×

Upozorenje

JUser: :_load: Nije moguće učitavanje korisnika sa ID: 852
 
Teško je izbjeći bombastične početke tipa …and so it begins… i u jednako pretencioznom stilu nastaviti opisivati početne korake i način na koji je zaživio the most talked about festival u Hrvatskoj. Stoga – neću to ni pokušavati.
Utorak. Day one. I neizbježan “Terraneo je započeo”.

Gdje je prije samo nekoliko dana zjapila prazna pustinjolika površina starog vojnog prostora, jučer nas je, gle čuda, dočekao pravi pravcati festivalski opremljen prostor. Mnogi od nas glasno su izražavali svoje sumnje i skepticizam glede toga hoće li se Škugorov “životni projekt” zaista uspjeti opremiti u roku od par dana ali eto, još jednom princip “Kad se male ruke slože…”, uspio je pobijediti sve sumnje u uspjeh.   Utorak. 16h. Vrata festivala se otvaraju i Terraneo priča započinje.
 
O nepreklapanju bendova već su ispjevane himne. I stvarno – taj genijalan raspored uistinu i funkcionira. Bendovi (više-manje) počinju na vrijeme, ne propušta se jedan nastup zbog početka drugog, a između tri pozornica, smještenih između hangara, super lagano je kretati se i mijenjati lokaciju.
 
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/2.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/2m.jpg, Terraneo 2011, Center}
 
Terraneo je započeo u stilu - mali festival gdje svatko svakog zna. Poput izlaska u Medicu ili Novi “Krivi put” – odeš po pivu i naletiš na barem troje poznanika. Poput velikog sapunastog hipster obiteljskog okupljanja.

Ruiz su dobili počasni zadatak da rasplešu tonce i zaštitare jer su oni u tom trenutku činili većinu publike koja se stisnula u sjenovite kuteve Aqua stagea. Festivalski termin u 17 sati nije nikada bio zahvalan, ali Ruiz zaslužuju barem spomen cool izjave jednih od prolaznika: “Ej, idemo u Solaris?”Ne, idemo na Ruiz!”
I uistinu – bio je to bolji izbor u tom trenutku. Moja sumnja u to da se radi o iznimno kvalitetnom bendu rodila se prije mjesec dana na njihovom nastupu u Mediki, koji sam, na žalost gotovo u cjelini propustila. No, ništa zato. Imamo Terraneo. Ruiz su casual cool. “Wow...koji početak festivala. Jebački su probili led” zaključila je jedna sjenovita pojava sa desnog kutka “Akva prostora”.
 
Bernays Propaganda nastavljaju niz bendova sa Balkana. Makedonski postpunk zvukovi benda uspjeli su privući ne samo mnogo veći broj festivalskih kornjačica već i znatiželjne kolege glazbenike iz Repetitora i Handsome Fursa koji su se rasplesali u prvim redovima (barem u ono vrijeme kada ih ljudi nisu salijetali zahtjevima za autograme i fotografije). Nadamo se skorom koncertu u Zagrebu.
 
{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/3.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/3m.jpg, Terraneo 2011, Center}
 
Prvi “hype” trenutak festivala pokrenuli su beogradski Repetitor. Obožavatelji koji čuvaju svoje mjesto u prvom redu i impresivno velik broj onih koji znaju stihove, još jednom su potvrdili da su Repetitor postali jedan od većih bendova na našim prostorima.
“Uzet će slamčicu da ti mozak popiju” zajedno sa Borisom pevale su sve kornjačice.

Glasno, bijesno, izravno, sirovo i “veliko kao kuća”. Repetitor.
Slijedi premještanje na susjedni stage i uživanje u mješavini “Fleet Foxes/Band of Horses/My morning jacket” zvukovima Chad Van Gallena. Još dvoumim jesu li oni ili Destroyer bili najbolji bend tog dana.
 
Nakon Repetitora savršen bend za chillanje i popodnevnu melankoliju. Definitivno idu na listu “to download”.

  {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/4.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/4m.jpg, Terraneo 2011, Center}
 
Moje prvo razočaranje i trenutak kada shvaćam da sam pretrijezna, uslijedio je negdje u 20.-etoj minuti nastupa Wovenhanda. Ono što mi je isprva zvučalo zanimljivo, ubrzo se pretvorilo u “šamansku” monotoniju. Odabrala sam druženje sa pivom. Za šankom. Next please.
 
Na svu sreću pojavili su se Destroyer i sa *šank* stagea selim na Terra Stage.
Glazbeni kolektiv iz Vancouvera koji su svojim electric folkom/chamber popom
ušli u izravan dvoboj sa Chad Van Gallenom za bend dana. Malo mistike, prstohvat melankolije i bogati orkestralni zvuk predvođeni karizmatičnim Dan Bejarom savršen su spoj za uvod u drugi dio savršene festivalske ljetne noći.
 
La Roux je, naravno, privukla najveći broj publike. Tek sam na tom nastupu uspjela stvoriti dojam o količini ljudi koji su se okupili na Terraneu. “Ima nas…” zadovoljno sam zaključila i pridružila se grijanju u gomili.
 
  {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/5.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/5m.jpg, Terraneo 2011, Center}
 
Slatka i dovoljno zabavna. To je, ukratko, moj dojam o njenom nastupu. Iako je imala tehničkih problema, nije to glavni razlog za moju neimpresioniranost. Nedostatak energije i samo jedan izdan album ipak su preograničavajući faktori za neke veće uzdahe oduševljenja.
 
7That Spells - bend koji publiku proglašava pičkicama, a sebe Led Zeppelinima, još jednom su otprašili svoj sumanuti rocnkroll. Prava je šteta što su nastupali u isto vrijeme kao i La Roux. Uvijek iznova 100% energija.
 
  {mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/6.jpg, images/SGkoncerti_interviewi/2011/08/ter1/6m.jpg, Terraneo 2011, Center}
 
Super pozitivne vibre Terranea festivala morala je narušiti neka budala. Naravno. A kako bi to drugačije i bilo, ovdje kod nas – na Balkanu. Dan Deacon – najviše iščekivan nastup prvog dana obilježen je incidentom. Naime, našla se neka kretenčina koja ga je pogodila bocom u glavu. Naravno da je to utjecalo na nastup, koji je Dan unatoč takvog barbarskog napada odradio do kraja. No, na žalost, izostalo je ono ekscentrično ludilo i prštanje pozitivne energije koje su ga i učinile legendom live nastupa. Sorry Dan.
 
Mate Škugor još jednom je pokazao svoj neiscrpan talent da širu publiku upozna i oduševi manje poznatim bendovima. Prvi dan obilježili su upravo takvi outsajderski “biseri”.
 
Kornjačice – see you today!