Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

elis

Elis Lovrić, kantautorica i glumica originalnog izričaja, poznata je po pjesmama na labinjonskoj čakavici, a nedavn se vratila iz Brazila s turneje "O canto da Croacia" na kojoj je predstavila svoj novi album "O canto da Istria", prvi album u povijesti na labinjonskoj čakavici u potpunosti preveden i otpjevan na portugalskom jeziku. Elis je, također, nastupila i prije Massima na njegvom velikom ovgodišnjem koncertu na Šalati. Sve to bi je povod da ju bolje upoznamo kroz 7 presudnih.

The Beatles - "1967-1970" (1973.)

"PLAVI ALBUM" - tako sam ga zvala.
Album s kojeg sam "skinula" najviše stvari kad sam počela svirati gitaru. To je jedan od albuma moga brata jer ja ih nisam uopće imala - bila sam premala, a on 7 godina stariji - glazba koju sam slušala je glazba koju je on slušao. Omiljena pjesma s albuma: "Across the universe" koju sam zvala "Jai Guru Deva" i svi bi mi rekli "Što je to?" U biti, i sad sam morala pogledati kako se zove jer sam već bila napisala "Nothing's gonna change my world".
Crveni album mi je do dan danas na pola nepoznat iako sam si ga sama kasnije poklonila. Eto što znači imati brata i "njegovu" glazbu.

Mike Oldfield - "Tubular Bells" (1973.)

Znala sam cijelog napamet, nemam pojma kako (i ovo je bratov album).
Pjevala sam sve žive dionice s tog albuma, i kad si dobro mislim, možda sam tad podsvjesno naučila slagati svoje dionice. Jer kad pokušaš proizvesti sve što ima u tom albumu, ne možeš ostati normalan :D Sjećam se da sam u autu otraga pjevala i pjevala i pritiskala Rewind i opet pjevala i nitko se bar na to nije bunio. Snimila bih si albume na kazetu i "derala" ih do besvijesti. A najviše sam voljela skidati Dylanove "falševe", za to mi je trebalo najviše vremena, ali ih zato dan-danas znam otpjevati :D

Simon & Garfunkel - "The Concert in Central Park" (1982.)

Ajme, tu sam najviše voljela onu grešku kad pjesmu počnu ispočetka. Mrtvi hladni. To mi je bilo genijalno. Naravno, znala sam otpjevati taj prelaz i točan trenutak kad se nasmiješe :D . I nikako mi nije bilo jasno kad netko na radiju nakon "Old friends" ne bi stavio "Feelin' groovy" - "pa kakoooo...to ide nakon toga...i onda bih si sama nadglašavajući radio, vičući pjevala "Feelin' groovy" jer je za mene to bila cjelina i točka! Sve dok nisam dobila gitaru i "po svoje" skinula i otpjevala tu pjesmu koja se u biti zove "The 59th Street Bridge Song". Dan danas pjevam krive riječi :D kao i u Denverovoj "Annie's song".

Bob Marley - "The Best of Bob Marley" (1984.)

"ŽUTO-ZELENA KAZETA - "srećom sad postoji internet pa znam da je to THE BEST OF BOB MARLEY.
I taj album sam cijeli znala napamet tj.to su bile, čini mi se, 2 kazete i ta glazba me smirivala i istovremeno davala energiju. Imala je glavni sastojak - za mene presudan - "živoću" ilitiga istinu koju sam razumjela i osjećala kroz pjesme. Zato sam ih mogla sve naučiti bez da sam imala tekstove ili znala čitati note.

Lucio Battisti - KAZETA KOJU MI JE SNIMILA GABRIELLA

Istrošila sam ju koliko sam ju vrtjela.
Battisti je bio pravo otkriće za mene. Slušala sam "O mare nero" po 10 puta za redom. Riječi, glazbu, svoje otkucaje, ma to je bio pravi film. Mogol je svojim tekstovima dao toliku dubinu, a Battisti je...ne znam...meni je to fenomenalno. Kao da pjeva ravno u dušu. Možeš nacrtati te pjesme koliko su izravne. Znam da to nije album nego privatna kompilacija, ali sam tu kazetu (tj.pola kazete) vrtjela i vrtjela i vrtjela.....i još uvijek ju imam. Mina koja je fantastična pjevačica i bila je snimljena s druge strane kazete, bila je slušana otprilike 1:10. Battisti je kao da si uronio u more. Eto.

Sinéad O'Connor - "I Do Not Want What I Haven't Got" (1990.)

Osim albuma, obožavala sam tu ćelavu glavu i video spot za Princeovu pjesmu, glavnu s albuma.
Taj album mi je također otkrila Gabriella kad je čula pjesmu "Nothing compares to you" i rekla dečku da joj se učinilo kao da je moj glas, na što se on pobunio i rekao da nije. A ja sam pjesmu čula u Torinu, na "Ver Sol Mar" i tad doznala priču o mom glasu. Kupila sam si album i naravno - "rasturila ga pjevajući. Najviše sam pjevala Three Babies.

Enya - "Watermark" (1988.)

Bila sam strašno "razočarana" kad sam otkrila Enyu jer mi se činilo da mi je netko ukrao ideju... čula sam tu glazbu iznutra još od prije i maštala kako ću nešto morati sklopiti, i onda se pojavila ona s već "sklopljenim" albumom i to mi je puno značilo. Naravno, i nju sam znala napamet. Ne daj Bože nekog remixa, skočila bih ko huja na svaku promjenu.

Osmi dođe k'o bis ;)

Sarah McLachlan - "Solace" (1991.)

Ne sjećam se više kako sam došla do nje, ali znam da sam i taj album doslovno potrošila. Slušala sam ga do besvijesti na najjače kad bih vlakom putovala iz Rima u Rabac i natrag. Dvije pjesme su me uvodile u trans i imala sam osjećaj kao da letim oko nekakvih rijeka i kanjona...bila sam doslovno "nošena". Bila sam presretna kad sam Sarah čula uživo na klaviru u predivnoj emisiji Red Ronnieja "Roxy bar". Tad sam si rekla: "Aha, to je to".