Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1a

Jesenski jazz festival Jazz.hr/jesen ove je godine održan u novom prostoru, jazz i kabaret klubu Kontesa, nekad poznatom kao VIP jazz klub, od 17. do 21. listopada.

Ovogodišnje, 28. izdanje festivala trajalo je čak pet dana i ugostilo niz stranih i domaćih glazbenika. Festival je otvorio Samo Šalamon Bassless Trio uz posebnog gosta Howarda Levya. Hvaljeni slovenski gitarist Samo Šalamon jedan je od najnadarenijih jazz gitarista, koji je snimao i nastupao s jazz zvijezdama poput Johna Scofielda, a Howard Levy spada među najbolje i najinovativnije usne harmonikaše u jazzu. Poznat je po kromatskom stilu sviranja usne harmonike, a jedan je od utemeljitelja slavnog sastava Bela Fleck i Flecktones. Treći član ovog trija bez basa je udaraljkaš Nino Mureškič. Na koncertu su predstavili autorske skladbe Levyja i Šalamona objavljene na njihovom albumu “Peaks of Light”. Koncert je održan u dva seta (za razliku od naredna četiri koncerta), u kojima smo čuli zanimljivu sinergiju dvije glazbene vizije. Usna harmonika rijedak je instrument u jazzu, a u virtuoznoj Levyjevoj izvedbi zvuči posebno upečatljivo zbog raskošnog zvuka koji je rezultat kromatskog stila sviranja. Iako je jazz umjetnost grupnog muziciranja, na ovom su nastupu možda najimpresivniji bili Levyjevi solo potpuriji – drugi je set započeo solo potpurijem koji je otvorila francuska šansona La vie en rose i koji se razvio u izuzetno nadahnuto i inovativno "putovanje" kroz niz skladbi, da bi se na kraju vratio na La vie en rose. Za kraj je izveo još jedan takav potpuri, ovaj put klasičnih kompozicija.

2c

Drugi dan nastupio je belgijski pijanist i skladatelj Jef Neve, koji je nastupio sa svojim triom, uz Lennarta Heyndelsa na kontrabasu i Jensa Boutterya na bubnjevima. Neve je inače diplomirao jazz i klasični klavir i specijalizirao komornu glazbu, a usavršavao se na masterclassevima s Bradom Mehldauom, Billyjem Hartom, Kennyjem Wernerom i ostalima doajenima jazz klavira. Poznat je po vrlo raznorodnim projektima i suradnjama, od klasičnih orkestara do pop bendova i kazališne i filmske glazbe, a jedna od najuspješnijih suradnji je ona s jazz i hop-hop pjevačem Jose Jamesom na izuzetnom albumu For All We Know. Kroz većinom autorske kompozicije zagrebačkoj je publici predstavio svoju osebujnu viziju klavirskog jazza, obojenu snažnim utjecajem klasike.

3a

Treći dan festival nastupio je trio poljskog pijanista Marcina Wasilewskog, koji je hrvatska publika imala prilike čuti na Valamar jazz festivalu prije pet godina. Trio se proslavio svirajući u prvoj polovici 2000-ih s čuvenim, nedavno preminulim, trubačem Tomaszom Stankom, a u drugoj polovici desetljeća ostvarili su samostalnu diskografsku karijeru, snimajući, poput Stanka, za kultnu diskografsku kuću ECM. Na koncertu u Kontesi predstavili su novi album “Live”, svoj peti uradak za ECM, koji su objavili na inzistiranje obožavatelja. Čuli smo većinom njihove autorske kompozicije kao što je Song for Sarah, ali i jedan Bachov preludij, jednu kompoziciju Krzysztofa Komede, te Actual Proof Herbie Hancocka. Ljubitelji ECM-ovog zvuka došli su na svoje, jer se svirka ovog tria vrlo dobro uklapa u prepoznatljivi stil ove diskografske kuće – liričnost izričaja, spoj jazza i klasike na tragu "Treće struje", intelektualne i zahtjevne kompozicije ali dovoljno "pitke" za mainstream slušatelja.

