Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

behemoth 7894Svaka metalka i svaki metalac na ovim prostorima a i puno, puno šire znaju za MetalDays a vjerojatno su ga i bar jednom posjetili. Oni koji jesu, iz bilo kojih krajeva svijeta se sigurno i vraćaju. Zašto? Ono što mali Tolmin daje za razliku od drugih festivala po Europi je svakako prelijepa priroda u kojoj ćete se odmoriti i napuniti baterije.

Tu su predivne čiste rijeke koje mnogi iskoriste kako bi na svojim luftićima plutali i kupali se a tu je i divan čisti zrak (koji smo sad uglavnom udisali tijekom noći jer je preko dana bilo pakleno vruće). Iako, draže mi je kada sunce prži i kada je vruće nego kada pada kiša. Sa mnom bi se sigurno složili mnogi koji su se kupali i sunčali, a o mnogobrojnima u šatorima da i ne govorim.
Sigurno im nije nedostajalo blato i sve ostale nuspojave koje mogu prouzročiti kiša, vjetar i oluje. Ove godine smo se zadnji dan mogli diviti i dugi koja se stvorila na nebu tijekom poslijepodnevnih sati (kiše je bilo malo, taman da pokupi prašinu reklo bi se) a i jedinstvenoj pojavi na noćnom nebu – Krvavom Mjesecu. Može se reći da nas je nebo ove godine ne samo pomazilo već i počastilo.
I ove godine program je počeo u subotu, nastupima na New Forces stageu. Nažalost, od onih sam koji su došli u ponedjeljak, ali mislim da je vrijedno spomenuti svaki bend koji je nastupao tijekom subote i nedjelje a oni su: HANGAR 55, DYING GORGEOUS LIES, VALUK, FEARANCY, TEN TON SLUG i VOICE OF RUIN u subotu te HEART ATTACK, WÖMIT ANGEL, BLACK REAPER, MEMBRANCE, MALEMORT, HEXA MERA i BLEEDING GODS u nedjelju.
eluveitie 7676Druge dvije bine – Ian Fraser „Lemmy“ Kilmister i Boško Bursać su krenule u pogon u ponedjeljak 23.7. Bina „Boško Bursać“ je manja, smještena skoro u hladovini je krenula već u 13:20 švicarskom Omophagiom. Death metalci su u tako rane sate razbudili i okupili dosta publike. Zamijenio ih Omega Sun, zatim Dust Bolt i Pillorian, a potom su počela preklapanja s glavnim stageom. Moros se sa prošlogodišnje bine ovaj put preselio na glavnu, dok je na drugoj bini istovremeno prašio češki Jig-Ai. Lijepa Anneke van Giersbergen sa svojim bendom Vuur zauzela je stage u 17:20. Iako su se svojski trudili, progresivci Vuur nisu baš privukli previše ljudi. To je ustvari bila sudbina svih bendova koji su nastupali u popodnevnim satima jer su im konkurencija bila druge dvije pozornice ali i sadržaji kao što su kupanje, ručanje i ispijanje piva i koktela. Anette mi je zvučala previše iskričavo i ne mogu reći da su ostavili neki pozitivan dojam. Više me se dojmila Ukrajinka Tatiana iz Jinjera koja puno energičnija i zanimljivija što i ide u paketu s bendom i metalom koji izvode. Uz „Words of Wisdom“, „Sit Stay Roll Over“, „Pisces“… publika je bila više no dobro animirana.
Norveški Leprous je okupio ljubitelje kombinacije progresivnog metala s avangardnim te eksperimentalnim rockom. Pjevač/klavijaturist Einar Solberg je svoj glas dizao u visine koje su mi također bile iskričave poput Anneke pa mi je draži bio poljski Hate na Bursać bini. Leprous je definitivno sakupio dobar dio publike kojima je privukao pažnju i koji su uživali. Prije Hatea na „Bursaću“ su se našli Hecate Enthroned i Ingested, a na New Forces Stageu u ponedjeljak su svoju priliku dobili Victorius, Anakim, Reject the Sickness, Morost i Oubliette.
alestorm 7638Pravi krš i lom ispred glavne pozornice napravili su škotski veseljaci Alestorm. Na pozornici pored njih mjesto je zauzela golema žuta patkica za kupanje a momci na sreću ovaj put nisu ničime otrovali želudac. Vješti animatori znaju kako s publikom a kako je to teško riječima opisati o čemu se ovdje radi, bolje je da se baci pogled na video ispod.


