Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Puncke3

Punčke - distorija i emocije, tako bi najkraće mogli opisati bend koji zadnjih desetak godina plijeni pozornost publike i glazbene kritike. U svojim pjesmama kombiniraju različite žanrove i utjecaje pa se ne žele ograničavati samo na jedan glazbeni pravac. Poznate po izrazito snažnim i moćnim live nastupima, logičan su izbor da uz beogradski Repetitor spektakularno zatvore šesto izdanje Impulse festivala. No prije nego Punčke 13.4. zatvore Impulse festival pozvali smo ih da nam se predstave sa svojih 7 presudnih albuma. I dobili smo 3 x 7 presudnih koje predstavljaju redom: Goran, Anja i Lucija.

John Frusciante - "The Empyrean" (2009.)

Od cijelog Fruscianteovog opusa sa cudnim lo-fi pocetcima, preko ranih ritam masina i sequencer faza pa do zadnje elektronske eksperimentale, The Empyrean mi najvise izrazava tu ranjivost i talent koji su opcepoznati epiteti koji mu se pridodaju. Njegova gitara i glas sadrze onu “energiju” koja se ne moze nauciti niti kopirati. Sa razlogom u bookletu navodi da se slusa na slusalice jer dinamicki raspon zvukova i emocija na tom albumu je tesko dozivjeti sporadicnim slusanjem.

Slint - "Spiderland" (1991.)

Kada slusam taj bend i album imam osjecaj da slusam ekipu sa 20-godina staza na sceni koji su prosli sve i na kraju ogolili svoj sound u nesto savrseno, a ono jedva punoljetna djeca sa svojim prvim bendom i zvukom kakvog vecina nikada nece ni dostici. Genijalno.

Wu-Tang Clan - "Enter the Wu-Tang (36 Chambers)" (1991.)

Nekako za mene najpunk rap album do danas. Nekonvencionalan, prljav, sirov i jednom nogom uvijek cvrsto usidren u undergroundu. Devet totalnih ludaka od kojih svatko zasja na poseban i sebi specifican nacin u tocno savrsen trenutak. Flow kakav netko tek treba ponovit s obzirom da ih je toliko i da pjesme nemaju klasicne strukture i RZA-ina genijalna skoro pa “traljava” produkcija i sampliranje cine ovo must listen za bilo koga, zvucna estetika at it’s best.

Park Ave. - "When Jamie Went to London… We Broke Up" (1999.)

Kada sam otkrio Park Ave. odmah sam nazvao jednog prijatelja i rekao mu da poslusa. Jedan od onih albuma koji su mi vratili volju za glazbom u tom trenutku. Bili su jako kratkotrajan Bend (1996-1999) i izdali su samo taj jedan album kao djeca prakticki, 19,20 godina ca. Cuje se, album je strasno traljavo odsviran, prilicno lose otpjevan i sniman ali je to toliko nebitno u usporedbi sa iskrenoscu i nevinoscu u njihovm zvuku da sam ostao zatecen i dugo godina pod dojmom. Danas su prakticki zaboravljeni i jedino poznati po tome sto je Connor Oberst svirao bubnjeve i pjevao a to tada nisam znao.

Bruce Springsteen - "Born to Run" (1975.)

Born to Run i Nebraska su Albumi koje sam preslusao previse puta. Najcesce u autu dok se vozim sta je valjda najveci klisej ikada ali nema veze. Osjetio sam jednom cisti nalet istinske srece kroz cijelo tijelo dok sam u tocno savrsen trenutak uz Jungleland izasao iz tunela da sam se jezio jos par minuta poslje. Pokusavam taj trenutak rekreirati sigurno vec deset godina. Nazalost bezuspjesno. To samo “The Boss” moze izazvati.

Einstürzende Neubauten - "Halber Mensch" (1985.)

