Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

45 arcturus by martina rusalka

Već neko vrijeme pratim ovaj festival i pitam se vrijedi li objaviti osobni bankrot uz #yolo te se uputiti na daleki sjever usred ljeta na zalasku pa onda uživati u predivnom lineupu. I što sam zaključila prošle godine negdje krajem jeseni? Pa naravno da se isplati jer ipak milenijalci i njihova hashtag filozofija imaju pravo.

Osmi po redu Beyond the Gates je, kao i svaki prethodni, u Bergen doveo sva zvučna imena scene. Emepror, Watain, Mayhem, Candlemass, Abbath, samo su neka od njih. Upravo izbor bendova je ono što svake godine ovaj festival izdvaja iz mase drugih ljetnih festivala. Torgrim Oyre, glavni organizator, svake godine pomno radi na konceptu i pažljivo bira sastave tako da se savršeno uklope u sveukupni koncept.

Nažalost zbog logističkih problema nisam prisustvovala krvavoj orgiji 21.8. u režiji Wataina, ali prema pričama onih koji su bili na tom koncertu – bilo je i više nego krvavo jer je jedna djevojka bacila u ventilaciju fermentiranu bikovu krv koja se lijepo raspršila po publici. Sve to vrlo vjerojatno nije bilo zabavno ekipi za očevid koja je to morala temeljito očistiti kako bi Hulen (bivše atomsko sklonište) bio spreman primiti i neke druge goste kojima nije primamljiv miris stare krvi i trulog mesa. Uz Watain su te večeri nastupila i dva iznimno talentirana benda – Imha Tarikat, čiji je prvijenac Kara Ihlas objavljen početkom ove godine, te Ritual Death, blackeri iz hladnog Trondheima čije se pjesme bave okultnom duhovnošću i sotonizmom.

Žao mi je što ta prva večer nije bila uvrštena kao puni dio festivala i što se koncert nije održao u službenoj festivalskoj dvorani u prostorijama bivše tvornice sardina – USF Verftet.

Drugi je dan za mene prošao prilično radno jer sam pomagala timu zaduženom za vizualni identitet festivala te sam već od samog jutra vješala što drugo nego obrnute križeve po zidovima. No uz to smo uređivali i backstage te VIP zonu kako bi bila u skladu sa sloganom festivala „4 dana tame u Bergenu“.

1 obliteration by martina rusalka

Već sva na rubu snaga od umora, ali puna entuzijazma i sretna kao malo dijete u Disneylandu, krenula sam popratiti prvi bend tog dana – Obliteration koji je svojim brzim i vrlo žestokim nastupom uvukao publiku u vrtlog zvan black metal. Islanđani Svartidauđi nakon njih mijenjaju ambijent zavivši sve u mističnost svojih melodija. Radi se o hvaljenom bendu i zaista sam imala velika očekivanja od ovog nastupa s obzirom da su im studijska izdanja besprijekorna. Nakon njih Behexen svojim zlim i sirovim riffovima polako priprema teren za Marduk, ali i za Mayhem. Divljački nastup koji mi je vjerojatno jedan od najboljih cijelog festivala. Do ovog dana nisam znala da Marduk može zvučati tako dobro u živo. Mortuus bez ikakvih efekata na mikrofonu, njegov čisti zli growl je bilo sve što je izlazilo kroz razglas. Od svih koncerata ovog benda koje sam do sada imala prilike gledati, ovim su nadmašili sva moja očekivanja.

A onda je došao red na Mayhem… Da mi je netko rekao da ću jednog dana gledati Mayhem u Bergenu, ne bih povjerovala, ali eto dogodi se ponekad da vam se snovi ostvare. Bend je bio posebno raspoložen na svom terenu i na vlastite oči i uši doživjeti koliko su predani prema svojoj glazbi i svojim fanovima, bilo je neprocjenjivo iskustvo. I sada dok pišem ove redove prolaze me trnci od same pomisli na svu silinu te energije kakva se rijetko doživljava. Nešto slično se dogodilo i idući dan za vrijeme Emperorovog koncerta, ali o tome nešto kasnije.

23 mayhem by martina rusalka

I dalje sretna kao malo dijete s osmijehom od uha do uha, u društvu kolega iz SAD-a i Austrije vraćamo se svaki u svoj AirBnB po pravom bergenskom pljusku. Ili da citiram jednog lokalca koji mi je na pitanje „pada li kiša?“ vrišteći od smijeha odgovorio „nema ti ovdje kiše, mi ti ovo zovemo vrijeme, a nekad i prskalice“.
Treći dan započinje bez tih bergenskih prskalica i sunce me prati cijelim putem do studentskog kluba Kvarteret u centru Bergena gdje se održao premijerni koncert benda Misotheist, novog dragulja iz izuzetnog rostera Terratur Possessionsa.

Podrumska koncertna sala u Kvartertu je bila dupkom puna već na samom početku i posjetitelji su se gužvali u prvim redovima, dok je lokalni bend Inculter započinjao svoj set orkanskog blackened thrash metala. Dečki su odradili odličan i energičan nastup bez previše komplikacija – samo i isključivo čisti metal.

A nakon njih nešto mirnije, mračnije i mističnije – Misotheist. Već dugo me neko novo ime nije toliko zainteresiralo kao ovaj bend. Potpuno su me osvojili svojim prvijencem, a nakon što sam čula da taj magični studijski materijal zvuči kudikamo bolje uživo, mislim da sam se uvrstila na dug popis fanova.