4c

U subotu je nastupio Trio Zorana Majstorovića uz posebnog gosta Joea Lockea. Majstorović je multiinstrumentalist, skladatelj i aranžer koji vodi trio s talijanskim basistom Simoneom Serafinijem i austrijskim bubnjarem Klemensom Marktlom. Pridružio im se jedan od najcjenjenijih jazz vibrafonista Joe Locke, koji je uz Garyja Burtona najveći uzor i mentor novoj generaciji jazz vibrafonista. Ove ga je godine Međunarodna udruga jazz novinara proglasila najboljim sviračem vibrafona i srodnih instrumenata. Na repertoaru su bile skladbe Zorana Majstorovića (Squatting) i Joe Lockea (Saturn's Child), ali i pokoji standard (Polka Dots and Moonbeams) i posveta pokojnom velikanu jazza Bošku Petroviću – naime, za kraj službenog dijela koncerta izveli su Boškov klasik Green Lobster Dream. Svirka je bila izuzetno dinamična i raznolika – Majstorović je izmjenjivao električnu i akustičnu gitaru te arapsku lutnju i to je dosta utjecalo na zvučnu teksturu benda. Arapska lutnja obojila je ovaj uzbudljivi moderni jazz etno tonovima i meditativnom atmosferom. Locke je itekako opravdao svoj status vrhunskog vibrafonista i pokazao se ne samo kao tehnički virtuoz, već i kao nadahnuti improvizator koji gušta u međuigri i grupnom muziciranju. Svirački "dvoboji" Majstorovića i Lockea bili su među najuzbudljivijim dijelovima koncerta. Bend je postigao izuzetnu sinergiju i na oduševljeni pljesak publike izašao na bis na kojem je izveo malo iznenađenje – Hendrixovu The Wind Cries Mary.

5a

Najzvučnije ime ostavljeno je za kraj – festival je u nedjelju zatvorio američki trubač i skladatelj Ambrose Akinmusire, kojeg su kritičari DownBeata proglasili najboljim jazz trubačem. Akinmusire je nastupio sa sjajnim kvartetom u sastavu Sam Harris na glasoviru, Harish Raghava na kontrabasu i Justin Brown na bubnjevima. Večer je počela pomalo lošim vijestima – naime, nekoliko sati prije najavljenog termina nastupa objavljeno je da će koncert, zbog nepredviđene situacije u zračnom prometu, početi u 23h umjesto u 21h. Jazz ljubitelji koji se sjećaju incidenta s Avishaijem Cohenom ljetos (koncert je otkazan u zadnji čas, neposredno prije koncerta, zbog kvara na avionu Croatie Airlines i njihove nesposobnosti da tijekom čitavog dana nađu alternativni prijevoz za Cohena), možda su dobili mračne slutnje, ali na svu sreću ova je priča sretno završila – oko 23:30 glazbenici su s koferima prošli kroz Kontesu do backstagea i prilično brzo izašli na pozornicu, a izuzetno ugodno iznenađenje bilo je to da je Kontesa bila dupkom puna – dakle, publika nije odustala usprkos doista nepraktičnom tajmingu, pogotovo s obzirom na radni ponedjeljak, dakle znali su da vrijedi čekati. Nisu obznanjeni detalji "nepredviđene situacije", no što god bilo, nije utjecalo na raspoloženje glazbenika koji su strpljivu publiku počastili doista izuzetnim koncertom za pamćenje. Inače, i publiku treba pohvaliti, svi su pozorno slušali koncert, nije bilo masovnog brbljanja ni pretjeranog prtljanja mobitelima uobičajenog u klupskim prostorima, i ta atmosfera posvećenosti glazbi podigla je ugođaj u inače nesimpatičnom i hladnom ambijentu Kontese. Ambrose Akinmusire jedan je od najupečatljivijih talenata na suvremenoj jazz sceni, koji je već u vrlo mladoj dobi profilirao svoj stil i zvuk. Inovativno koristi izražajni raspon trube, njegov je zvuk raskošan i prodoran, a upečatljiv je i kao kompozitor – na koncertu smo čuli njegove originale, od kojih brojni imaju "ono nešto" što ih izdiže iznad prosjeka mase autorskih kompozicija u suvremenom jazzu. Nesputanost i svježina njegove svirke te osebujnost njegova izričaja navodi na usporedbu s legendama jazza iz povijesti – vrijeme će još pokazati koji su krajnji dometi njegovih potencijala, ali zasad su očekivanja velika. Akinmusire je posvećen istraživanju i proširivanju zvukovnih mogućnosti svog instrumenta, a istodobno ostaje vjeran ideji glazbene ljepote, ne gubi se u apstrakcijama i ostaje u kontaktu s mainstream jazz slušateljima. Inače, ove su ga godine kritičari DownBeata proglasili najboljim jazz trubačem na svijetu.

Ovim impresivnim tour-de-force nastupom završio je još jedan jesenski jazz festival, koji nam pružio uvid u vrh svjetske jazz scene, ali i predstavio zanimljive suradnje domaćih/regionalnih umjetnika sa svjetskima.