor (Live Los Angeles '74)

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42