Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Main Stage 2

Iako sam u zadnjih 10 godina više puta posjećivala Exit festival, i ovo ljeto sam se zaželjela festivalskog ludila koje se odvija u Petrovaradinskoj tvrđavi u središtu Novog Sada. Krenuli smo na put puni euforije koja nije dugo trajala. Nakon izbijanja iz grada i gužve na cestama, zapeli smo na granici i lagano smo se mirili s tim da kasnimo na prvi dan festivala. Na granici su nas dočekale kolone turista, pa smo prijelaz čekali skoro dva sata.

Nakon nešto više od 6 sati vožnje napokon smo stigli u Novi Sad, grad u kojem se već osjećam kao kod kuće. Opušteni građani koji su ljubazniji i otvoreniji od onih u milijunskim gradovima, odlična gastronomska ponuda i dobra atmosfera je bila dovoljna da se ponovno vratim. Za vrijeme festivala u gradu vlada euforija i sve je u znaku Exita, dok je tijekom godine Novi Sad puno mirniji. Lokacija na kojoj se odvija festival je Petrovaradinska tvrđava koja ovaj grad čini još ljepšim. U sklopu tvrđave odvija se program na više od 15 pozornica, i to više od 15 godina.

14

Preko dana grad je bio prepun turista koji su se u rijekama ljudi kretali prema ulazu na festival, tako da vam niti ne trebaju upute kako doći do tvrđave. Na putu do ulaza primijetili smo da pojedinci prodaju LED ukosnice, svjetleće štapiće i ostale rekvizite, ali bilo je i onih sa škrinjama koji su prodavali vodu, sokove i pokoju pivu. Pomalo nas je iznenadila domišljatost domaćeg stanovništva i mogućnost da nešto dodatno zarade. Najprodavanija stvar bile su maske koje su vam prijeko potrebne ako mislite dočekati jutro na Dance Areni, budući da se od silnog broja posjetitelja podigne velika količina prašine, koja je svojevrsni trademark Exita.

Za ovako veliki festival očekivala bi se gužva na ulazu, ali zahvaljujući dobroj organizaciji sve je, kao i prethodnih godina, teklo glatko, pa nismo previše vremena potrošili na tehnikalije. Nakon provjere ispravnosti narukvice direktno idete na provjeru torbe nakon koje vas redari tjeraju da se maknete s ulaza da se ne bi stvorila gužva. Na samom ulazu nalazi se info pult na kojem možete saznati sve što vas zanima o festivalu, uzeti mapu i raspored koncerata. U neposrednoj blizini ulaza je dio u kojem možete napuniti karticu preko koje plaćate hranu i piće na festivalu. Gastro dio festivala ugodno me iznenadio, što na SeaStar festivalu nije bio slučaj. Izbor hrane i pića bio je nemjerivo bolji, a cijene su povoljne.

mts Dance Arena svitanje

Na prvom danu festivala imali smo priliku gledati The Frajle koje su bile ovogodišnji prvi izvođač na Main stageu. Nakon njih nastupila je američka senzacija LP zbog koje su svi pravi hipsteri pohrlili na festival. Nakon sat i pol američkog indie rocka došlo je vrijeme i za svečano otvorenje Exit festivala. Tek u tom trenutku imala sam doživljaj da sam na nekom većem festivalu, masa ljudi na jednom mjestu i svi vidno raspoloženi. Bend koji je slijedio nakon ceremonije je bio Fever Ray i jako me zanimalo kako to zvuči uživo. Pjesma „If i had a heart“ zvučala je jednako kao i kada sam ju prvi put čula na traileru za seriju Vikinzi. Nakon Fever Ray došao je na red Migos koji je totalno drugačiji žanr, a mi smo krenuli na Dance Arenu na kojoj smo dočekali jutro.