Slična atmosfera je trajala sat vremena a sirota patkica s bine je na kraju završila u publici. Ovi škotski gusari po kvaliteti svojih nota sigurno neće završiti niti u jednoj enciklopediji, ali će sigurno mnogi prepričavati ekipi kako su se dobro zabavljali uz njih. Istovremeno se na drugoj pozornici našao Skeletonwitch a prava je šteta da su se Eluveitie i Carpathian Forest preklapali do u minutu. Možda je to ispalo malo nespretno od organizatora? Jer nakon Carpathian Foresta uslijedila je pauza od sto minuta, sve do kraja Behemotha na glavnoj bini. Da se bar uspjelo vidjeti pola sata a pritom ne propustiti Eluveitie. Kroz Eluveitie je tijekom godina prošlo dosta muzičara, no frontmen Chrigel je uvijek uspijevao naći nove i kvalitetne, koje su fanovi uz to što su ih mogli gledati na stageu, mogli upoznati i na jednom od brojnih signing sessiona koji su se održali na ovogodišnjem MetalDaysu. Svaki dan ih je bilo gotovo 5-6, a interes za upoznavanje s bendom, autograme i fotografiranje je bio velik. Švicarci su pokazali da svojim posebnim folk metalom, raznolikim instrumentima i neobičnim jezicima na kojima pojedine pjesme pjevaju i dalje privlače ali i zadržavaju publiku jer alternativa koju je davao norveški black metal Carpathian Forest nije nipošto za podcijeniti.
Dan na glavnoj bini završio je Behemoth svojom mračnjačkom atmosferom i teškim zvukom. Dok su nekima izgledali smiješno svojim izgledom i izričajem, većina ih je ipak došla podržati.
Posebnost i poslastica koja je došla uz Behemoth je bio Niklas Kvarforth iz Shininga kada im se pridružio na stageu. Neki su doslovno od sreće mislili da haluciniraju i ne vide dobro. Uz „Demigod“, „Ora Pro Nobis Lucifer“, „Messe Noire“, „Wolves ov Siberia“ i druge se ušlo u novi dan koji je završio Diamond Headom na manjoj bini.


cold snap 8130Utorak je također osvanuo sunčan i obećao još jedan pakleni dan. Sasquatch, Ater Era, Nordjevel i Shade Empire su imali težak zadatak po velikoj vrućini na Bursaću, dok se na glavnoj bini raspored malo promijenio jer su Lords of Black otkazali nastup. Prvi su nastupali Sober Assault dok je u pola 6 izašao naš Cold Snap. Momci su nedavno izdali novi album „All Our Sins“ kojeg su predstavili na ovom nastupu. Prisjetili su se također i svojih početaka i održali uistinu odličan nastup u iznimno teškim uvjetima (pritom mislim na nevjerojatnu vrućinu i sunce koje im je tuklo u oči). Publika tradicionalno ovako rano ne izlazi pogledati bendove, no lijepo je što sam vidjela Hrvate koji su ih došli pogledati pa nije ispalo da zaobilazimo svoje, već ih podržavamo.

Nije mi jasno zašto je od svih festivala na kojima sam bila publika u poslijepodnevnim i ranovečernjim satima nezainteresirana za nastupe. Mogu samo nagađati je li to zbog kupanja ili mamurluka ili spavanja ili općenite nezainteresiranosti jer su došli iz drugih razloga? Šteta! Cold Snap je na bini zamijenio Tesseract a Battle Beast je okupio dobar dio posjetitelja. Finci nisu bend koji bih smatrala nekim ozbiljnijim metalom, štoviše, iz šale ih zovem pop metalom iako takvo što ne postoji, ali neke njihove pjesme mi vuku na Samanthu Fox i tu si ne mogu pomoći. Ako „Touch In The Night“ nije „Touch Me“ od Samanthe…

ensiferum 8241Svejedno, ekipa željna dobre zabave je došla zaplesati. Između dva finska benda (kasnije je nastupao Ensiferum) stao je švicarski Coroner, nešto sasvim drugačije. Old school thrash metal nas je vratio u vremena kada finski zabavljači nisu postojali. Virvum, Caronte i izvrsni Pallbearer su privukli pažnju na manjoj bini a New Forces stage je dao priliku Vadu, The Bearded Bastardsima, Forji, And There Will Be Blood i Winterhordeu. Već spomenuti Ensiferum je napravio kaos svojim borbenim i veselim folk metalom. Sve čarolije crowd surfinga, benganja i ostalog metal veselja nisu izostala a zaštitari su imali pune ruke posla. Valja pohvaliti zaštitare koji su pomagali surferima da sigurno prizemlje.
bettle beast 8181Headlineri druge večeri su prekaljeni njemački heavy metalci Accept! Odlično raspoloženi Wolf Hoffmann i ekipa su suvereno pokazali mlađim generacijama kako se to radi te su opravdali svoj headlinerski naslov. „Balls to the Wall“ je legendarna pjesma koja će raspametiti svaku publiku iako ništa lošije nisu prošle ni „Metal Heart“, „Teutonic Terror“ i ostale. Svaka čast Acceptu! Na manjoj bini nisam spomenula The Lurking Fear, Rotten Sound, Bölzer i posljednji bend tog dana – Watain koji je možda malo pretjerao s „krvlju“ ili štagod to bilo. No, scenski vatreno i kako za čiji ukus. Da su oni nastupali za dnevnog svjetla – ne bi to valjalo nikako!

alestorm 7596