Zajedno su od 2004. godine, a sudeći po nastupu i uigranosti, bez problema bi se moglo pomisliti da skupa sviraju već dvadeset godina. Brina se može podičiti vrhunskom vokalnom interpretacijom i zavidnim glasovnim mogućnostima, a osim što pjeva, nosi i istaknute uloge u nekoliko umjetničkih projekata uključujući kazališne lutkarske i plesne predstave, tako da se ne treba čuditi njenom teatralnom nastupu. On sam po sebi nije odveć eksplozivan, no snaga kojom ovi muzičari zrače, tomu je savršena kompenzacija.
Bend se tijekom cijelog nastupa simpatično poigravao dinamikom, tako da se ponekad slušatelju može učiniti kao da se naglo spuštate i uspinjete nepredvidivim toboganima i vrtuljcima. Svi svirači odlični i sigurni, a lakoća kojom uspijevaju proizvesti ovu veliku, šaroliku i živopisnu glazbu nevjerojatna je. U cijeloj ovoj lijepoj priči, za čudo, žalosni dio bio je odaziv publike, barem za vrijeme Brininog nastupa. Ono što Brina i njezin bend imaju za ponuditi, svakako zaslužuje biti poslušano. Nije slučajno njen posljednji album "Pasja Legenda" iz 2006. tri mjeseca za redom obitavao između top 10 albuma na World Music Charts Europe.
Dakle, Brinin prvi, a nadam se ne i posljednji nastup u Zagrebu bio je fenomenalan. Ah, da... Trebam li spomenuti da je koncert i ovaj puta počeo na vrijeme? Uglavnom Brina, svakako nam dođi opet.
U pauzi između koncerata, kratko sam izašao van da malo udahnem svježeg zraka. Petnaest minuta je prošlo i već je otprilike bilo vrijeme da se vratim u dvoranu, a kad ono... Iza Pauka začuli su se zvukovi bubnjanja i pjesma, koji su svakom sekundom postajali sve glasniji. Odjednom, iza ugla, stvorila se rasplesana skupina ljudi sa različitim udaraljkama u rukama, koja je veselo pjevala, polako se približavajući ulazu kluba. Nuru Kane & Bayefall Gnawa prošli su cijelim Paukom, uspeli se na pozornicu i napravili ludnicu koju ću dugo pamtiti. Koristeći tradicijske udaraljke i instrumente karakteristične za Senegal, ova petorka na vrlo originalan način spaja blues, funk i reggae sa plemenskim napjevima i nevjerojatnim ritmovima, a sve to na pozornici dodatno začine i zanimljivim plesovima za koje je sigurno potrebna određena tjelesna kondicija.
Ovaj bend očito zna koliko je odnos publika-izvođač bitan, pa su se stoga vidljivo trudili da komunikacija na toj relaciji bude na razini, a osnovno sredstvo sporazumijevanja bila je naravno – glazba. Kako je koncert odmicao, ritmovi koje su trojica udaraljkaša proizvodili doslovno su me ukipili. Možete samo gledati i slušati s nevjericom. Njihova izvedba potukla je sve udaraljkaške nastupe koje sam u životu vidio, a frenetična svirka Nuru Kanea na neobičnom senegalskom tradicijskom glazbalu guimbri najsličnijem bas gitari, te njegov odličan, poseban hrapav vokal držali su me napetog kao strunu cijelo vrijeme. Nakon koncerta, uspio sam "uloviti" Brinu na hodniku Pauka, i nakon kraćeg razgovora i upoznavanja, dogovoriti intervju, koji ćete u bliskoj budućnosti moći pročitati na stranicama Svijeta Glazbe, baš kao i intervju sa Nuru Kaneom. Baš se veselim.
