Kazalište i film

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

subversive plakat

U bogatom popratnom filmskom programu ovogodišnjeg Subversive Film Festivala izdvajaju se programi posvećeni nezamjenjivim filmskim ikonoklastima koji su nas nedavno napustili ‒ francuskoj veteranki avangarde i začetnici francuskog novog vala Agnès Vardi te „dobrom duhu“ njujorškog undergrounda i rodonačelniku žanra „dnevničkog filma“ Jonasu Mekasu. Vardi posvećena Retrospektiva donosi presjek njezine šezdesetgodišnje karijere, od niza novovalnih remek-djela do hrvatske premijere njezina posljednjeg autobiografskog dokumentarca „Varda od Agnès“ čijom će se projekcijom u zagrebačkom kinu Europa u nedjelju, 5. svibnja službeno otvoriti 12. izdanje SFF-a.

Iscrpna Retrospektiva uključuje najranija ostvarenja autorice koja je, prema vlastitim riječima, željela ponovno izumiti film, biti radikalna, a istovremeno biti sretna što je žena, poput igranog filma „La Pointe Courte“ koji je realizirala bez ikakvog prethodnog iskustva i sa samo 25 godina, a koji se zbog miješanja realizma i formalizma smatra pretečom francuskoga novog vala, preko „Lions Love (… and Lies)“ (1969.) kao primjera redateljičina kontrakulturnog rada tijekom njezine „kalifornijske faze“, „Bez krova i zakona“ (1985.) s kojim uvodi u kinematografiju „film zazornosti“ i za koji je nagrađena Zlatnim lavom u Veneciji, do dokumentarnog eseja o alternativnim ekonomijama „Skupljači i skupljačica“ (2000.), čestog na listama najboljih dokumentarnih filmova svih vremena, pa sve do njezinih kultnih ali i osporavanih feminističkih filmova „Cléo od 5 do 7“ (1961.), „Sreća“ (1964.) i „Jedna pjeva, druga ne“ (1976.).

Jonasu Mekasu posvećen je ovogodišnji Hommage sastavljen od tri remek-djela eksperimentalnog dokumentarizma u kojima se iza naizgledne slučajnosti krije pomna rekonstrukcija snimaka međusobno povezanih sjećanja. Pseudodokumentarac „Zatvor“ (1964.) snimljen je u gotovo ilegalnim uvjetima, a tematizira nasilje u vojnom zatvoru. Jedan od prvih underground filmova inzistira na nemogućnosti razlikovanja fikcije i fakcije, a kritičari ga opisuju kao suvremenu inkarnaciju pakla. Slijede autobiografski filmovi „Walden: Dnevnici, bilješke i skice“ (1969.) i „Izgubljeno, izgubljeno, izgubljeno“ (1976.) u kojima je Mekas razvio specifični poetski stil karakterističnih vrlo kratkih i vizualno impresivnih kadrova i u kojima ovaj kultni autor američke filmske avangarde snima kronike života umjetnika i emigranata, ljudi s kojima je najčešće provodio vrijeme.

U filmskom programu 12. subverzivca bit će, među inime, predstavljena i višekanalna instalacija „Beyond the Choir“ Sabine Mikelić, djela njemačkog sineasta Alexandera Klugea i filipinskog „celuloidnog terorista“ Khavna, zatim „Čovjek i drvo“ Dalibora Platenika i cjelovečernji prvenac filmskog kritičara i sineasta Damira Radića „Posljednji dani ljeta“ te „Badiou“ braće Kaylan, prvi cjelovečernji film o jednom od najznačajnijih suvremenih filozofa neomarksističke orijentacije.