Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

kandžija

Kandžija će u KSET-u 24.11. promovirati posljednji album "Beton" uz stare stvari koje inače ne izvodi s bendom. Bit će ovo njegov prvi zagrebački solo nastup i baš nam je drago što je baš tom prigodom odlučio za vas predstaviti svojih 7 presudnih. Kada smo ga pitali za 7 presudnih dodao je: Dosta zeznuto je u ovim vremenima singlova i digitalizacije, i to u dva dana odabrati 7 presudnih albuma. Realno imam ih još jako puno ali evo čega sam se sjetio na prvu.

Wu-Tang Clan - "Enter The Wu Tang (36 Chambers)" (1993.)

U hip hopu je ovo bila revolucija što produkcijski, što samog mc-inga. Pod broj jedan Rza je eksploatirao dotad nepoznat žanr za hip hop, a to je soul i to na svoj način, tj. krivo, a to ni jednom muzičaru nema nikakve logike, što i je sam smisao te glazbe, tako da je stvorio nešto nevjerojatno. Dok su reperi, kojih je bilo 9, isfurali svoj sleng, spiku, predstavili New York konačno a usput svi od njih su bili - odlični. Čak i kada su pričali najveće gluposti su bili toliko uvjerljivi i sirovi da stvarno čuješ taj New york koji gledao na televiziji stalno.

Mos Def - "Black On Both Sides" (1999.)

Prvi solo album od Mos Defa. Toliko različitosti na jednom mjestu i hrpa stilova koji su sjeli na mjesto iako se na prvu to čini ne mogucim. Velika inspiracija, ovo me baš otvorilo i mislim da je veliki preokret napravio.

Notorious BIG - "Ready To Die" (1994.)

Htio sam stavit Stevie Wondera Innervisions jer volim sav soul i iskreno ne znam koji bi album izabrao i od Steviea a i ostalih (npr. Bobby Womack, Marvin gaye, Bill withers, Al Green itd.) Jer je preprirodno i lik liječi kad pjeva. Ali ne mogu ne stavit Biggiea. Lik je najjači. Flow i sve. Ovo je njegov prvi album, produkcija je ništa posebno ali njegova priča, rime, dikcija i sve je ne moguća.
Imao sam tu kazetu u autu 12 godina.

Snoop Dogg - "Doggystyle" (1993.)

Ovo mi je bila prva rap kazeta koju sam imao. Prijatelj na treningu mi je presnimio, i samo mi je rekao da je odlično, nisam uopće imao pojma o čemu se radi. Al onda me skroz razljepilo to što sam čuo. Dakle čak i produkcija koja je bila fenomenalna, tu je Dr. Dre iskoristio praktički svu povjesti funka, p funka točnije i smislio svoj naziv za to - G Funk. Dodao je malo i sviranja, baš koliko treba ali čak ni to nije bilo najbolja stvar, postoji nešto još bolje. To je Snoop i njegova lakoća izvedbe, cijeli album zvuči kao da je praktički freestyle. Toliko nema grčeva i Snoop toliko sjeda na te instrumentale da ne možeš vjerovat. Očito je kako su semplirane stvari koje su im bile u duboko ukorjenjene u kulturi, kao da su obrade a nisu, što je meni bilo nepojmljivo iz našeg konteksta.

King Krule - "6 Feet Beneath The Moon" (2013.)

Htio bi staviti nešto i od recentne muzike a ovo mi je jako drag album iz osobnih razloga a i sam po sebi je mala revolucija. Archy je stara duša u tijelu djeteta, i napravio je tu englesku fuziju, malo punk/ jazz/soul i to istovremeno sve s glavom kao da je hip hop producent. Hvala takvim ljudima što postoje. Svijet je idalje siguran zbog vas.

Beastie Boys - "Check Your Head" (1992.)

Vrh. Samo to.
Inače hip hop danas je vjerojatno bolji nego ikad, čisto da se zna, puno je širi i osim mainstrema postoji hrpa tog za sladokusce, čisto da se zna iako sam stavio stare albume. Moje preporuke, Roc marciano, Ka, Action Bronson, Saba, Conway, itd.

Portishead - "Dummy" (1994.)

Biblija lagana. Maxinqaye od Trickya mi je u rangu isto.
Produkcijski i u svakom drugom smislu. Kao da su uzeli sve najbolje od hip hopa i dodali emociju što je jako teško zbog bubnjeva koji udaraju u hip hopu stalno.