Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

DSC 8281 01

Sjećam se pred koju godinu koncerta Queens of the Stone Age na Velesajmu. Iziritiran pojavom Josha Hommea, homme fatalea rock glazbe, odbio sam otići na gig, no jedna dosta dobra doskočica je stigla do mojih ušiju na križanju Ilice i Frankopanske. "To ti je malo ozbiljniji rock'n'roll." I zbilja je. Bez obzira na uvažena mišljenja dežurnih kužera, QOTSA je, htjeli mi to ili ne, pri samom vrhu liste ortodoksnih riffova srednjostrujaške glazbe. I baš takvi su sinoć idealno zatvorili prvi dan trinaestog izdanja INMusic festivala.

Za razliku od prošlogodišnje CD replikacije Kings of Leon, QOTSA je, u onom nogometnom žargonu sinoć pokazala karakter. Nije tu riječ o nekom audio vizualnom spektaklu kakav Zagreb još nije vidio. Nije riječ ni o pogiblji benda na "terenu". Naprotiv, Homme i ekipa su sinoć samo pokazali kako su klasa i kako pripadaju binama diljem svijeta.

Posljednji, sedmi po redu studijski album "Villains", koji je bio i povod ove turneje, dobio je potrebni kredibilitet kod kritike, čime je i produljen kontinuitet njihova dobra rada na gore spomenutoj srednjostrujaškoj rock sceni. Uz Pearl Jam i Foo Fighters, QOTSA pari kao treće kućno ime glazbe koja se samo naoko pogubila s naslovnica magazina. Na stranu pedigre, pogledajmo malo što se točno zbivalo sinoć nešto iza 23 sata na Jarunu.

DSC 8563 01

Jednoipolsatna glazbena prezentacija bez bisa je, barem na prvu, odsvirana bez greške. Bend je zbilja uigran i iskusan u tome što radi, a kako  i ne bi bio kada iza sebe imaju stotine utakmica u nogama. Ipak jedan od igrača se istaknuo nad cijelom ekipom. Jon Theodore, bubnjar koji se ekipi pridružio prije nekoliko godina na albumu "Like Clockwork" daleko je najjača karika u lancu. Bivši bubnjar prog-rock manijaka The Mars Volta ima strelovit osjećaj za ritam, dominira čitavom sekcijom i maltene vodi bend od točke do točke b. Intuitivno i pravocrtno, no opet u neku ruku kreativno. Bez njegova čvrsta temelja, gitarska prebiranja frontmena bi pala u drugi plan, a ovako, na perfektnoj površini pred sobom, Homme je s gitarom mogao crtati što je htio.
Što se setliste tiče, ona je očekivana. Svjesni kako najjači materijal leži u "Songs for the Deaf" s kojom su i završili set, odsvirali su presjek karijere solidno utopivši novije pjesme u kaos bučnih distorzija kod onih starih. Kad podvučemo crtu, koncert je na prvoj razini odrađen perfektno.

DSC 8269 01

Ipak ima onaj jedan "ali". Bez obzira na sve kvalitete koje je Homme prezentirao poput kakvog lijepog pauna, smatram da iza pjesama i općenito vibre koju fura ovaj bend, stoji nešto lažno. Ne mogu se oteti dojmu kako su kožnjaci i ulje u kosi tamo samo kako bi se pojačao efekt svirke i kako bi Josh Homme, problematični rock star, ispao još malo više bad boy. Mnogi će ovo uzeti za zlo, no ne vidim stvarnu i iskrenu suštinu iza ovog glazbenog projekta. Bez obzira na Hommeov renome i bez obzira na činjenicu da i ovakva, po mom mišljenju pomalo fake QOTSA objektivno razvaljuje na bini. Negdje nešto fali, a ja, barem za sad, ne mogu definirati što.

Bez obzira na sve moje osobne probleme s macho orijentiranom rock glazbom 21. stoljeća, sve osim vrlo dobar u imeniku bi bilo nepošteno. Uz sve to, festivalski headlinerski slot je ovim koncertom savršeno ispunjen. David Byrne je uz svoju pomalo neobičnu minimalističku predstavu spustio noć nad Jarunom, a QOTSA je, uz warmup izvrsnih Killsa na drugom stageu, zakucala i one skeptične naspram dobre zabave. Danas posve drugačiji habitus, ne sumnjamo jednako kvalitetan.

SETLISTA

If I Had a Tail
Monsters in the Parasol
My God Is the Sun
Feet Don't Fail Me
The Way You Used to Do
A Song for the Deaf
No One Knows
The Evil Has Landed
(dedicated to David Byrne)
Long Slow Goodbye
(dedicated to Alison (Mosshart))
Smooth Sailing
Domesticated Animals
Make It Wit Chu
Little Sister
Go With the Flow
A Song for the Dead