Uzbuđenje je iz dana u dan raslo, a ljestvica je prethodni dan visoko postavljena zbog odličnog nastupa Rudimentala koji je unatoč kiši dobrano protresao glavnu binu festivala.
Trećeg je dana sunce objasjavalo Jarunsko jezero, premda ga nije baš grijalo, bilo je najbolji gost festivala. Stanje nakon dva dana bilo je solidno, tlo se nije stiglo posušiti stoga je blata bilo koliko ti srce poželi. No, situaciju su spašavale plastične podloge po kojima se moglo na prilično jednostavan i relativno čist način približiti se glavnoj bini. Na World bini situacija je bila nešto drugačija, samo su najhrabriji plesali u prvim redovima, dok je put to skrivene bine bio prava avantura. Nevažno, glavno da kiša ne pada, sve ostalo je sasvim normalna situacija za jedan festival na otvorenom.
Prvi je bend na glavnoj bini bio Discohernia čiji je nastup pratilo doslovno nekoliko posjetitelja, manje od deset sigurno. Šteta, dečki nisu loši, no imali su nezahvalan termin. Na Worldu je program otvorio Side Project. Dečki su publiku počastili i bisom.
Odlični i žestoki Killed A Fox prikupili su veći broj ljudi koji su tek počeli pristizati na festival. Između mnoštva brit-pop alike bendova, pravo osvježenje na festivalu. Njihove stonerske, na trenutke progresivne melodije s elementima dooma odličan su početak trećeg festivalskog dana. Posebna pohvala odličnom vokalu čiji se vrisak, sigurna sam, daleko čuje.
Na Worldu je došao red na nešto laganiju glazbu, bili su to NLV, odnosno Nikol, Luka i Vedran iz Pule. O njima se ovih dana mnogo priča, na sve strane stižu riječi hvale, s razlogom. Poseban je to oblik pop glazbe, prilično neuobičajen za ovo područje. Dodatan šarm bendu daje pjevačica Nikol koja samouvjereno izvodi njihove stvari s aktualnog EP izdanja "...and who are you?".
Pravi dragulji skrivali su tijekom cijelog festivala na Hidden Stageu, a prvi te večeri bio je Plastic Knives. Prostor pod šatorom na svakom je nastupu bio krcat, uvijek se tražilo mjesto gdje bi se uguralo u relativno suh prostor ispred bine kojeg od ostatka festivala dijeli ekstremno blatan dio u koji ne želite kročiti. No za ovako dobre bendove pokoji gnjecav krivi pokret se isplati. Plastic Knives je instrumentalni electro rock dvojac, koji su samo uz pomoć laptopa, gitara i bubnjeva stvorili agresivan i dimanian zvuk. Gitarski riffovi i synthovi zainteresirali su publiku, sigurno su prikupili pokojeg novog fana.
Na glavnu binu su se nakon popeli Black Rebel Motorcycle Club i krenuli žestoko s čistim rock'n'roll stvarima na moderan način. Sljedeći bend na Hidden Stageu bio je riječki Ashes You Leave. Napokon malo metala na INmusicu. Podsjetili su na dobre stare dane kada je na INmusicu postojala metal bina gdje su ljubitelji žestokog zvuka mogli uživati u svom svijetu. No, Ashes You Leave prikupili su više publike nego što je neki headliner metal bine znao imati. Violina i distorzirani gitarski riffovi, headbanganje i moćan vokal odlike su ovog benda koji je na sceni već dugo, dugo vremena.
Na Worldu se u međuvremenu pojavilo nešto potpuno drugačije. Bila je to Halka bend koji je narodnu glazbu izvodio na moderan način, a pri izvedbi mislim na scenski nastup. Glazba je bila narodna. U šali bi se moglo reći da su i cajke dobile svoj dio na INmusicu, no to je taj etno folk melos koji raspleše publiku sam po sebi. Nitko mu nije mogao odoljeti. Osim začuđenih prolaznika s ovog područja koji ovakvo nešto nisu očekivali. Britanci su se bar upoznali s pravim čarima balkanske glazbe. Nebično, ali lijepo.
Ako ste s kretali oko Worlda u tom trenutku, mogli ste primjetiti kaos glazbenih žanrova - balkanski melos na bini, DJ koji pušta neku tehnjavu do daske nekoliko desetaka metara dalje i jukebox s najvećim pop hitovima odmah pored. Simpatično, svakako.
Of Monsters And Men započeli su nakon svoj nastup na glavnoj bini dok je na Worldu nakon zasvirao Repetitor. Repetitor je pokazao svim britancima i strancima kako domaći ljudi to ovdje rade. Energija je prštila na sve strane, oduševili su nastupom.
Škotski rokeri Mirror Trap na Hidden Stageu nisu uspjeli zainteresirati publiku, no imali su nekoliko obožavatelja koji su svaku njihovu pjesmu znali u stih. Nakon Placeba, spektakularnog nastupa francuske skupine Reve d'Herbert, bio si razapet jer su na jednoj strani svirali odlični Muscle Tribe Of Danger and Excellence, a na drugoj Rambo Amadeus. Svojim su fantastičnim nastupima zatvorili glazbeni dio INmusic festivala na kojemu se fešta nastavila do ranih jutarnjih sati uz party koji je priredila ekipa iz YEM kolektiva.
Kad se sve zbroji i oduzme, INmusic kao najbolji i najveći domaći festival već desetu godinu za redom opravdava svoj status. Tijekom sva tri dana sve je teklo kao podmazano, nije bilo nikakvih propusta u organizaciji, bilo da se radi o glazbenom dijelu ili o popratnim sadržajima. Satnica je ispoštovana u minutu na baš svakom nastupu. Gastronomska ponuda bila je raznolika, svatko je mogao naći nešto za sebe, pa čak i vegani. Festivalski prostor bio je uredan, jednostavan i zanimljiv (blato se tu ne ubraja, to je viša sila). Bilo je pregršt sadržaja i svatko je mogao pronaći nešto za sebe.
Dragi INmusic festivale, želimo ti sretan deseti rođendan i da nam još dugo, dugo dovodiš dobru glazbu u Zagreb!