Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

zibf

Da, znam ponekad čovjek nije u mogućnosti sve stići, sve popratiti i biti baš na svakom događanju a trebao bi. Osobno, volim uvijek otići na "mjesto zločina" ovaj puta to je Jiggy Bar. Naime, tamo su prošle godine na 9.CBC-u pobjedu odnijeli Two Blue iz Zagreba i Jeremiah's iz Sv. Filip Jakova odnosno Zadra.

Moja osobna namjera je da ove godine na ZIBF-u čujem uživo upravo pobjednike 9. CBCa, to sam moramo učiniti, čisto kredibiliteta radi. Naravno, lijepo je biti u društvu s ljudima koji su okusili "krv" Beale Streeta. No, o tome malo kasnije, ako ste propustili neki od čeitri dana 9. ZIBFa vjerujem da vam je sada žao. Ali imati ćete prigode sve popraviti iduće godine, jer tada nas očekuje jubilarni 10. ZIBF.

I ove godine organizatori su se pobrinuli da se tijekom ova 4 dana publika i svi koji to žele itekao dobro zabave na tri različite lokacije u Zagrebu. Plus odlazak "headlinera" festivala u goste u Pulu i Rijeku. No, meni osobno kao i mom prijatelju i kolegi Vedranu nekako se poklopila upravo ova treća, predzadnja večer festivala. Pobjednici u kategoriji solo/duo Two Blue iz Zagreba (Nenad Međerić – Kljus (gitara) i Marija Gašparić (vokal) već su bili na lokaciji dok smo mi stigli. Nakon uvodnog upoznavanja i razgovora vrlo brzo smo se našli na "istoj valnoj dužini" i priča je krenula. Ali, naravno i kako to već obično biva nakon tonske probe. Jednako tako kroz buru uspjeli su stići u Zagreb Jeremiah's – band, koji je odnio pobjedu upravo u toj kategoriji... bandova.

Ono što valja prvotno istaknuti, da je doista dosta ljudi napunilo prostore ovog Jiggy bara, da je tu pored stare ekipe, bilo dosta mladih, mlađih generacija.. što nam opet govori u prilog da moža ipak ... nije sve tako crno, kada su u pitanju upravo te mlađe generacije, koje su IPAK spremne slušati dobru i kvalitetnu glazbu.

Kada su Nenad i Mare krenuli sa svojim glazbenim setom već prvom pjesmom utišali su nazočnu publiku i kao svima su poslali poruku mi smo tu doma i volimo to što radimo. U svom relativno kratkom nastupu ovo dvoje ljudi ponudio nam je izvorni, "muljeviti" delta blues. Te njihove izvedbe imaju svoju vrlo karekterističnu i osebujnu prezentacijsku formu. Naime, o čemu se radi? Vrlo malo ljudi, glazbenika ima sposobnost upravo u ovoj formi uz minimalističku mogućnost same izvedbe publici pružiti toliko pozitivne vibre i osjećaja. Bez obzira na Kljusovu odličnu svirku nekako mi se čini, barem je to moje osobno viđenje stvari da je Marija nekako iskočila u prvi plan. Da, znam možda se varam, ali na određene trenutke stječe se upravo takav dojam. Njen vokal ima tu snagu, raspon i sveobuhvatnu sposobnost prezentacije kako "old school bluesa" , tako i autorskih stvari. No, na kraju krajeva to zapravo uopće nije ni važno niti bitno. Ono što je važno je "ufuranost" ovog dvojca u ono što prezentiraju. Ta i takava glazba, taj blues ima "ono nešto" ima onaj toliko potreban "saft" i šteta što nisu dulje mogli svirati, jer što su više svirali, sve više i više bili su uključeni u ono što rade. Doista su na vrlo osoban i zavidan način prenosili svoju viziju bluesa, meni se to itekako sviđa i apsolutno podržavam takvu, tek naoko oskudnu scensku izvedbu. To je blues u nekom svom ili u jednom od svojih iskonskih oblika. Neka su iz Zagreba, neka su iz Hrvatske ali sa nogu im kaplje, otpada... blato – mulj delte.

A onda, samo tako, odjednom na "stageu" su se našli Jeremiah's i njihova glazbena vizija, avantura, a shodno tome svi mi znamo da sada kreće nadasve interesantno putovanje i to svom svojom silinom i ekspresivnošću.

