Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

slp

Nastavljamo s predstavljanjem bendova uoči ovogodišnjeg INmusic festivala. Nakn što su nam se nedavno predstavili Nellcote sa svojih sedam presudnih, ovoga puta sedam bitnih albuma izdvojio je Leo iz benda She Loves Pablo.

Soundgarden - "Superunknown" (1994.)

Album koji je našao pravi omjer tradicionalnog metal-rocka i post/prog čudnog zvuka. Ljepota je u tome što ne zvuči kao da su to planirali, nego su pjesme jednostavno tako ispale. Stvari su raznolike i kompleksne ali uvijek zvuce kao logicna cjelina. Iznad svega cijenim kada je kvaliteta slucajan produkt stvaranja i izrazavanja a ne sama po sebi cilj. Razlika je suptilna ali se osjeti.

Melvins - "Houdini" (1993.)

Masno čudovište, idealna kombinacija punk i noise estetike sa sludgerskim riffovima i najboljim bubnjevima ikad. Nakon standardnog uvoda u grunge klasike, Melvinsi su mi bili odličan prijelaz u malo zajebaniju muziku. Puno buke i kaosa, a sve pjesme imaju nešto hitoidno u sebi. Plus, napraviti obradu Kissa je uvijek dobra ideja.

Monster Magnet - "Dopes To Infinity" (1995.)

Ovaj album je meni osobno draži zbog tekstova nego zbog muzike, i često sam znao koristiti fraze sa tog albuma i referirati se na njega u svojim tekstovima. U vrijeme kad sam ga otkrio mi je točno trebao takav album da me usmjeri kao mladog muzičara - od tekstova, glazbe i stila pjevanja do generalnog zvuka i pristupa stvaranju.

Mr. Bungle - "California" (1999.)

Avangardni metal plus cirkus plus najpitkiji pop. Potpuno kaotičan album koji ima predivnog smisla. Nevjerojatno je da nešto toliko kompleksno može biti toliko duhovito i zabavno, a istovremeno jezivo. Sve što su napravili je odlično na svoj način, ali California je nivo više.

Future Of The Left - How To Stop Your Brain In An Accident" (2013.)

How to stop our brain in an accident je odličan primjer kako bend može lijepo sazrijeti, zadržat žestinu, unijeti nove ideje, a i dalje ostati dobar stari Future Of The Left. Tekstovi na albumu su također nešto najbolje što je Falco napisao do sada, a jedan mi je od dražih teksopisaca još od njegovih početaka u jako podcijenjenom bendu mclusky.

Faith No More - "Angel Dust" (1992.)

Energičan i moćan album. Genijalni riffovi i moćan Pattonov vokal uz hrpu infantilnih tekstova. Jako zabavan album koji često slušamo. Plus, sadrži najbolji bass solo u povijesti na pjesmi Kindergarten.

Clutch - "Elephant Riders" (1998.)

Nakon prilično hardkoraškog albuma Clutch, ovo im je treći na kojem su u tu žestinu na odličan način uveli melodičnost, ali i dalje zadržali sirovost i buku s prva dva albuma. Clutch je u našim počecima na nas jako utjecao i naučio nas kako pristupiti grooveu u žestokoj muzici.