Mortal Kombat je metal/punk bend iz Beograda, oformljen 2009. godine. Baziraju se na tvrdom zvuku i provokativnim tekstovima pomoću kojih na satiričan način opisuju svoje viđenje modernog društva i okoline u kojoj živimo. Za svojih sedam godina postojanja objavili su tri studijska albuma i jedan live album.
Mortal Kombat 4.2. dolazi u KSET promovirati svoj treći studijski album "Besprekorna pobeda" koji su ove godine izdali pod izdavačkom kućom Menart. Album se može besplatno preuzeti na službenoj stranici benda, a kojih je sedam albuma utjecalo na njihov rad i karijeru, otkrio nam je Miloš Kričković.
Iako mi je zapravo "The Scumfucs" najdraži njihov album, "Hated In The Nation" bio taj zbog kojeg sam zavolio Allina. Bio je savršen za moje depresivne tinejdžerske dane, spoj nečega što je dovoljno dobro da zvuči underground, ali i dovoljno cool da bude mainstream. Dosta fazona s njegovih nastupa uživo sam pokupio i pretočio u vlastitu karijeru.
Album koji sam otkrio kada sam dobio otkaz u firmi zbog smjene kadrova, našao mi se baš u pravo vreme da prebrodim težak financijski period… Bio sam već dosta naslušan duhovne muzike, tako da mi ovaj stil pjevanja nije bio nepoznat, ali svakako, intepretacija Bizetkiće... Bizetkićeve... (kako se kaže?) bila je pravo osvježenje. Taj album često slušam i ovih dana, a idealan je za za ljeto i more.
Šta reći o vremenu kada se pojavio Željko, bio je apsolutni hit i svi smo plakali kada je umro, žalili smo mjesecima. Ja sam zapravo sa zakašnjenjem sve to otkrio, tek početkom srednje škole. Taj, njegov, pravac mi je bio najdraži od svih alternativnih žanrova koji su tad postojali. Imao sam sve njegove albume.
Iako je besramno ukrao ime Željkovog prvog albuma, moram priznati da je imao veliki uticaj na mene. Tad su se vrtjeli Zero 7, Groove Armada i slični, ali ovo je apsolutno nedodirljivo remek delo. Nikad mi nije dosadio, uvek zvuči sveže i moderno, bezvremenski je. Nešto kao "Dark Side of the Moon" svoga vremena.
Prvi CD koji sam dobio od ujaka za ispraćaj u vojsku, a u vojsci sam imao samo kasetofon, pa sam samo buljio u omot kao budala. Poslije kada mi je došao Gera u bend, ponadao sam se da su Vlado i on rođaci, ubrzo sam se razočarao kada sam shvatio da nisu uopće... Odličan album.
Predivan live album koji se dugo slušao, nešto sasvim drugačije od svega što sam do tad čuo. Puno je utjecaja ostavio na mene, posebno pjesma "Tu Hi Meri Shab Hai", baš onako hrabro, iskreno, nedodirljivo i nabijeno svim emocijama.
Album koji se preslušavao mjesecima i koji sam tek nedavno ponovo izvukao iz naftalina. Inače nisam nešto puno slušao rokenrol u to vrijeme, osim ako je nije zvučao kao ovaj album koji je, ako se ne varam, sniman na način da je Metallica uzimala zvukove iz svakodnevnog života i uklopila ih u pjesme s albuma.