Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

inmusic

Završio je još jedan INmusic, trinaesti po redu, bez premca naš najveći i najznačajniji glazbeni festival. Ova godina je to ponovo potvrdila. Odlična posjećenost, vrlo dobra organizacija, dovoljno pratećeg sadržaja i najvažnije, hrpa dobrih bendova, solo izvođača, svirača i ostalih glazbenika pokrivena, za festivalske prilike, s vrhunskim soundom.

Svake godine sve veći broj inozemnih posjetitelja stvara sliku kako je ovo sve više festival za strance. No nije tome baš tako. INmusic doslovno svaku godinu probere 5-6 značajnih domaćih mladih nada koje na jednom mjestu možete pogledati i vidjeti kako izgleda budućnost hrvatske glazbe. Druga je stvar što su oni najčešće u matineja terminu pa ih mi domaći nerijetko propustimo pogledati, a pogledaju ih samo privremeni žitelji kampa. Ali to je ionako normalno. Većina nas u pravilu želi vidjeti zvijezde. Najčešće one zvijezde koje dolaze po prvi put kao što su je su to ovaj put bili Interpol ili St. Vincent. Ili one druge koji dolaze češće kao Nick Cave ili Queens of the Stone Age. Ali kad bi se posjetitelji ranije, zaista bi imali prilike vidjeti u kojim sve smjerovima kreće hrvatska glazba. Primjera je tu mnogo: Cubies, Tus Nua, J.R. August, Ischariotzcky, ZMaJ, itd, itd. INmusicu se i s te strane treba priznati da radi odličan posao. Dobar posao s dovođenjem stranih zvijezda ne treba posebno napominjati. Na to su nas već navikli. I razmazili.

cubies

Ima li prostora za napredak? Vjerojatno ima. Tu se prvenstveno može ponuditi još dodatnog sadržaja, nevezanog isključivo za glazbu. Volkswagenov šator, Tesla tower i Šuma striborova su super dodaci. Pohvalno je što je u programu predviđeno gledanje utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva. Ali zamislite tek kad bi bilo moguće gledati svaku utakmicu, pa tko želi. U širenju ponude i obogaćivanju sadržaja postoje i neki lokacijski odnosno prostorni limiti. No koliko čujemo INmusicu se ne da s Otoka hrvatske mladeži, a s Jaruna pogotovo ne iako ih na neki način tjeraju. Na njima je odgovor na pitanje širiti se i postati još bitniji festival u europskim okvirima ili ostati ovo što je sad.

inmusic

Vidljivi su i oni sitni mali napretci svaku slijedeću godinu. Ovaj put ste mogli popiti više različite cuge od prijašnjih godina. Ne mislim tu na roze gemište sa suncobranima i limetom, ali nekad je bilo odvratno piti ono sramotno šrot pivo za dvajst kuna. Danas je cijena drugačija, ali je i okus drugačiji.

Što se tiče glazbenog okusa, od glavnih izvođača najbolji dojam je ostavio Nick Cave. Tu nema sumnje. Vrlo dobri Byrne, Portugal, St. Vincent, Interpol, premda svi jaki i stabilini, ipak se nisu približili Caveu. Najtanji trenutak festivala se zbio kod nastupa Alice in Chains. Što im se dogodilo sa zvukom zaista je nepoznato. Na momente je dojam bio kao da slušamo mp3.

nick cave

Najupečatljiviji momenti su se dogodili prilikom izvođenja „Stagger Lee“ Nick Cavea i „Make it Wit Chu“ Queens of the Stone Age. To su bili trenuci za pamćenje. Bilo je impresivno. Svatko naravno ima svoj trenutak. I svatko ga pamti drugačije. Ali vrijedilo je biti tamo, pronaći taj trenutak, i biti dijelom INmusica. I ponovo ćemo biti.

Vidimo se nagodinu.

INmusic festival dan 1.

INmusic festival dan 2.

INmusic festival dan 3.