33 misotheist by martina rusalka

I sam koncert je bio onakav kakav jedan black metal koncert treba biti – samo glazba, bez dodatnih cirkusa, najavljivanja pjesama, biseva i sličnog (drago mi je da ovakav koncept prihvatila većina bendova festivalskog lineupa). Druga stvar koja me oduševila je ta da su dečki točno onakvi kakvima ih opisuje diskografska kuća – bez egomanijaka, bez ikakvih referenci iz prošlosti i povlačenja po društvenim mrežama. Od srca se nadam da će u tom stilu nastaviti i dalje jer ono što je najbitnije u cijeloj ovoj priči je samo i isključivo glazba.

Što se glavnog festivalskog programa tiče, preda mnom je bio još jedan dan odličnih nastupa. Grčki Varathron otvara večer uz svoju standardno dobru mješavinu ritualnog black/death metala uz dašak grčkog mediterana. Nakon njih na pozornicu izlazi Horisont, bend koji počiva na ostavštini rocka 70-ih i ponajviše Black Sabbatha. Nakon njih Arcturus zavija dvoranu u ledno plavo, a Vortex oduševljava svojim vokalom po tko zna koji put. No ova večer je ipak bila rezervirana samo za Emperor i nastup je to o kojem će se dugo dugo pričati. Kao između ostalog i o Mayhemu.

Bergen i Emperor su duboko povezani još od ranih dana ovog benda kada su snimali albume In The Nightside Eclipse i Anthems to the Welkin, a nastup na Beyond the Gates-u je prvi koncert u Bergenu nakon skoro 22 godine.

46 emperor by martina rusalka

Da budem iskrena, nisam uopće mislila da će me Emperor uspjeti ostaviti gotovo bez riječi. Apsolutno divan koncert, neopterećen ni prošlošću niti dugim izbivanjem sa scene, Ihsahn, Samoth i ekipa su ostavili srce na toj pozornici i pokazali zašto su toliko cijenjeni. Publika ih je dočekala spremna uz glasne povike oduševljenja i neprekinuto unisono pjevanje svake pojedine pjesme.

Teško je bilo Primordialu nakon ove katarze zadržati tu atmosferu, ne bi mi bilo lijepo da sam im bila u koži, ali moram im priznati da su gotovo uspjeli i zatvorili ovu večer jednim od svojih najboljih nastupa. Baš kao i Marduk, i Primordial je nadmašio samog sebe.

Zadnji festivalski dan sam započela na malo drugačiji način. U staroj gradskoj četvrti, Bryggenu, smjestila se i galerija Fjallar u vlasništvu Kristiana Gaahla Espedala gdje se održala premijera novog albuma benda Darkend tijekom koje se moglo razgledati (i kupiti) djela izloženih umjetnika, a uz sve to vas već na vratima dočekuje glavom i bradom Gaahl te vam uz čašu vina priča o svojim radovima i radovima umjetnika koje predstavlja. Posebno dobro raspoložen čovjek kojeg mi je nakon ovoga teško uopće zamisliti kako pjeva na pozornici s glavama svježe zaklanih životinja.

Nakon premijere se u rock pubu Apollon održala zanimljiva tribina s temom „Beyond the metal business“ na kojoj su sudjelovali Michael Berberian, vlasnik Season of Mista, Simon Fülleman iz udruge By Norse, Walter Hoeijmakers, osnivač Roadburn festivala, Luc Favié iz Doomstar bookinga te Gunnar Sauermann, promotor Wackena.

62 necros christos by martina rusalka

Koncertni program je sličan prethodnom danu. Necros Christos je hrabro otvorio večer i oduševio sve redom. Nakon njih je uslijedio Lucifer koji je svojim nježnim nastupom unio dašak nečeg novog taman prije divljeg nastupa sve popularnijeg benda Midnight. Teško je za povjerovati da su dečki iznimno mirni i pitomi kad nisu na pozornici. Ali jednom kad doslovno izlete na scenu, više nema pravila, sve je moguće. Brza i žestoka glazba s dobrim grooveom i njihov divlji nastup idealno su upotpunili ovu večer. Sljedeći je nastupio kultni bend Candlemass. Bend ovog kalibra se uvijek nalazi u opasnosti da upadne u zamku nostalgije, ali to se srećom nije dogodilo. Candlemass je taj koncert odsvirao kao da se radi o nekom od njihovih prvih nastupa s istim tim nekim mladenačkim žarom kao da izvode tek napisane pjesme, a ne svoje kultne hitove.

I za kraj je ostao jedan, jedini Abbath – bend čovjeka kojeg ne treba niti posebno predstavljati niti o njemu nadugo i naširoko pisati. Ta jedna riječ Abbath je dovoljna da vam kroz glavu prolete tisuće i tisuće fotografija, memeova, snimaka s koncerata na kojima se vidi koliko Olve Eikemo obožava to što radi i koliko se dobro zabavlja čineći to.

80 abbath by martina rusalka

Bend ponovo ima novog člana – talentiranu basisticu Miu Winter Wallace koja svojim stilom sviranja i pojavom osvježila scensku dinamiku.

Brzo je prošao i taj zadnji dan i taj festival. Prebrzo. U ta četiri dana, odgledalo se i odslušalo toliko nestvarno dobrih nastupa da je zaista teško skupiti dojmove.

Bergen je čaroban lučki grad sa svojim vremenskim uvjetima i svim tim pričama o počecima norveškog vala black metala, a duh tog vremena se još uvijek osjeti u zraku, u uskim uličicama koje vode do kuće u kojoj je živio Varg, ali i uz samu obalu gdje vam misli tonu u tamne, gotovo crne vode Sjevernog mora.