Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Chucho Valdes

Kraj listopada i početak studenog u regiji tradicionalno je rezerviran za jazz festivale, pa su se tako nakon zagrebačkog jesenskog festivala Jazz.hr/jesen održali jazz festivali u Beogradu, Pančevu, Sarajevu i Novom Sadu. Beogradski se jazz festival ambicioznim i bogatim programom pokazao kao jazz lider u regiji, što je prepoznala i Europska jazz mreža (Europe Jazz Network) koja je ovaj festival 2015. godine pozvala u svoje članstvo.

Ovogodišnje, 34. izdanje održalo se 25. do 29. listopada i, kao obično, ponudilo zvučan line-up, raspoređen kroz pet maratonskih dana, tijekom kojih se jazz slušao od 19h pa do sitnih sati u noći i tijekom kojih smo čuli više od dvadeset sastava i solista iz cijelog svijeta. Pod sloganom „Bez granica“ Beogradski jazz festival naglasak stavlja na inovaciju i glazbenike koji se poigravaju granicama žanra.

Među headlinerima bili su tu Kurt Elling, Chucho Valdes, Kvintet Enrica Rave s posebnim gostom Joeom Lovanom, Youn Sun Nah, te Marc Ribot, koji je nastupio kao posebni gost srpskog sastava Fish in Oil.

Marco Mezquida

U petak 26.10. glazbenu je večer otvorio mladi španjolski pijanist Marco Mezquida koji nas je poveo na oniričko glazbeno putovanje u obliku duge, fluidne improvizacije, koja se odlikovala kako mediteranskim lirizmom, tako i istraživačkim, inovativnim duhom. Usprkos izazovnom formatu solo piano improvizacije, svojim bujnim izričajem, obilno temeljenom na tremolu, drži pažnju slušatelja cijelo vrijeme. Mezquida je virtuoz koji zaigrano istražuje mogućnosti klavira i stvara gotovo hipnotičku atmosferu. Izveo je jednu podulju improvizaciju, zatim jednu kraću, a za bis nadahnutu i ekspresivnu obradu jednog jazz standarda.

Nakon Mezquide pozornica je pripala bendu izraelskog basista Omera Avitala naziva Qantar koji je pružio vrlo dinamičan i nadahnut nastup. Suvremeni mainstream jazz miješa se s mediteranskim i bliskoistočnim melodijama te sjevernoafričkim desert bluesom. Dopadljive melodije koegzistiraju s boperskm elementima. Avital je ovim nastupom još jednom potvrdio svoju reputaciju glazbenika poznatog po ekstatičnim nastupima iz kojih pršti čista radost muziciranja i zarazna ritmičnost. Puhači nisu loši, no najuzbudljvija međuigra odvijala se u ritam sekciji, koja je nadmašila sve saksofonske solaže. Dovoljno je bilo pogledati lica glazbenika, koji su na trenutke izgledali kao djeca u zanosu igre, i nemoguće je da takvo oduševljenje ne prijeđe na publiku.

Miklós Lukács Trio

Drugi dio glazene večeri tradicionalno se održava u Amerikana dvorani, pa se tako publika prebacila u intimniji ambijent ove dvorane na prvom katu Doma omladine. Drugi set koncerata otvorio je trio mađarskog cimbalista Miklósa Lukácsa. Iako ne spada među najzvučnija imena festivala, pokazao se jednim od najugodnijih iznenađenja. U jazzu se rijetko čuje cimbal, ali kad čujete Miklósa Lukácsa, pomislite da nema ništa prirodnije od cimbalskog jazz tria. No Lukacsev je izričaj nadahnut ne samo jazzom, već i klasičnom glazbom i etnom, koje s nevjerojatnom lakoćom integrira u svoj osebujan zvuk. Bio je to pravi tour de force virtuoznosti i muzikalnosti, uzbudljiv i nepredvidljiv - kad se trio zahuktao, nije bilo mjesta ni za sekundu praznog hoda. Sva trojica muzičara izuzetno su nadahnuti improvizatori, a posebno se istaknuo bubnjar István Baló, s neobično učestalim solažima. Lukacs neprestano istražuje zvukovne mogućnosti svog instrumenta, pod njegovim palicama cimbal odlazi u daleka, čarobna zvukovna prostranstva.

Nakon ovog vatrometa, večer je zaključio hipnotički, atmosferični zvuk australskog klavirskog tripa The Necks.

