Sedam presudnih

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Side ProjectSve popularniji dark-pop duo Side Project objavio je dugoočekivani drugi album "Lonely Boys" u prosincu prošle godine, a koncertna promocija albuma će biti 23. ožujka u zagrebačkoj Tvornici kulture. Ususret sutrašnjem koncertu upitali smo Anju kojih je sedam njezinih presudnih albuma.

Michael Jackson - "Thriller" (1982.)
Album koji je obilježio moje djetinjstvo i provlači mi se kroz život od negdje četvrte, pete godine. Mislim da je Michael Jackson možda bio prvi izvođač kojeg sam istinski voljela, još kao klinka, i to čak ne ni površno. Apsolutno sam sigurna da će se jako puno ljudi složiti sa mnom kad kažem da je Thriller apsolutno remek-djelo koje je utjecalo, ne samo na pop glazbu, nego na glazbu i kulturu općenito.

Lady Gaga - "Artpop" (2013.)
Lady Gagu i Luka i ja volimo i cijenimo od samih početaka, međutim meni osobno je poštovanje koje osjećam prema njoj poraslo nakon što sam počela proučavati što je zapravo napravila ovim albumom. Iako je izašao 2013., nisam ga u cijelosti poslušala do 2015., ne sjećam se više iz kojih razloga. Koliko god sam ju voljela prije nego što sam pomno poslušala ovaj album, ljubav za nju je jednostavno eksplodirala upravo tada. Svakim albumom u pop glazbu donosi nešto novo, a na Artpopu se svaka pjesma toliko razlikuje od prethodne i od svega što je napravila prije i poslije i poprilično cijenim način na koji se Lady Gaga može potpuno mijenjati bez da prestane biti Lady Gaga.

Phantogram - "Voices" (2014.)
Duo u kojeg sam se zaljubila na prvo slušanje. Voices je nevjerojatan album s predivnim tekstovima i glazbom koja je mješavina dream popa i hip hopa, a ponekad i alternativnog rocka. Prije nego što sam znala da postoje, nikad nisam imala osobu koja mi je bila nekakav konkretni glazbeni uzor, ali sada sa sigurnošću mogu reći da je to Sarah Barthel.  

iamamiwhoami - "Bounty" (2013.)
Još davne 2011., kad sam se prvi put upoznala s radom iamamiwhoami, još sam uvijek nekako bila fokusirana na alternativni rock i indie. Ovaj album je bio moj prvi doticaj s elektronikom koja mi je bila slušljiva i koja mi se sviđala. Danas mi je to malo smiješno jer na kraju i radim elektro glazbu, ali početkom srednje škole sam još uvijek bila u toj nekoj alternativnijoj fazi. Ovaj album je potpuno promijenio moje viđenje elektronike, i tome sam poprilično zahvalna, tko zna gdje bih sada bila da nisam danima preslušavala Bounty.

Depeche Mode - "Violator" (1990.)
Imala sam vjerojatno 9 ili 10 godina kad sam prvi put čula Enjoy the Silence i vjerojatno nikad neću zaboraviti taj trenutak. TV je bio upaljen i upravo ta pjesma je svirala na nekom programu. Nešto sam s mamom komentirala kako mi je dobra, a ona mi je oduševljeno odlučila ispričati o kojem bendu se radi. Nekoliko dana kasnije sam shvatila da među svom glazbom koju mi je ujak odlučio pokazati postoji i cijela diskografija Depeche Modea. Tu sam apsolutno potonula u sve što su napravili. Također, prvi veliki koncert na kojem sam ikad bila je bio njihov 2010. u Zagrebu.

Drab Majesty - "Careless" (2015.)
Sasvim slučajno sam naletjela na pjesmu The Foyer kasne 2016. Od tog trenutka pa kroz sljedećih pola godine, uopće se ne mogu sjetiti da sam slušala išta osim ovog albuma, i sljedećeg, koji je, na moju sreću, izašao ubrzo nakon što sam naletjela na Drab Majesty. Kao veliki obožavatelj post punka, mogu reći da ono što Andrew Clinco postiže u ovom projektu je nevjerojatno. Mračna glazba, mračna tematika, upravo taj neki post punk feel, ali s aspektima dream popa, pa i nekakvog mainstream popa osamdesetih. Nevjerojatno dobra kombinacija svega i svačega koja mi je obilježila 2017. godinu i uspjela ju uljepšati na najbolji mogući način.

BTS - "WINGS" (2016.)
Album koji mi je okrenuo život naglavačke. Ljudi generalno imaju puno predrasuda o K-popu, a i ja sam donedavno bila jedna od tih ljudi. Međutim, K-pop nije ono što je bio 2010., puno je kompleksniji i kvalitetniji. Radi se o vrlo dobro produciranoj glazbi, ponekad površnim, ali ponekad i dubokim tekstovima kroz koje se provlače čak i političke teme, radi se tu i o modi, predivnim spotovima i vizualima i nemogućim koreografijama.
Ovaj album je bio velika prekretnica za BTS koja ih je lansirala na svjetsko tržište, a kad ga se posluša, odmah je jasno zašto. Osim singlova, svaki od sedmorice članova grupe ima i solo pjesmu, to mi je jako dobro sjelo jer su svi jednako došli do izražaja i svatko od njih je dao velik dio sebe u album, a to se i osjeti. Pjesme s ovog albuma jako me motiviraju da nastavim raditi na sebi kao producentu i izvođaču.