Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

bruto geto

Bruto Geto večeras muzicira u Rockmarku na Akustici, a u zadnjim trenutcima prije nastupa cimnuli smo Rakuna da nam izdvoji svojih 7 presudnih.

Royal Blood - "Royal Blood" (2014.)

Evo krivaca i inspiracije za toliko "debelih" i "masnih" bruto momenata na našim stvarima. A njih je samo dvoje u bandu (!?!). Wolfmother, Led Zeppelin, Jack White i QOTSA su zapravo samo mali dio utjecaja koji se osjećaju po njihovim pjesmama. Neki će na njihovo oslanjanje na zvuk žanrovskih prethodnika gledati s visoka, rakuni kradu što im se prohtije, stoga ne vidimo problema, dapače...

Kendrick Lamar - "To Pimp A Butterfly" (2015.)

Ovaj album je na popisu isključivo da Mali Rakun ne cmizdri. Svi znamo na što se misli kada se spomene “flow” u nekoj rep stvari, Mali Rakun samo o tome melje. Kendrick se u par godina jasno profilirao u kralja svoga žanra jer doslovno uspijeva simulirati flow svih prošlih kraljeva, bilo da pričamo o Snoop Dogg-u, 2pac-u ili Andre 3000-u, a da nikome ne padne ni na pamet da spomene plagiranje. Zašto? Meni osobno baš zbog ovog albuma. Tko je drugi ikada krao tuđi stil a da i dalje zadrži vlastitu osobnost i prepoznatljivost (i k tome konceptualno zaokruži album, i to na shemu intervju razgovora sa jednim od prošlih kraljeva čiji flow često simulira na prvom mjestu)? Tko je ikada prije Kendricka flow podređivao formi i od istih ritamskih obrazaca konstruirao kompletne versove a da nisu engleske srednjovjekovne himne za krčme? Na kraju krajeva, tko je ikada (s producentima Thundercatom i Flying Lotusom, razumije se) na dodjelu Grammy-ja došao sa funkom, hard bop jazzom (!), spoken wordom i soulom u istom džepu, a s te iste dodjele otišao sa više nagrada od Michaela Jacksona?

Rage Against the Machine  - "The Battle of Los Angeles" (1999.)

Bruto Geto stvarno pokušava ne zvučati kao dobri stari Rage. Ali… Ovaj album...

El Bahattee - "Amen" (2001.)

El Bahatteejev "Amen" je album koji je pokazao poklonicima rap glazbe da se reper u Hrvata ne treba grčevito primati za testise kako bi uvjerio slušatelje da ih posjeduje. Nerijetko se u moru polupismenih komentara ispod novinarskih portala može naći i citat Targeta sa prvog albuma Tram 11-a - "Rakija, mafija, za predsjednika Bahatija". Album je legendaran, pa možda niti nema toliko smisla raspisivati hvalospjeve, jer stihovi dan danas stoje čvrsto i sami za sebe - "I poslije svega, mamu im jebem, kad djeca oglupe... I poslije svega, mamu im jebem, kad djeci mozgove otupe... I poslije svega, mamu im jebem, shvatit će da je ista ta muzika, mamu im jebem, važna škola, ko školske klupe."

Nirvana - "Nevermind" (1991.)

Vrhunska produkcija. Vrhunski aranžmani. Svaka pjesma hit za sebe. Dave Grohl. Bubnjevi su svirani "za pjesmu", a ne "po pjesmi", i to jednostavno i nimalo pretjerano a opet domišljato do neba i nazad. Toliko Sirovog Grungea a opet toliko te Forme i toliko te Rokerske Ljepote…

Jack White - "Lazaretto" (2014.)

Najbolji gitarist blagoslovljen mozgom vrhunskog producenta. "Ono kad" radiš album na temelju blues-a i country-ja a zvuči ko vremenski stroj u budućnost rock-a. Album kakvog osamnaestogodišnjak jednostavno ne može napraviti. I možda zvuči nekonzistentno, konfuzno i preproducirano na momente, ali Jack White je rakunima poslužio i kao priručnik gramatike i rječnik stranih riječi kad su skupa upalili pojačala i monitore. Živio Jack White!

The Roots - "Rising Down" (2008.)

Rootsi miču Fender Rhodes klavijature i nema više jazz-a. Narašpane Dead Prez klavijature na bas linijama (kakve je ‘One Day as a Lion’ pogurao u potpuni ekstrem distorzije za brusit noževe), lo-fi klavijature koje budu i filmski atmosferične, pa čitav čušpajz trip hop live odsviranih sampleova, a ponekad se šire baš u blade-runnerovski zvuk koji je danas sinonim za Run the Jewels produkciju. Bubnjevi zvuče kao da se ?uestlove sam pozvao u tvoj dnevni boravak da ti provocira susjede. Black Thought ne repa nego prosvjeduje, čak i kad nezna zbog čega točno. Možda je album zanemaren zbog bezbojnosti, ali rakuni cijene crno-bijelo, cijene kontrast, tako da; svaka čast na snerovima, trubama, Blade Runner filingu, sažvakanim vokalima, oštrini, coveru albuma, ma svemu... I, opet, Rootsima bude "oprošteno" od hip hop inkvizitora za guranje granica na sve strane.