Kako dani, mjeseci prolaze u njihovom se nastupu itekako osjeća određena sigurnost, čak i mogu to slobodno napisati nepredvidljiva opuštenost. Doduše bilo je nekih malih greškica, propuštanja no, osobno to im ne uzimam za zlo. Dapače, to pripisujem možda maloj dekoncentraciji ili možda umoru od puta. No, doista to treba anulirati i zanemariti u potpunosti. Jeremiah's imaju ono što vrlo malo drugih izvođača ima... a to je ta energija, pozitivna vibra, to su njihove narastajuće pjesme, koje tek u "live" verziji dobivaju sve ono, što im bi se studijski moglo zamjeriti. Naime, iako cijela njihova priča kreće od njihovog doista vrlo neobičnog gitariste Roka na čiju se glazbenu ideju nadovezuju svi ostali. Truba i vokal Ante, bas gitara Luka, usnjak Frane bubnjar Jeremija i pjevačica Mirta, koja svojom minimalističkom figurom skriva strašnu, ogromnu akumuliranu energiju. Ona nema niti mili sekunde mira, ona je beskonačna serija povezanih i smišljenih pokreta, plesa ili osjećaja kroz svoje pokrete tijela projicirati glazbu banda. Njen vokal ima posebnost, ima snagu, da na njemu treba raditi to je jasno, ali zar svi ne moramo raditi na sebi da bi bili još bolji i kvalitetniji. Moramo!

Ono što kroz svoju prezentacijsku formu nudi ovaj relativno mladi band je apsolutno jedan novi moment na Hrvatskoj glazbenoj sceni. Naime, oni nisu primarno blues band, njihova glazba nije čisti blues, ali oni su nešto posebno. Zašto? Razlog je samo jedan… morate imati takvu sposobnost fuzioniranja brojnih glazbenih utjecaja a tamo duboko dolje , u nekoj bazičnoj osnovi primaran je blues. Prljav, moža ponekad i nedorečen ali on je tu , on zrači i time daje toj njihovoj cijeloj priči strašnu osobnost, atraktivnost i kvalitetu.
Kako je njihov nastup išao svom kraju, tako se sve izraženije osjećala ta nevjerojatna povezanost i hegemonija u samoj svirci i u samom bandu. Volim tu njihovu opuštenost, potpunu neopterećenost nekim bezveznim floskulama i pravilima. Dokle god budu radili na takav način to će uvijek biti njihov najjači adut.

Nadam se da ćemo uskoro imati mogućnost da i od Two Blue i od Jeremiah's u svoje kolekcije uvrstimo i njihove albume, to bi doista bilo itekako potrebno.

Nažalost o trećem bandu, ustvari produženoj verziji Two Blue ne mogu dati svoje mišljenje, jer prošla je ponoć a a Petar i Pia se bude vrlo, vrlo rano, kada mnogi od nas tek idu spavati, a njihov tata Vedran tada mora biti "fit". No, nadam se da će još biti prigode i da ću ih uloviti da ih čujem uživo.

Na kraju cijele priče neki osvrt na ovaj 9.ZIBF dao je čovjek, koji je ujedno i glavni tajnik HBS-a Siniša Bizović, koji je istaknuo da je jako zadovoljan ovogodišnjim programom festivala. Posjećenost je bila iznad granica očekivanog i to je doista velika stvar! Svi izvođači, naravno, svaki na svoj način dali su svoj obol ovoj blues manifestaciji u Zagrebu.'

'Headliner" festivala Lil' Jimmy Reed svojim nastupom obilježio je ovogodišnji ZIBF, no po riječima Siniše Bizovića to isto su učinili No Rules iz Tuzle (BiH) te, uvijek izvrsni, Zamba. No isto tako velika zahvala zapravo ide svim izvođačima, koji su i ovaj 9. ZIBF učinili ipak velikim blues događanjem u regiji.

Naravno, što će nas sve dočekati na 10. jubilarnom ZIBF-u ostaje nam da se strpimo do iduće godine. Vjerujem da će svima to biti itekako dobar razlog za strpljivost i čekanje!

Više o svemu saznajte na:
www.hrvatskebluessnage.hr
www.spona.com.hr
www.facebook.com/CroatianBluesForces

Yours bluesy,
Mladen Loncar - Mike