Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

joško klarić

Grupa Ischariotzcky će u Rockmarku u utorak 19. veljače predstaviti prvi album i najaviti samostalni zagrebački koncert planiran za subotu 23. ovog mjeseca u Tvornici kulture. Razloga za 7 presudnih, dakle, imamo na pretek pa nismo dvojili niti trena hoćemo li upitati Joška Klarića da nam predstavi svoje najposebnije, najvažnije albume.. tj. njih 7.

System Of A Down – "Toxicity" (2001.)

Idem nekim kronološkim redom. Bar od prilike. U nekom prijelaznom razdoblju prije odlaska na fakultet sam aktivno slušao SOAD i njihovo slaganje vokalnih harmonija je bilo ono što me najviše vuklo preslušavanju svih njihovih albuma.

Queens Of The Stone Age – "Like A Clockwork" (2013.)

Joshua Homme je za mene jedan od najutjecjajnih glazbenih ikona. Unatoč ekscesima, veliki je čovjek, a veliki radnik i kreativac. Nezasitan glazbe okuplja različite glazbenike oko sebe preko Dessert sessionsa i brojnih projekata, a i kroz suradnje na QOTSA albumima. Uz to sve se dokazao i u ulozi producenta na albumu AM. „Like a Clockwork“ biram samo zato što je to ostvarenje koje je meni bilo izuzetno svježe naspram ranijeg materijala i najviše sam iz njega naučio. Kada sam čuo prve taktove „I appear missing“ zvučalo je izuzetno nestvarno. Mislim da je taj dojam pojačao Boneface sa svojim vizualizacijama.

Erik Satie - "Gymnopedies & Gnossiennes"

Uvijek iz nova inspirativno iako njegove kompozicije za klavir već pjevušim na pamet. Dok sam intenzivno radio crteže, često bi mi Erik bio pozdinska glazba, ali sam nakon nekog vremena shvatio da mi se urezala njegova glazbena estetika. Iako moderna klasika, ima u sebi ne što pristupačno svim slušateljima, bili glazbeno obrazovani ili ne.

James Blake – "Overgrown" (2013.)

Moj prvi susret s glazbom Jamesa Blakea bio je njegova obrada pjesme „Limit to your love“ koja je možda i njegov najveći mainstream hit uz „Retrograde“ i od tada pomno pratim njegov rad. Iako iznimno volim i cijenim i njegov prijašnji i kasniji rad, „Overgrown“ je zasigurno album koji je ostavio duboki trag na kreativnom, stvaralačkom radu za album Recovery. Njegova glazbena kreacija je nešto posebno u svijetu glazbe. Inovativnost zvukova, ritmova, harmonija s jasnim utjecajem iz svijeta gospel glazbe, je nekako točno ono što me intrigira. Bijeg od standarnih formi, razvijanje stilova i atmosfera prepuna emocije. Puno se može naučiti od tog nekada tužnog gospodina, koji je tugu umanjio s „Assume form“.

Chat Faker – "Built On Glass" (2014.)

Za mene značajno ime i album te godine. Teško je bilo ne zavoljeti ono što radi Nick Murphy. Puno elektronike i lijepa indie pop igra kroz cijeli album. Baš me iznenadila ta glazba koju mi je otkrio youtube dok sam preslušavao Bonoba. Po mom ukusu.

Röyksopp – "The Inevitable End" (2014.)

Nekad na prkretnici benda Pešes počeo sam puno više uživati elektronsku produkciju i tada sam počeo slušati „glas“ Skandinavije. Impresija norveškog dua je ogromna i jako je utjecala na moje promišljanje o mogućnostima elektronike i pristupu glazbi općenito. Remekdjelo.

Bon Iver – "22, A Million" (2016.)

Justin Vernon se u mom životu pojavio s malim zakašnjenjem. Tamo krajem 2015. godine, kad su i „For Emma forever ago“ i „Bon Iver“ već bili debelo u svijetu. Čudio sam se kako nisam do tada našao bend koji je toliko zanimljiv u svim aspektima glazbe. „22, A Million“ sam stavio samo iz razloga jer je još uvijek najaktualniji u mom životu, ali svaki od albuma Bon Ivera je direktno utjecao na moj rad i smatram da je Justin trenutno jedan od najutjecajnijih ljudi u svijetu glazbe. Ne samo kao Bon Iver, nego i s Big Red Machine, dio projekta 37d03d (PEOPLE). Slične značajke kao kod James Blakea, samo što Justin oblikuje očaravajuću liriku svojim falsetom, koja pravi rupe u mojim emocionalnim barijerama. Njegova moć kracije atmosfera je očaravajuća.