Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Markovski

Saša Markovski, svima vjerojatno najpoznatiji kao član Urbanove četvorke, nedavno je objavio pjesmu s Ivonom Maričić, za koju je stvorio odličnu glazbenu kurisu, a koju prati i zanimljiv video spot čiji je glavni element voda. Njezina transformacija i pretakanje vizualno predočavaju miješanje emocija o kojima pjesma i govori. Spot imate prilike pogledati na naši stranicama, a povodom ove interesantne suradnje upitali smo Sašu da nam otkrije kojih je to njegovih 7 presudnih albuma. Odgovore potražite u nastavku.

Yazoo - "Upstairs at Eric's" (1982.)

To jer album koji me je rasturio! Zbog tog albuma sam postao glazbenik i to mi je kamen temeljac moje glazbenosti. To je bila apsolutan revolucija u zvuku! Fantastični sintevi Clarka i predivan vokal Moyet!

U2 – "The Unforgettable Fire" (1984.)

Sjajan glazbena estetika, vrhunska emocija! Sjajne pjesme i vrhunska produkcija za to vrijeme od strane Daniel Lanois. Taj reverb u toj produkciji je meni i dan danas obožavan!

Peter Gabriel – "So" (1986.)

To je album kojeg sam valjda trilijardu pute preslušao! Divne pjesme sa fantastičnim aranžmanima! Red rain me još i danas totalno odnese! Odlična svirka a pogotovo fantastični Tony Levin na bas gitari koji mi je još i dan danas primjer basiste kakvog obožavam.

The Cult – "Electric" (1987.)

Prijateljica Ana iz Zagreba dofura mi na ljetovanje u Bašku kazetu i kaže preslušaj ovo, sigurno će ti se svidjeti! O kako je bila u pravu! Cijelo ljeto se kazeta nije vadila iz walkman-a! Kruti hard rock, sirova energija, sjajna svirka i fenomenalna energija!

Depeche Mode – "Violator" (1990.)

Po mojem mišljenu kao dugogodišnji obožavatelj tog benda to je po meni njihovo remek djelo. Ta lagana deprica, nostalgija, sjeta, prekrasne dionice pjevanja, fantastični aranžmani i na kraju jedna hermetična produkcija mene su kao glazbenika dodatno oblikovali u mojem glazbenom izričaju i glazbenoj estetici.

Tori Amos – "Little Earthquakes" (1992.)

Energija koja izlazi iz njenih tekstova, pjesama, aranžmana i  iz  njenog načina sviranja klavira je jednostavno fenomenalna. Zvuk klavira ona dovodi do samih granica pritom ne gubeći na ljepoti zvuka. Fantastična pijanistica!!!

Massive attack – "Mezzanine" (1998.)

Melankolija koja opija, bas koji ti se zavuče u svaku poru, glas koji te odnese u drugu dimenziju, ritam koji u tebi probudi onaj iskonski nagon! Energija!