Julia Hülsmann Octet4

Subota je donijela stilski vrlo šaroliki repertoar, baš kao u klišeu ''ponešto za svakoga'', uključujući i izričaje onkraj granica jazza, u skladu s politikom festivala. Tu šarenu glazbenu večer otvorila je slavna njemačka pijanistica i kompozitorica Julia Hülsmann sa svojim u cjelini ženskim oktetom, koji je predstavio kako autorske kompozicije, tako i intrigantne obrade, uglavnom indie i pop pjesama – kantautorica poput Ani DiFranco i Alanis Morisette. Autorske kompozicije su se često temeljile na poeziji slavnih književnika (Emily Dickinson, E. E. Cummings, M. Atwood). Julia Hülsman pokazala se kao sjajna pijanistica suptilnog izričaja i smisla za aranžiranje, a treba pohvaliti i ostale dame u bendu, kako instrumentalistice tako i tri vokalistice, među kojima se posebno istaknula Aline Frazão izvedbom vlastite kompozicije.

Nedjelja je bila rezervirana za jedan od najiščekivanijih koncerata festivala, ime koje je sigurno privuklo brojnu publiku u Beograd tih dana – legendarni kubanski pijanist  Chucho Valdes, koji je prije točno 40 godina nastupio na ovom festivalu. 77-godišnji Valdes nastupio je u nedavno preuređenoj Kombank Dvorani (bivši Dom sindikata) uz svoj Jazz Bata bend, kojeg čine basist i tri perkusionista. „Jazz Bata“ ime je kultnog albuma koji je Valdes snimio 1972., i na koji se aktualno studijsko izdanje, ''Jazz Bata 2'', nadovezuje. Batá se inače odnosi na dvoglave bubnjeve u obliku pješanog sata, s jednom stranom većom od druge, a koriste se primarno u religijskim ritualima nigerijske Yoruba kulture, kao i među štovateljima Santerie (afro-američka religija karipskog porijekla) na Kubi. Oba su albuma nadahnuta folklorom i religijskim vjerovanjima Yoruba robova koji su dopremani na Karibe od kraja 18. st. do sredine 19. st. Posebno se istaknuo svirač batá bunjeva Dreiser Durruthy Bombalé, koji je istodobno i pjevao te ekstatično plesao. Stabilna baza svirke je Valdesov sofisticirani pijanizam, uvelike obojan karipskim podnebljem (son, bolero), na koji bi ostali svirači postupno nadograđivali ritmove koji bi eskalirali u vatromet perkusija i ekstatičnih vokaliza na tragu spiritualnih rituala (zov i odaziv). Vatromet bi zatim splasnuo i glavnu bi ulogu opet preuzelo Valdesovo prebiranje po klaviru. Ipak, čini se da je Valdes odradio svoj dio prilično rutinski i da je njegovoj svirci nedostajalo ''ono nešto'' što bi ovaj koncert izdignulo iz dobrog u izuzetno iskustvo.

Chucho Valdes2

Prije Valdesa u istoj je dvorani nastupila Youn Sun Nah, Koreanka s pariškom adresom, velika jazz zvijezda i dobitnica brojnih nagrada. Impresivne vokalne mogućnosti, izvanredna tehnika i ekspresivnost izvedbe čine Youn Sun Nah zanimljivom jazz personom. Ovom je prilikom izvela šarolik repertoar koji je uključivao niz zanimljivih omaža raznovrsnim glazbenim utjecajima iz SAD-a, kao što su Leonard Cohen (Hallelujah), Jimi Hendrix (Drifting) i Tom Waits (Jockey Full of Bourbon – fascinantna izvedba u kojoj je imitirala Waitsov glas). Youn se također nadahnjuje korejskom tradicionalnom glazbom i francuskim šansonama, pa smo tako čuli i poznati tradicional iz Koreje, te prekrasnu šansonu Lea Ferrea Avec le temps. Dio repertoara dolazi sa zadnjeg albuma ''She Moves On'', koji je snimila s all-star bendom koji uključuje Marca Ribota i Jamieja Safta. Kristalno čistim glasom i emocionalnom izvedbom lako osvaja slušatelje najširih stilskih preferencija, i zapravo je ovim nastupom više pokazala svoju mainstream stranu nego eksperimentalno-jazzersku (koju je zagrebačka publika imala priliku vidjeti prije par godina u njezinom duetu s gitaristom Ulfom Wakeniusom), što se uklapa u politiku festivala.

To su samo neke impresije s vjerojatno najveće jazz fešte u regiji, koju se svakako isplati ubaciti u jesenski kalendar. Iako je taj period bogat koncertima i u Zagrebu, BJF nudi intenzivan, maratonski program kakav se u Zagrebu rijetko vidi, daleko živahniju velegradsku atmosferu, te vrlo ugodne i za jazz primjerene koncertne dvorane (problem s kojim Zagreb ne uspijeva izaći na kraj svih ovih godina, a premještanje festivala Jazz.hr/jesen u nesimpatičan i neprimjeren prostor Kontese nije pomoglo rješavanju problema, već naprotiv...).