Imao sam otprilike 15 godina kada mi je u Sisku jedan pijanac iz kvarta gdje smo imali bendovsku buksu iz cista mira poklonio jedno dvadesetak ploca. Bilo je tu svacega, od Pink Floyda do Herbert Grönemeiera (odlican), Sexa (da, nasi 80te/rane 90te Noiseri Sexa :) ) i medu svim tim draguljima je bio Halber Mensch. Kada sam doma preslusavao taj album imao sam feeling da mi nista nije jasno, da nisam jos spreman za to ali da mi je beskrajno fascinantno i da ga zelim slusati. Tako su mi Einstürzende Neubauten otvorili vidike sta glazba sve moze i treba biti a to je neprocjenjivo.

Captain Beefheart and The Magic Band - "Bluejeans & Moonbeams" (1974.)

Zagrizeni glazbeni elitisti ce me valjda vjecno pljuvati za ovo. Kako netko moze staviti ista ispred Trout Mask Replica? Da, Trout Mask Replica je avangardno remek djelo koje sam zahvaljujuci gore spomenutim Einstürzende Neubauten i naucio slusati i voljeti u svojim ranim danima otkrivanja glazbe. Bluejeans & Moonbeams u usporedbi ispada slusljivo i mlako ali za mene cool i predivno a stvari poput “Observatory Crest” i “Further than we’ve gone” si i nakon 15 godina jos uvijek rado pustim kada se zelim opustiti i uzivati.

Anja

Arcade Fire - "Funeral" (2004.)

Kad je izašao njihov album Reflektor počela sam preslušavati sve ostalo i onda sam zapela na ovom albumu. Pjesme te uspiju odvući natrag u vrijeme kad smo se samo igrali vani i vozili na biciklima. Album je prekrasan, iskren i ostavlja taj happy-sad osjećaj kao da je nešto gotovo, ali i koliko je lijepo bilo dok je trajalo. Wake up bi izdvojila kao savršenu pjesmu.

Maggie Rogers - "Heard it in a Past Life" (2019.)

Volim sve njihove albume (čak i zadnji). Kako su izlazili, tako ih vežem za različita razdoblja u životu. Jasno se sjećam trenutka kad sam prvi puta vidjela spot za pjesmu When the Sun Goes Down i od tad je taj album dugo bio na repeatu. Super-maštovite dionice na basu, gitari, bubnju - sve sam htjela svirati!

A Perfect Circle - "Mer de Noms" (2000.)

U srednjoj mi je ovaj bend najviše odgovarao. Nešto između metala i rocka, odličan vokal, lijepe i drugačije melodije. Preko APC-a sam došla do Toola, Primusa pa do Paz Lenchantin, a sve to su mi i danas uzori za zvuk i sviranje. 3 Libras bih izdvojila kao najljepšu stvar s albuma.

Nirvana - "Bleach" (1989.)

Ova lista nikako ne može proći bez Nirvane. Kurt je naravno razlog zašto sam se uopće uhvatila nekog instrumenta, a ovaj album je njihovo najsirovije izdanje. Bijesni liriksi i distorzirane gitare super dođu kad si tinejđer iz Novske. Na albumu je bubanj svirao i Dale Crover i baš te pjesme su mi favoriti - Paper Cuts i Floyd the Barber.

Rage Against the Machine - "Rage Against the Machine" (1992.)

Bilo je teško odabrati koji RATM album mi je najdraži, ali na ovome je Know Your Enemy s Maynardom pa ga to čini malo dražim od ostalih. Rap metal, nu metal to je to što mi je bilo jako napeto i što je bio obavezan repertoar za sviranje na lokalnim zabavama. Te bas dionice i zvuk je nešto što mi uvijek dolazi kad radimo nešto novo.

Taylor Swift - "1989" (2014.)

