×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2008/10/antonello/antonello3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2008/10/antonello/antonello3m.jpg, Antonello Paliotti, Left} “Živahna, uzbudljiva glazba koja je previše moderna da bi se nazvala folkom, previše tradicionalna da bi se nazvala suvremenom i previše zabavna da bi se zvala klasičnom.” Brendan Foreman. Ovakav opis najbolje odgovara glazbi koju sam jučer, zbunjen i zatečen, imao prilike slušati u kinu SC povodom 7. zagrebačkog festivala glazbe svijeta Nebo 2008.

Šestorica virtuoznih talijanskih glazbenika predvođenih gitaristom Antonellom Paliottijem, svojim su maestralnim nastupom i nesvakidašnom interpretacijom talijanskog glazbenog nasljeđa izmamili osmijehe na lica svih koji su ugodno smješteni u stolice kino dvorane, imali prilike pristustvovati ovom fantastičnom koncertu. U ovom multistilskom ćušpajzu predivnih i razigranih tradicionalnih talijanskih melodija glavnu riječ vode, dakako gitara Antonella Paliottija i mandolina Michela De Martina, koji su svakako čvrsta kralježnica ovog seksteta. Kada se njihovo fenomenalno nadopunjavanje i međusobno razumijevanje ubaci u kombinaciju sa saksofonom, violončelom, kontrabasom i bubnjevima, krajnji rezultat nosi vas u neke neslućene sfere kojima je je užasno teško odolijeti. Jedina opcija koja preostaje je prepustiti se i utopiti u krajnjem rezultatu njihova muziciranja – u svakom pogledu velikoj glazbi.

Na trenutke atmosferičan, sjetan i nježan zvuk u trenutku se transformira u izrazito dinamičnu i plesnu glazbu lišenu svih stilskih barijera i danas postojećih muzičkih okvira. Ovi glazbenici ne osvajaju samo vrhunskom svirkom i nastupom, već i jasno vidljivim uživanjem i predanošću pri samom izvođenju svojih kompozicija. Ni sam ne znam koliko su puta trnci prošli kroz moje tijelo za vrijeme njihova nastupa.

Kako sam do sada uvijek koristio priliku da pohvalim publiku koja redovito svojim odazivom na koncerte ovkvog tipa dokazuje koliko je world music u RH popularan, učinit ću to i sada. Iako ne u onoliko velikom broju na koji sam možda navikao, ljudi okupljeni u kinu SC bili su fanatstični i zasigurno ostavili dojam i na sam bend. Veliki pljesak odobravanja nakon svake kompozicije i brojni uzvici oduševljenja mogu se svakako shvatiti kao pozivnica na ponovno druženje Antonellu i njegovom sekstetu.

Nakon regularnog dijela koncerta, dvaput su se Talijani vraćali na bis, a od svih pjesama najupečatljivija je svakako bila krasna jazz obrada napolitanske opće poznate O Sole Mio, kojoj je prethodila perkusionistička ludnica u režiji
Raffaele Filacija na bubnjevima i Paliottija na tarabuki. Na kraju, po njihovim vlastitim riječima, morali su otići sa stagea i zgotoviti svoje slavlje talijanske tradicijske glazbe jer su bili – gladni. Uz smijeh i veliki pljesak, publika ih je ispratila sretna i zadovoljna onim što su im Paliotti i sekstet jučer priredili. Ja ću samo još reći – BRAVISSIMO!