U petak ujutro smo shvatili da nismo više toliko mladi, i da moramo usporiti s ludim afterpartijima. Kako smo se spremali za odlazak na tvrđavu, dobili smo mailove od organizacije Exita oko promjene rasporeda, te informacijom da se pojedini izvođači neće moći fotografirati, pa tako nismo mogli fotografirati Ziggy Marleya (kao ni Grace Jones idući dan). Nakon Ziggyja publika je malo zamrla, pa je French Montana bio totalni pogodak – vesele i plesne melodije držale su publiku na nogama i veselju nije bilo kraja. Kako je večer prolazila slijedio je nastup turskog DJa pod imenom Burak Yeter koji se trenutno vrti na svim radijskom postajama. Nakon njega na stageu je zasjao Jax Jones koji je svojim house hitovima kao što su „Breathe“ i „You don't know me“ držao publiku u pokretu. Tijekom večeri smo uspjeli otići do Fusion stagea na kojem smo gledali Idles i sveprisutni duo Nipplepeople. Poslije koncerata htjeli smo posjetiti i silent party, no odustali smo zbog predugog čekanja u redu.

Ziggy Marley

Treći dan festivala bio je rezerviran za koncert zbog kojeg smo prvobitno i odlučili da idemo na Exit – jedna i jedina Grace Jones. Subota je bila dosta šarolika na Main stageu pa smo imali priliku vidjeti i čuti Bajagu i Instruktore, Grace Jones, Offenbach na istoj pozornici. Nakon malo više od 45 minuta kašnjenja na pozornicu je izašla Grace Jones koja je bila vidno raspoložena. Nakon svake pjesme je mijenjala outfit i vizualno odskakala od bilo kojeg izvođača ove godine. U pauzama za presvlačenje Grace je komunicirala s publikom, izjavljivala ljubav i nasmijavala publiku. U dva sata koncerta otpjevala je svoje najveće hitove kao što su „I've seen that face before“ i „Slave to the rhythm“. Prije nego što je izvela pjesmu „Love is a drug“, s čašom u ruci pozvala je publiku da nazdrave s njom, s pićem ili „nečim drugim“, simpatično se okrenula prema bendu i pitala „Am I in trouble now?“. Vrhunac koncerta bila je pjesma „Pull up to the bumper“ uz koju je odradila upoznavanje publike s bendom, te neprestano vrtjela hula hop. Otpjevala je i meni osobno svoju najbolju pjesmu "Williams Blood", čiji autobiografski tekst govori o njenoj borbi da bude drugačija i slobodna, s obzirom na to da dolazi iz stroge religiozne obitelji. Budući da je ekscentrična 70-godišnja ikona, možemo reći da je uspjela. Ovaj koncert je definitivno bio najbolji koncert na ovogodišnjem Exit festivalu. Zadnji izvođač kojeg smo gledali na Main Stageu bio je Offenbach, DJ duo koji je svojim komercijalnim remixevima držao publiku budnom dugo u noć.

mts Dance Arena Rodhad

Zadnji dan Exit festivala proveli smo u razgledavanju grada, pa smo se navečer opet zaputili na tvrđavu kako bi gledali My Baby koji su sve više popularni na našim područjima. Energično i veselo raspoloženje benda nas je natjeralo da skakućemo četvrti dan za redom. Nakon koncerta krenuli smo prema Regge stageu i Disco stageu na kojem smo malo odmorili. Sljedeći koncert koji nas je zanimao je bio Martin Garixx koji se proslavio hitom „Animals“. Uzavrela atmosfera i žestoki beatovi držali su publiku na nogama više od sat vremena. Kao prijelazna faza između Garixxa i Guette došao je Mahmur Orhan čije pjesme će se slušati ovo ljeto po svim radijskim postajama. Unatoč relativno kratkom setu, dobro nas je zagrijao glavni headliner večeri – David Guetta. Iako je Guetta već nastupao na ovim područjima i dalje je jako dobro prihvaćen, pogotovo od strane mlađe publike. Zatvaranje festivala odradio je producent pod imenom ZHU, iako je šteta što su ga ostavili za kraj. Sve u svemu, dobro smo se zabavili i definitivno iduće godine idemo opet na Exit festival.