Eh sad, staviti Alanis, Taylor, Adele ili Amy? 1989 je album koji sam imala na ripitu dok sam pisala diplomski i sad kad god ga upalim samo mi se u glavi stvori ta situacija gdje očajno sjedim u stanu i po najgoroj vrućini pišem taj diplomski. Bez obzira na to, ovaj album mi je stvarno jako drag i baš sam njega kupila dok smo hodali po trgovinama u Tokyu. Clean, Wildest Dreams, I Know Places, Blank Space - skoro sve pjesme su mi odlične.

Arctic Monkeys - "Whatever People Say I Am, That's What I'm Not" (2006.)

Kada slusam taj bend i album imam osjecaj da slusam ekipu sa 20-godina staza na sceni koji su prosli sve i na kraju ogolili svoj sound u nesto savrseno, a ono jedva punoljetna djeca sa svojim prvim bendom i zvukom kakvog vecina nikada nece ni dostici. Genijalno.

Lucija

Sevdaliza - "Ison" (2017.)

Tek zadnjih godinu dana intenzivno slušam i istrażujem electro scenu i kad sam naišla na Sevdalizu, odmah mi je sjela svaka njezina pjesma, spotovi, live nastup,…Ona je baš żena zmaj, cijeli ovaj album ima fantasticnu atmosferu koja je istovremeno i senzualna, mračna i misteriozna.

Tame Impala - "Currents" (2015)

Odlican! Razigran, catchy, zabavan i pametan album! Ni njih nisam slušala prije, ali sad su na default playlisti.

Algiers - "The Underside of Power" (2017.)

Da, malo je konfuzan ovaj album, ima svačega i nije sve sjelo kako bi trebalo, no kao da ima nešto u tome - nakon valjda 5 slušanja, nijedno nije bilo isto, svaki put otkrivam nove dijelove, zvukove i ideje - cak me malo i inspirira. Fantastican bend, malo slabiji album ali to ne znaci da nije dobar.

Radiohead - "A Moon Shaped Pool" (2016.)

Uz njih sam odrasla, tocnije, uz njih sam provela sve one tzv. formativne godine, kada valjda je cijeli svijet protiv tebe ili si ti protiv njega - ja sam bila opcinjena ovim bendom, preslusavala sve albume i patila za nekim deckima, razmisljala o smislu zivota - sve je to dosta lose hehe. :) I da, iako ih onda nisam neko vrijeme slusala, ovaj album mi je dosao kao narucen.

Jay Reatard - "Blood Visions" (2006.)

Obozavam Jaya i stvarno mislim da je radio fantasticnu mjuzu. Pjesme me svaki put vrate u proslost i nabriju me da pomislim da mogu i ja raditi ovako dobre i nabrijane rifove koji voze. Mislim da je ovo pank koji mi se svidja, sve je razigrano, melodicno i istovremeno kaoticno i prljavo.

Nick Cave and the Bad Seeds - "Push the Sky Away" (2013.)

Nick spada u istu grupu s Radioheadom, otkrila sma ga na kraju osnovne skole i onda vecinu vremena provela slusajuci ga i citajuci Dostojevskog (bas sam patnik!). Na neku foru nisam jos niti jedanput gledala Nicka uzivo i iskreno se nadam da ce se to promijeniti uskoro.
Ovaj album mi je mozda najtuzniji album koji sam ikad poslusala. Ne znam kako to postize, ali svaki ton je nevjerojatno tezak i kao puzzla se slaze na prethodne, a istovremeno je suptilan. Bas poput njega, imam osjecaj da je ovo album koji najbolje prikazuje kakav je Nick zapravo.

Kendrick Lamar - "Good Kid, m.A.A.d. City." (2012.)

Kendrick je moj prvi susret s hip-hopom - ne znam apsolutno nista o ovoj glazbi osim izabrati pjesme koje su mi kul. A kad nadjem te koje su mi kul, mislim da ih preslusam valjda tristo puta. Tako sam i ovaj album izlizala, paše kad ides na pijacu, kroz grad, u avionu, a mozda najbolje u San Franciscu gdje sam ga i otkrila :) <3