Izvještaji s muzičkih festivala

Jučer je počeo ovogodišnji ulični festival Špancir -  festival dobrih emocija, koji je uvijek prebogat programom i ponudom, kao rijetko koji događaj tog tipa. Trinaesti po redu, ali očito je i to sretan broj za Varaždin, pošto ni ona kratka olujica i kiša popodne nije omela ništa, samo je u stvari pomogla da nije bilo tako vruće i sparno.

Po prvi put da fest nije potpuno besplatan, doduše karte se po simboličnim cijenama kupuju samo za glavnu MTV pozornicu i elektronske koncerte. Sve ostalo je i dalje besplatno. Službeno postoji pet pozornica za koje postoji i raspored po satima, ali na putu od koncerta do koncerta po tim uličicama oko centra, umjetnici svih vrsta zabavljaju prolaznike.

Ponosni se Varaždinci, kao i svake godine, španciraju u starim gospodskim oblekama po ulicama koje su postale jedna velika pozornica, mjesto kulture i različitosti.


Ovo nikako nije samo običan festival,  jer osim spomenutih koncerata (svake godine dolaze velike svjetske zvijezde i mnoštvo domaćih zvjezdica), bogata je ponuda i kazališnih predstava, što za odrasle što za djecu. Novost ove godine su i projekcije filmova na otvorenom, na bedemima Starog grada.

Teško je opisati u što se pretvara barokni grad u vrijeme Špancirfesta, jedini način je da se dođe ovih deset dana i vidi na vlastite oči.


Prije Rundeka, navratila sam na korzo gdje je nastupao bend Beatles Revival. Ekipa mladih momaka, od kojih su, koliko sam skužila dvojica iz Belfast Fooda (Marko Jurić i Erik Malnar). Svirali su stari liverpoolski rock and roll, svevremenske hitove koje zna baš svatko, a to se vidjelo i po publici. Bilo je doslovno svih generacija iz svih mogućih supkultura i svi su bili jednoglasni u pjevanju. Mnogi su i zaplesali i za čudo jedini parovi koji su plesali stiskavce su bili teenegeri dok su se gospoda i dame, čija je to muzka mladosti, furali na čagicu.

Bend me nije oduševio, to je vrlo laka muzika za svirati i za nju je iznimno bitno da muzičari imaju ono nešto, da se osjeti energija. Daleko od toga da su bili loši, ali nisi bili na razini sljedećih muzičara, a to je Darko Rundek i njegova genijalna ekipa Isabel i Dušan Vranić – Duco.


Savršeno mjesto, Stančićev trg koji sam po sebi predivno okruženje i možda najljepši trg u Varaždinu, i savršeni muzičari na pozornici. Nikako ne smijem zaboraviti naglasiti da je publika bila genijalna, što nikako nije tipično za uglavnom suzdržanu varaždinsku publiku.


Svirali su uglavnom novi album, ali bilo je i raznih improvizacija koje su sa oduševljenjem prihvaćene od posjetioca, na primjer kad si bila mala Mare… koja je poznata dalmatinska pjesma. Našlo se tu i međimurskih ljubav se ne trži…, a i starih hitova. Što reći, osim da je bilo ludo i prilično psihodelično na momente, a opet ispada da smo se i muzičari i mi u publici odlično zabavili i svima nam je baš bilo po guštu. Jednostavno i ukratko, odličan koncert. Za otvorenje i više nego dostojno i opravdano da su tu čast imali Rundek i Cargo Trio.